ponedjeljak, 03.05.2010.
Nova inspiracija
ČERNOBIL
Nisam stigla stati u vodu,
zaroniti, skriti se... u vodu. Nestati.
Povukao me vir
da nisam shvatila,
nisam imala vremena odbiti,
svesti ništa u aleph, sitnica,
zanemariti didaskaliju, obrisati
za dobrobit konteksta.
Nisam imala vremena.
Otrov je nesvjesno zgrabio otrov,
inkubirao proljeće i rodio ga
u malo sati.
Otrov se otrovao svjetlom.
DOLORES
U zenitu, a ja se rodila,
kmečim u novu deceniju,
siječem majku u bedrima,
otac pjeva u snijegu.
Tamo, negdje, tamo, u daljini
imperator, vičeš već u strasti,
pitaš se, zastaneš, kreneš, nasmiješ se.
Čudom se čudim -
ni pukovnik, ni pokajnik, ni pokojnik;
zvuk sirene za zračnu opasnost
ne dopire u ovaj sitni gaj,
tiho je, dapače, da ne može bit tiše.
Zvala bih te da trčimo,
povukla te za rukav da sjednemo u travu,
uplela ti tratinčice u čelo,
vikala na mrave neka odu,...
Djevojčica bi zatim postala ženom.
DRUGI HARAKIRI
Prvi put kada su mi čupali srce,
ležala sam u travi,
kose su se naše petljale.
Bio je kroza me,
a ja mu izlazila iz očiju.
Pozdravila se, nestade imena, nestade prezimena,
njegovo biće, biće njegove volje, želje, straha;
bezimeni simbioti, združene životinje,
metastazirali u ljepotu koja je krvarila
i grcala se vlastitim riječima.
Drugi ga puta sama nudim,
poput turističkoga prospekta u zračnoj luci.
Srljam u novo zbivanje,
žeđam za tvojim dahom.
DVADESETA
Oplakala sa tijarom
(dok su orke tukle hobite)
desetljeće predaje, kliničke depresije,
borderlinea, suicida, ljubavi,
ljubavi, ljubavi, ljubavi,
zadrške, opekotina, smrti,
svjetonazora, skepse,...
A opet, ne žalim sjećanja,
samo nepovrata vremena.
Nikada duže nisam željela trajati,
nego sada, ovdje,
sada, tebi.
- 18:43 -