srijeda, 05.05.2010.
HARLEKIN
Moj klaun izvitoperio se
u groteski,
pokisla sam, razmrljala crno oko očiju,
a crveno se rasulo po licu
stida.
Žvaku sakrila u nepce,
tebe u grlo, na rubu povraćanja,
žuljaš me, znam, žuljaš da osjetim.
Sanjala sam gdje postaješ sjena i
prodireš u zid,
špijuniraš kroz razvodne kutije
i onda se bacamo,
nestajemo. Živimo.
HELENA
Sine Prijamov,
bijeli se savska lađa -
moj grad plače tvomu.
Nitko više ne piše pisma,
a golubovi lete za novac.
Romantika kao da je odgmizala
i sama se zakovala
u atomsko sklonište
da ju ne dodirnu dok ju ne izbave.
Onda sam udahnula
jesen u New Yorku,
tvrdoglavo, odlučila sam
sakriti
sve ručne satove
kada uđeš u moju postelju,
moći ćemo se praviti besmrtni.
Moja majka je ipak legla uz čovjeka,
a ja sam, prinče, ipak sasvim ovozemaljska.
Uđi u proljeće, miriši na kišu,
uđi na moju odgovornost. Uđi.
Obećavam,
spasit ću te od sebe.
LJUBAVNIK
Ako sklopim časkom oči
i poželim,
zatim još malo,
hoću li ugledati svitanje na onoj strani
ili će ona strana doći k meni
ili se ništa neće dogoditi
i prosto ću se teleportirati u buđenje
u ovdje, u tu.
Drhtim u iščekivanju.
Želim biti lijepa,
lijepa, malo više žena,
uvijena u svilu dlanova
koji me dotiču
pod kapcima.
Noćas ću roditi tisuće tvojih sinova,
dočekati smrt svih uvojaka, ruže će klonuti;
doticat ćemo jedno drugom potiljke
u valcerima na površinama rijeke
koja vodi našim gradovima.
Noćas, probudit ću se tisuću dana,
skuhati tisuću puta kavu, noćas
i čekati da se iskoprcaš iz ralja sna,
uvučeš se u sjenu što sunce kroz prozor baca
nada me.
Želim se ne željeti probuditi
jer što smo ako nismo iluzija?
Što smo ako smo empirijski dokazivi
i svaka naša je kretnja pretkaziva?
Želim te noćas.
Noćas. Tebe.
- 17:06 -