slobodni stih https://blog.dnevnik.hr/zagubljenemisli

ponedjeljak, 28.12.2009.

Definicija

...naletim na prijateljicu u susjednom gradu sa zgodnim, nešto starijim frajerom na kavi... ja onako zvrkasto raspoložena počnem se glupirati, ne primjećujem njihovu nelagodu... a ona kaže, de da vas upoznam... ovo je moj ... kolega... nakon njenog petljanja i našeg izgovaranja imena, ja odjurim...
nisam tada shvatila da sam neprimjereno neozbiljno odreagirala...
nisam shvatila niti znakovitost trenutka, sve dok se nismo srele nasamo nakon nekoliko dana...
... ponovo, s nekim prtljavim uvodom... kaže, znaš, onaj lik od nekidan... to ti je moj...

...šta tvoj? (konačno mi se pale lampice...!)

dečko? Ma da, dečko nije odavno... vidi se da je milijun godina oženjen...
muž? Naravno ne, zaboga znam za koga je udana...
ljubavnik? To je tako trivijalno...
tvoj???

I tada čujem priču osobe, za koju sam mislila da ju u tančine poznam:

Kako se zove osoba koja sluša kada ti je najteže... tješi te i brine se kad ti nije dobro?
...koja zna kad se usrano osjećaš, iako je kilometrima daleko?
Onaj s kojim voliš podijeliti sve lijepo što ti se u životu događa, po mogućnosti zajedno i proživjeti?
Kome govoriš svoje brige, strepnje i probleme? Tko se tebi obraća kada mu je u životu teško...
Onaj, čija si i savjest i podrška...
Kada na poslu ima poteškoća tebe pita za mišljenje...

Prijatelj?

Ali tko ide u postelju s mišlju na tebe i ti na njega, a ujutro čim otvori oči prva pomisao si ti?
Osoba, koja svaku sekundu koju nije okružena drugim ljudima koristi da bi ti poslao sms, ili te nazvao...
I kada plešete drži te čvrsto u svom naručju i imaš osjećaj da svijet oko vas ne postoji...
Onaj čiji otisak poljupca na usnama još danima pali i žari...
Kako se zove onaj, koji kad položi ruku na tvoje tijelo, osjetiš neku čudnu toplinu i energiju kako struji cijelim tvojim bićem?
Onaj koji pogledom čita tvoje želje, i smišlja kako bi ih ispunio...
Onaj kojeg mislima možeš probuditi usred noći i poslati mu svoje tople žudnje...
Kako se zove onaj čije naručje ima miris i toplinu mjesta gdje oduvijek pripadaš...?

I kako se zove onaj koji kaže da bi se svima pohvalio da si njegova, ali se ne usudi od istih tih ljudi...?
Onaj koji živi svoj savršeni mali život.. kojemu si ti sve, ali ne i dovoljno važna da bi to priznao...


Ne znam draga moja, doista ne znam kako nazvati takvu osobu u svome životu...


28.12.2009. u 13:55 • 19 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 24.12.2009.




Image and video hosting by TinyPic



U SRCU RADOST
U DUŠI MIR
I PUNO, PUNO LJUBAVI


Čestit i blagoslovljen Božić!!!

24.12.2009. u 16:32 • 7 Komentara • Print • # • ^

subota, 19.12.2009.

šah mat

...možda je snijeg kriv... pa se lakše raspoznaju tragovi prijestupnika...

bliži se Božić, a ja još nikako ne nazirem onaj duh promjene i rađanje novog, boljeg... iz svih događaja koji mi se slažu posljednjih dana, čini mi se da ću narednu godinu "morati" provesti plešući kao lutka na koncu... godina, kada javno postaje privatno, a privatno javno...
smješak na usnama, grč u želucu, a sve u ime slike, nekad davno naslikane, s koje već dugo nije obrisana prašina...

je li vam se ikada činilo da na trenutke, nekad duže, nekad kraće, u vlastitom životu igrate sporednu ulogu...?
da se stvari slažu, kao same od sebe, upravo onako kako niste željeli?
i kako to, da se neka od tih slučajnosti ne složi baš vama u korist ili ugodu?

u pravu ste, ništa se ne mora...
...ali treba ipak biti dovoljno jak za podnijeti krivicu cijeloga svijeta na svojim plećima...

i kriza i besparica i loša politika... sve se čini nekako beznačajnim kada imate to s kim zajedno otrpjeti... kada se može pobjeći u onaj svoj topli kutak svemira u kojem te čeka zagrljaj i razumijevanje...
kada te više nije briga tko je na vlasti, jer u tvom svijetu vlada demokratski dogovor...
kada te ne brine koliko novaca imaš, jer zajedno se nekako izgura...
kada bez obzira koliko u krivu bio, znaš da imaš nekoga na svojoj strani...
kada te ne opterećuju provincijske priče i smicalice, jer jedina istina koja ti je potrebna stanuje pod vašim krovom...





