petak, 15.07.2016.

Ona (II)

Brojala sam koliko ima udisaja u jednoj minuti bdijući joj kraj uzglavlja. Strepeći da iz čista mira ne prestane nadimanje njenog prsnog koša, povremeno opipavah joj i bilo. Trebalo je znati reagirati na vrijeme. Spavala je nekim neprirodnim snom, disanja čas plitkog, čas dubokog. Nisam mogla dozvoliti, ukoliko se naglo probudi, da pored nje bude netko koga ne pozna. Osobito tada, željela sam joj biti blizu. Još pamtim kako je zadnjeg puta bila...tražila me, a ja bila sam u kuhinji. Nekoliko je minuta trebalo da je smirim, da prepozna me kao onu koja sam uvijek tu. Kad mi je konačno prislonila glavu na grudi, osjetila sam da joj svaki otkucaj srca u meni odzvanja. Toliko blizu sebe sam je ćutila. Imala sam dojam da kroz leđa mi izlazi sve ono o čemu mi nikada pričala nije. Sav talog mulja iz tog milog bića, bujicom je proticao kroz mene. Dok gledala sam je kako spava, pomislih kako bih tako mogla zauvijek, kad bi ostati htjela... Ali ne, bilo bi to sebično od mene. Ona je ta koja je bitna. Nikada je u odlascima priječila nisam. Ja bila sam samo netko kome se uvijek vraćala. I ovog je puta njen dolazak nepredviđen bio. Baš kao što to i odlasci budu... Njene savršene akrobacije na trapezu svijet je morao vidjeti. Nikada je pitala nisam odakle svo to umijeće kojim briljira među ostalim cirkusantima. Bojala sam se da ne pomisli kako ne odobravam njene izvedbe dovedene do perfekcije. Ja samo sam s pažnjom radovala se svakog puta kad ugledala bih je na svom kućnom pragu. Toliko je čežnjive ljubavi za njom, da sve što joj na povratku kažem jest "Welcome back my dear." A ona zna šta to znači...

- 21:40 - Komentari (41) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.07.2016.

Stranac

Naranđasta je opijajuća svjetlost, muzika što čula budi. Negdje na kraju grada, svjetova je kraj. I tvog i mog. Izlazim iz svakidašnje ljušture van, poput dima iz Aladinove čarobne svjetiljke. Van sebe sam, neprimjetna i sasvim neuočljiva. Gubim se dok te promatram. I nebo je krvavo! Ti ne primjećuješ moj pogled želje, dok pomno ti gledam zatiljak, ramena, cijelo tvoje tijelo. Okrećeš glavu prema meni. Probada me čvrst pogled tvojih zjenica. Oslonjena o zid led sam, što u orošenoj čaši se topi. Trnem, dok namjeru ti udišem. Dižeš se, sigurnim koracima mi prilaziš. Vidim te...tek magličasto. Osjećam da bliži se čas tvog plamenog dodira. Tonem... Beskrajno lagano, lijepo i duboko.

- 18:57 - Komentari (30) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.07.2016.

Ne budi me

- 16:29 - Komentari (25) - Isprintaj - #