Pojam indulgencije počeo se pojavljivati u praksi Katoličke Crkve, još u 11. stoljeću. Indulgencija je otpuštanje vremenite kazne za grijehe. Izvorno značenje joj je blagost, oprost. U današnje vrijeme idemo na ispovijed, dobijemo "pokoru", koja se obično sastoji od molitve ili kod malo kreativnijih svećenika, od činjenja dobrih djela.
Od 11. stoljeća, pa do danas u pojedinim povijesnim razdobljima indulgencije su bile zloupotrebljene. 1517. godine, papa Leon X, uveo je praksu podjele oprosta za novac. Tako da je onaj, koji je mogao odriješiti kesu, dobivao "direktnu kartu za nebo"... Oni pak, koji nisu mogli otkupiti svoje grijehe ostali su u strahu od vječnog suda... Srećom, znamo i vjerujemo da onaj gore ima neke druge kriterije...
Papa je ubrzo dobio bumerang nazad, jer je upravo prodaja indulgencija bila jedan od motiva Lutherovog otcjepljenja od KC. Već oko sredine 16. stoljeća, praksa prodaje oprosta je povučena, a nju je kao način dobivanja oprosta, zamijenilo pokorničko izvršavanje dobrih djela, češća molitva, post i čitanje Biblije.
Ovim postom ne želim ulaziti u srž sakramenta ispovjedi i opravdanost vjerovanja u Božji oprost posredstvom Crkve. Katolik sam i nemam problema sa upitnošću odlaska na ispovjed ili sa prihvaćanjem pokore koju mi svećenik "zada" bilo zbog lakih, ili onih težih grijeha.
A zašto onda pišem sve ovo?
Kao ni mnogi od vas, ni ja nisam cijepljena protiv povremenog virkanja na bombastične naslove internetskog portala 24 sata. Prije nekoliko dana, objevljen je članak o župniku iz Ploča koji je ponovno uveo praksu iz 16. stoljeća. Naime, on naplaćuje sve, od izvanrednog upisivanja na vjeronauk, preko zakasnine sa prijavom sve do neopravdanog izostanka sa mise ili kateheze. Kumovi krizmanika imaju tarifu od 1000 kn po kojoj moraju pridonijeti Crkvi, a svi ostali župljani, dobro razrađene tarife za sve prekršaje.
Uzmemo li sa rezervom sve što piše na tom portalu, budući da su to senzacionalističke novine koje prodaju bombastični naslovi, ipak mi ostaje onaj crv sumnje da nešto mora tu biti... Neka je samo dio tih navoda točan, još uvijek se ne slažem da se novčanim kaznama riješavaju problemi u župi i da je sve to opravdano. (Inače, tu se radi o istom onom svećeniku koji je početkom ove godine roditeljima koji bi djete krstili nekim tradicionalnim, katoličkim imenom davao po 1000 kn). Niti darovani, niti primljeni novac ne bi trebao biti mjerilo nečije vjere.
Napominjem da se nikad ne uključujem na rasprave na netu koje imaju zadaću popljuvati KC, nemam niti potrebu voditi rasprave sa neistomišljenicima, a sada evo sama pišem o tome...
Zapravo me na neki način osupnulo ono što je učinio jedan pojedinac, za ionako već prilično uzdrman ugled ove institucije. Njegov čin nikako ne može biti sa blagoslovom njegovih nadređenih, jer da je to praksa, bila bi uvedena u sve župe. Otkuda tom pojedincu pravo da se ponaša mimo svih pravila i na taj način blati sve ostale??? Zašto u njegovom slučaju ne progovori crkvena hijerarhija i ne "pecne po prstima"?
Zašto me takva jedna jedinka i sama željna senzacije dovede u priliku da se postidim institucije čije sam dio? Zar ionako nema dovoljno onih koji KC napadaju i blate, ponekad bez razloga i argumenata? Zašto im je i on morao dati materijala? Nije li mislio da će time možda odbiti i one "prave" vjernike?
Neće ovaj svećenik u meni poljuljati ni povjerenje u Boga, niti pripadnost instituciji RKC, ali sam žalosna, stvarno žalosna...
Post je objavljen 06.12.2009. u 20:27 sati.