ponedjeljak, 15.02.2010.
Imaginarni Ivica
Pristaje, evo kima glavom potvrdno,
čuvati fantaziju utvare stare umalo godinu dana.
Sakriven iza crnog ormara
drži ga u krilu i pjeva mu uspavanku
kako bi me prestao posjećivati.
Moj je muškarac
ovoga puta samo moj.
Ne postoji boginja, vještica
il' ciganka
kojoj odlazi kada
nije ovdje.
Kada poželim, jednostavno nestane
u sferu izgubljenih snova.
Kad poželim, skuha mi kavu u šarenoj šalici
i poljubi me u čelo.
Don Juan de Marco
prvi je puta vjeran.
U zborniku mogućih scenarija,
niti jedan ne sadrži nešto
za čim se plače,
nad čim se žali.
Jer on ga drži u naručju,
a ja sam mu naslonjena na
široka prsa.
Babaroge se povlače u kreč
kada ga ugledam
toliko nestvarnog da je stvaran,
toliko nježnoga pogleda da prokrvarim.
Razumije
da moram vrištati
i uvijek opere sve tanjure i vilice.
Za Valentinovo mi je kupio mir
i odlepršao zauvijek.
Navikla sam da odlaze...
Više me ne uznemiruje.
- 23:51 -