Zbog čega su neke veze iskrenije od drugih? Zbog čega su neki parovi otvoreniji jedni prema drugima dok neki više vole lagati partneru? Nitko ne zaslužuje laži ali i uz to žene, bez sumnje, lažu puno i često, ali i muškarci nisu ništa bolji. |
Puno je stvari koje se bojimo priznati sebi i drugima, jednostavno zbog toga što se bojimo loših iskustava. Jedno od, čini se, najtežih priznanja jest "Volim te." |
Udaljavanje od sebe je glavni izvor naših nevolja, naših uznemirenosti i strahova, osnovni uzrok potištenosti, bespomoćnosti, obeshrabrenosti, glavni razlog zbunjenosti, nesigurnost i nedostatka samopouzdanja. Otuđivši se od svog istinskog ja, izgubili smo čvrsto tlo pod nogama, ostali smo bez osnove svog postojanja. Da bismo pobijedili ono što nas muči, najbitnije je da se vratimo sebi. |
|
Vjerovao je da je baš on središte i centar cijelog svijeta. Sve oko njega okreće i sve mora biti njemu podređeno. Kod druginh nije pronalazio suglasnost sa takvim viđenjem. Zbog toga su sukobi bili neminovni. |
Jedino čime je opsjednut jest on sam, prepun je zavisti, mržnje i bijesa. Htio bi, međutim, proći kao prijateljski nastrojena, velikodušna, plemenita osoba. Svako zlo iz tog razloga nanosi podmuklo, iz zasjede. |
Što je šutnja? Što nam govori kad netko preko puta nas šuti? Što misliti kada sav naš trud da s nekim uspostavimo bilo kakvu komunikaciju jalovo pada u vodu? Čovjek je stvoren da komunicira i komunikacija postoji između ljudi da bi se bolje razumjeli,da se ne bi razumjeli, da bi razmijenili mišljenja, preispitali svoje stavove. Zašto onda ljudi biraju šutnju kao oblik odgovora na komunikaciju drugih ljudi? Zašto odabiru određene ljude s kojima ne žele komunicirati? Kad netko vidi da netko komunicira sa svima osim samo s njim kako da to protumači? Znači li šutnja potpuno odbijanje prisustva te osobe? Kada netko nešto veli općenito u društvu, u redu, šutnja je ponekad i bolja ako nismo sigurni kako i na koji način reći svoje mišljenje ili ako smatramo da se to od nas ni ne očekuje. Međutim kada nas netko koga poznajemo u potpunosti ignorira šutnjom tada je to znak nepoštovanja naše osobe i možemo to shvatiti kao dokaz da nas ta osoba ne doživljava ili nas čak prezire, posebno ako na naša izravna pitanja odgovara šutnjom? Neki ljudi su takvi......šute. Šutnja je najbolji štit od svega što bi moglo imalo poljuljati neke njihove stavove, poglede ili odluke. Šutnjom prije svega odlažu neke odluke koje moraju donijeti nadajući se da će netko drugi umjesto njih donijeti tu odluku pa će njima biti lakše. Kasnije će reči da nisu to oni odlučili, a šutnjom su dali pristanak da se određena odluka provede u djelo. Stara poslovica kaže"šutnja je zlato", možda kada treba šutjeti o nekim stvarima, čak i nekim osjećajima, nećemu u nama što ne želimo ni sa kim podijeliti, ali šutnja je i otrov koji truje jednu stranu u međusobnim odnosima, zapravo ju psihički opterećuje i prestaje tek kad toj strani postaje svejedno što ona druga strana misli i osjeća. Šutnja je otrov za međusobne odnose dvoje ljudi bili oni ljubavni, prijateljski ili kolegijalni. |
On je čovjek koji potpuno odbija preuzeti bilo kakvu vrstu odgovornosti. Kada mu stvari ne idu kako je zamislio ili kako od njih očekuje, za to su uvijek krivi svi drugi. On nikad. Riječ "odgovoran" za njega znači biti kriv. |
Staza života nije autoput po kojem juriš 200 na sat i sve ti ide lako. Staza života je puteljak na kojem ima i rupa i kamenja i blata. Treba naučiti i znati hodati tom stazom. Ponekad ti se čini da ne možeš preskočiti rupe na stazi, da ne možeš krenuti dalje, da su ponori preveliki za tvoje korake. Onda stani. Sakupi daščice svoje upornosti, poveži ih s užadi strpljenja i prikucaj čavlima volje. Sagradi most. Kada ti se čini da se ne možeš izvući iz blatne kaljuže ljudske zlobe i podmetanja ne bacaj blato na druge, jer samo tako izaći ćeš čist iz blata. Ne dozvoli nikada da se na tvoju dušu uhvate blatne mrlje tuđih grijehova, isperi ih u vodi svoje dobrote i nesebičnog davanja. Ako nekad i padneš preko kamena koji ti se ispriječio na stazi, ustani, ne ostaj ležati i vidati rane u nedogled nadajući se da će naići netko tko će to učiniti bolje od tebe. Naše su rane naše rane i sami ih moramo vidati travama koje rastu oko naše staze. To ne znači da ne trebamo prihvatiti ispruženu ruku koja nam želi pomoći da ustanemo i ne trebamo odmah misliti da je svaka ta ruka tu samo da nas ispusti u najbolnijem trenutku. Znam da nije svaka ruka za prihvatiti, neke će te gurnuti još dublje u blato iz kojeg tako želiš izaći, ali nekom se mora vjerovati i u nešto se mora vjerovati na toj našoj maloj životnoj stazi koja krivuda i za koju nikad ne znaš kada će nestati pred našim očima. |
Strahovito se pribojavao svake vrste veze, bilo to povezano s osobom ili sa stvari. U njemu je uvijek postojala neka vrsta unutarnjeg odstojanja prema ljudima, prema stvarima, čak i prema svim poslovima koje je radio. U svakom odnosu, u svakom svojem pothvatu, ostajao je potpuno osjećajno izvana. Sebi je u svakom trenutku ostavljao mjesto za ustuknuti. To ga je činilo sigurnijim i jačim. |
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv