|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Tincha
...još jedna djevojka ukradenog srca...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ČITAM
Tonka-zanimljiva i draga,
Selma,
All alone,
Skladateljica snova,
Provincijalka,
Rainbowsky,
Avatea,
bottomofmysoul,
unfaithful girl,
popocatepetl,
FemFem,
cvjetovi zla,
Amy,
Čudo,
Miki,
Teuta,
Megane,
lolita,
zara,
poeta,
pozoy,
PROdotes,
Fem,
Nice Guy,
vrag s licem anđela,
sss,
angel in dark,
cranberriesica
Moj mail doe_doris@yahoo.com
MOJA ARHIVA
tijelom žena, srcem stijena
ponovo na istom
kao nekada
ne mogu više ovako
mislila sam da te neću sanjati
to što vidiš, suza to je
uz tebe izgubim dah…
zašto?
lijep i sunčan dan
zločesto…
nikada…
nemam riječi
zdravo za gotovo
put putujem...
povratak kući
nešto drugačije
vrijedi, zaista…
svatko ima Nekog Svog
nažalost
dok ljuljaju se kreveti
kontrola podsvijesti
vatromet
vječna nada
još jedan kraj
sve se vraća, sve se plaća
da li sam nešto značila tebi
poneki leptir
vjerujem
srušio se moj svijet...
c´est la vie
nije me briga
posljednji oproštaj
još poneka istina
zalazi sunce
priznanje
jedna bajka
hvala ti što nisi
slučajno te sretoh...
srce je zapelo
kako divan dan!
zanimljivosti
smućeno jedno more
vrijeme i prostor
vruće, vruće
bojim se...
usne kao čokolada
ljeto ide,kako si mi ti?
Bolje biti sam, nego sa bilo kim
Najveća pobjeda
Filmski nestvarno
sjećanje, samo to
ludim
nesuđeni
-sinoć-
nešto veoma dugo
vidjela sam mu u očima
ljubav
Hm...da...
I ti tiho ode
From here to eternity
....ne što moje srce voli, nego što me duša boli...
Danas je skroz neki tužan dan… Ova kiša… Baš sam se bacila u neki bed… Ništa mi se ne da…. Samo razmišljam i zamišljam… Što bi bilo kad bi bilo… I te sprehe… Živim u snovima….
Uvijek i jesam i budem još dugo…Jer, još nisam odustala od ponovnog osvajanja nikada potpuno osvojenog teritorija…
Dobit ću tijelo, ali srce… malo teže…. ….malo puno teže… No, što danas u životu nije teško? He he
Nisam ga vidjela čak tri dana… Sad mi to teško pada, iako sam ga znala ne vidjeti po tjedan, dva…
Znam… Sve je kriva ova prokleta kiša…. Prokleta kiša koja samo tiho lupka o prozor stvarajući tmuran i zamišljen ugođaj… Ugođaj koji budi tugu, sjetu, nostalgiju i osjećaj osamljenosti… Taj zadnji je još najgori…
Ne, nije… Tu ipak prvo mjesto drži nostalgija za pradavnim danima…
….pradavnim danima sreće… koji se nikada neće vratiti…
A, više ne znam da li na sreću ili žalost, ali ta sjećanja nikako da počnu blijediti...
…..ni kiša tu ne može pomoći……
...čaše tuge, noći muke, a nigdje tvoga ramena...