19.12.2009. u 22:23 • 13 Komentara • Print • # • ^

petak, 11.12.2009.

O formi i sadržaju

Svi znamo da čovjek informaciju koju želi prenijeti, ne iznosi samo riječima. Ali pametni ljudi kažu da čak 70-80 posto komunikacije, čini pojava te osobe kao i način na koji nešto prezentira. Tek sitni postotak zauzima sam sadržaj.

A što kad nam informacija koju nam netko želi priopćiti bude zapriječena nekom njegovom odbojnom fizičkom osobinom?

Gledam na tv-u onog nesretnog Primorca, zure u mene one sitne, škiljave očice, a meni automatski u glavi pada blokada pred sve ono što ima reći tanko-zlobnim ustašcima.

I mislim si, nisam fer. Toliko sam puta sklona generalizirati i trpati ljude u ladice na temelju nekih fizičkih osobina. A i sama sam miljun puta bila diskriminirana na temelju nekih tjelesnih karakteristika.

Kao mala, mrzila sam biti trpana u koš - "debeli su nespretni". Zašto netko tko ima kila viška ne bi želio igrati npr. u rukometnoj ekipi...? Ali ne, nije se moglo...
U folklornoj skupini bi još i prošla, ali zaboga, "pa za glavu si veća od drugih", to kvari sveukupnu scensku sliku... uh, koje razočaranje za malo dijete

Godine su prošle, pubertet izvukao svoje i onda se odjednom nađem u srednjoj školi, gdje sam upravo svojim izgledom uvijek pokušavala provocirati... Tada sam shvatila veličinu i besmislenost takvog diskriminiranja jer sam im kao najbolja učenica u razredu dolazila potpuno "neprihvatljivo" obučena u razred. Tko je vidio odlikašicu u ispranim i ofucanim trapericama, starim muškim košuljama i sa kožnom jaknom i predugačkom zamršenom kosom...!? To ne ide uz petice... Odlikašice bi valjda trebale nositi heklane kragnice, na uštirkanim košujama?!? Voljela sam provocirati izgledom.... Uživala sam kada uz ponuđeni sadržaj ne bi dobili očekivanu formu.

Počnem raditi u školi... eeee onda je počelo, sve što sam obukla, dobro bi mi stajalo..." ti si uzor djeci, ne smiješ izgledom privlačiti pažnju na sebe, tvoj izgled mora biti toliko nezamjetan da bi djeca što lakše obratila pozornost na sadržaj predmeta koji predaješ...vidiš mene, nosim samo sive i tamnoplave kostime, lakše se stopiti s pločom..."
I koliko se god bezlično obukla, sve je završavalo nekim odvratno dugim i neugodnim razgovorim sa ravnateljicom... To su mi naravno priuštile iste one učiteljice, (sada kolegice) kojima sam nekad bila predebela za sudjelovanje u sportovima i priredbama... sada ostarjele i zavidne...

Nadrasla sam te gluposti sa zadovoljavanjem forme. Ne provociram više izgledom, barem ne s intencijom...
Ne zanima me više hoće li netko misliti da sam naglo poglupila, ako mi je došlo da se ofarbam u plavo, i zna li žena sa dekolteom išta pametno prozboriti... Pustim ih da se iznenade...

Tek ponekad me iz takta izbace prodavačice. U šoping idem pomalo klošarski odjevena, jer mi je tako praktičnije, a i volim, priznajem... I onda kad u ruci imam npr. svilenu košulju, priđe mi nepoznata prodavčica i kaže:"gospodična nije to za Vas, prilično je skupo, a i nije Vaš stil". I šta biste joj vi rekli...!? Šta ti znaš šta je moj stil !? Naravno, okrenem se i odem... Najslađa mi je pričica iz tih šoping pustolovina ipak ona što se dogodila nakon rođenja djeteta. Jelte, ja postporodiljno "velika" ulazim u butik u našoj varošici i tražim haljinicu iz izloga u broju 42. A meni vlasnica kaže, znaš, u tvojoj veličini ta haljina i ne izgleda lijepo! Molim??? Naravno, niti danas kada nosim 2-3 broja manje nije mi ni na kraj pameti da tamo uđem... Sad bi joj sigurno i odgovarala kao mušterija, poziva me da navratim, ali ona meni više ne odgovara... Ti ćeš meni...

Unatoč svemu ovome, PRIZNAJEM, i sama sam ponekad diskriminator.

Priznajem, ne privlače me muškarci tankih usana, kratkih prstiju i škiljavog pogleda
S debljinom i visinom nemam kriterija, ali padam na detalje...
Ne volim ljude koji me tapšu dok mi nešto pričaju, uopće ih ne slušam, samo smišljam kako da pobjegnem...
Ne shvaćam ozbiljno ljude koji se prečesto služe "podštapalicama"...
Ne vjerujem ljudima sa "preširokim" osmjehom...
Ali se isto tako užasavam ljudi koji se nikada ne smješe...
Iz nekog čudnog razloga, plašim se izrazito sitnih žena... dok mi ne dokažu da nemam razloga...
Priznajem, i sama sam diskriminator...

A vi? Diskriminator ili diskriminirani?

A šta je sa onim jadnim Primorem sa početka posta!? Pa ništa, sve informacije i predizborna obećanja koje mi je možda i želio priopćiti, zaustavile su se na njegovim tankim ustašcima, praćene škiljavim pogledom... Ništa nisam zapamtila...

Žao mi je...

Ne mogu...

Ni saslušati...no




11.12.2009. u 19:57 • 23 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 06.12.2009.

indulgencije

Pojam indulgencije počeo se pojavljivati u praksi Katoličke Crkve, još u 11. stoljeću. Indulgencija je otpuštanje vremenite kazne za grijehe. Izvorno značenje joj je blagost, oprost. U današnje vrijeme idemo na ispovijed, dobijemo "pokoru", koja se obično sastoji od molitve ili kod malo kreativnijih svećenika, od činjenja dobrih djela.

Od 11. stoljeća, pa do danas u pojedinim povijesnim razdobljima indulgencije su bile zloupotrebljene. 1517. godine, papa Leon X, uveo je praksu podjele oprosta za novac. Tako da je onaj, koji je mogao odriješiti kesu, dobivao "direktnu kartu za nebo"... Oni pak, koji nisu mogli otkupiti svoje grijehe ostali su u strahu od vječnog suda... Srećom, znamo i vjerujemo da onaj gore ima neke druge kriterije...

Papa je ubrzo dobio bumerang nazad, jer je upravo prodaja indulgencija bila jedan od motiva Lutherovog otcjepljenja od KC. Već oko sredine 16. stoljeća, praksa prodaje oprosta je povučena, a nju je kao način dobivanja oprosta, zamijenilo pokorničko izvršavanje dobrih djela, češća molitva, post i čitanje Biblije.

Ovim postom ne želim ulaziti u srž sakramenta ispovjedi i opravdanost vjerovanja u Božji oprost posredstvom Crkve. Katolik sam i nemam problema sa upitnošću odlaska na ispovjed ili sa prihvaćanjem pokore koju mi svećenik "zada" bilo zbog lakih, ili onih težih grijeha.

A zašto onda pišem sve ovo?
Kao ni mnogi od vas, ni ja nisam cijepljena protiv povremenog virkanja na bombastične naslove internetskog portala 24 sata. Prije nekoliko dana, objevljen je članak o župniku iz Ploča koji je ponovno uveo praksu iz 16. stoljeća. Naime, on naplaćuje sve, od izvanrednog upisivanja na vjeronauk, preko zakasnine sa prijavom sve do neopravdanog izostanka sa mise ili kateheze. Kumovi krizmanika imaju tarifu od 1000 kn po kojoj moraju pridonijeti Crkvi, a svi ostali župljani, dobro razrađene tarife za sve prekršaje.

Uzmemo li sa rezervom sve što piše na tom portalu, budući da su to senzacionalističke novine koje prodaju bombastični naslovi, ipak mi ostaje onaj crv sumnje da nešto mora tu biti... Neka je samo dio tih navoda točan, još uvijek se ne slažem da se novčanim kaznama riješavaju problemi u župi i da je sve to opravdano. (Inače, tu se radi o istom onom svećeniku koji je početkom ove godine roditeljima koji bi djete krstili nekim tradicionalnim, katoličkim imenom davao po 1000 kn). Niti darovani, niti primljeni novac ne bi trebao biti mjerilo nečije vjere.

Napominjem da se nikad ne uključujem na rasprave na netu koje imaju zadaću popljuvati KC, nemam niti potrebu voditi rasprave sa neistomišljenicima, a sada evo sama pišem o tome...

Zapravo me na neki način osupnulo ono što je učinio jedan pojedinac, za ionako već prilično uzdrman ugled ove institucije. Njegov čin nikako ne može biti sa blagoslovom njegovih nadređenih, jer da je to praksa, bila bi uvedena u sve župe. Otkuda tom pojedincu pravo da se ponaša mimo svih pravila i na taj način blati sve ostale??? Zašto u njegovom slučaju ne progovori crkvena hijerarhija i ne "pecne po prstima"?
Zašto me takva jedna jedinka i sama željna senzacije dovede u priliku da se postidim institucije čije sam dio? Zar ionako nema dovoljno onih koji KC napadaju i blate, ponekad bez razloga i argumenata? Zašto im je i on morao dati materijala? Nije li mislio da će time možda odbiti i one "prave" vjernike?

Neće ovaj svećenik u meni poljuljati ni povjerenje u Boga, niti pripadnost instituciji RKC, ali sam žalosna, stvarno žalosna...

06.12.2009. u 20:27 • 11 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.