Marketing
...to što vidiš suza to je...
....ne što moje srce voli, nego što me duša boli...
Danas je skroz neki tužan dan… Ova kiša… Baš sam se bacila u neki bed… Ništa mi se ne da…. Samo razmišljam i zamišljam… Što bi bilo kad bi bilo… I te sprehe… Živim u snovima….
Uvijek i jesam i budem još dugo…Jer, još nisam odustala od ponovnog osvajanja nikada potpuno osvojenog teritorija…
Dobit ću tijelo, ali srce… malo teže…. ….malo puno teže… No, što danas u životu nije teško? He he
Nisam ga vidjela čak tri dana… Sad mi to teško pada, iako sam ga znala ne vidjeti po tjedan, dva…
Znam… Sve je kriva ova prokleta kiša…. Prokleta kiša koja samo tiho lupka o prozor stvarajući tmuran i zamišljen ugođaj… Ugođaj koji budi tugu, sjetu, nostalgiju i osjećaj osamljenosti… Taj zadnji je još najgori…
Ne, nije… Tu ipak prvo mjesto drži nostalgija za pradavnim danima…
….pradavnim danima sreće… koji se nikada neće vratiti…
A, više ne znam da li na sreću ili žalost, ali ta sjećanja nikako da počnu blijediti...
…..ni kiša tu ne može pomoći……
...čaše tuge, noći muke, a nigdje tvoga ramena...
Post je objavljen 12.05.2006. u 18:23 sati.