|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Tincha
...još jedna djevojka ukradenog srca...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ČITAM
Tonka-zanimljiva i draga,
Selma,
All alone,
Skladateljica snova,
Provincijalka,
Rainbowsky,
Avatea,
bottomofmysoul,
unfaithful girl,
popocatepetl,
FemFem,
cvjetovi zla,
Amy,
Čudo,
Miki,
Teuta,
Megane,
lolita,
zara,
poeta,
pozoy,
PROdotes,
Fem,
Nice Guy,
vrag s licem anđela,
sss,
angel in dark,
cranberriesica
Moj mail doe_doris@yahoo.com
MOJA ARHIVA
tijelom žena, srcem stijena
ponovo na istom
kao nekada
ne mogu više ovako
mislila sam da te neću sanjati
to što vidiš, suza to je
uz tebe izgubim dah…
zašto?
lijep i sunčan dan
zločesto…
nikada…
nemam riječi
zdravo za gotovo
put putujem...
povratak kući
nešto drugačije
vrijedi, zaista…
svatko ima Nekog Svog
nažalost
dok ljuljaju se kreveti
kontrola podsvijesti
vatromet
vječna nada
još jedan kraj
sve se vraća, sve se plaća
da li sam nešto značila tebi
poneki leptir
vjerujem
srušio se moj svijet...
c´est la vie
nije me briga
posljednji oproštaj
još poneka istina
zalazi sunce
priznanje
jedna bajka
hvala ti što nisi
slučajno te sretoh...
srce je zapelo
kako divan dan!
zanimljivosti
smućeno jedno more
vrijeme i prostor
vruće, vruće
bojim se...
usne kao čokolada
ljeto ide,kako si mi ti?
Bolje biti sam, nego sa bilo kim
Najveća pobjeda
Filmski nestvarno
sjećanje, samo to
ludim
nesuđeni
-sinoć-
nešto veoma dugo
vidjela sam mu u očima
ljubav
Hm...da...
I ti tiho ode
From here to eternity
Jedan dosadan dan. Danas. Lijepo je vrijeme, sunce prži, terasice otvorene i zovu me... A ja u školi cijeli dan, evo maloprije došla doma, jela i...uči, mala..već. Ah, tak to ide.
U školi sam, naravno, bila prisutna samo fizički. Moj duh i misli su uvijek u nekoj drugoj dimenziji. Nekoj nepostojećoj i neostvarivoj. Kao i obično.
Čudna smo mi ljudi bića. Kad nešto imamo ili dobijemo, uvijek to primamo zdravo za gotovo. Rijetki su koji čine drugačije. I uvijek želimo više. Pohlepni smo. Netko ti da prst, ti bi cijelu ruku, kako se kaže. U mom slučaju - dobila ja svu pažnju, bez problema ukrala mjesece i mjesece vremena, riječi, poljupce, dodire, najintimnije moguće trenutke, ali ne. Time se nisam zadovoljila i željela sam još. Željela sam sve. Pravu ljubav. Previše.
Dok sad, s ovog gledališta, u skladu s trenutnim okolnostima, tj. posljedicama svih situacija, ne znam kako sam mogla biti toliko pohlepna, umjesto da sam uživala u onom što sam imala, onome što mi je pružao. Uopće nisam cijenila te trenutke, ja sam samo tražila, tražila i tražila... Sve više, više, više... Glupača.
A znate i kako se kaže:˝Tko najviše očekuje, najviše se razočara.˝
U tom grmu leži zec. Nije moja patnja bezrazložna. Sama sam je nesvjesno pozvala.
Kako sam samo mogla biti toliko pohlepna...?