Slomljena Srca

Svijet u kojem živimo prepun je konkurencije. Dok smo još bili mali govorili su nam da je najbitnije biti ispred ostalih, biti bolji. Od malih nogu nas, u našoj obitelji, školi, društvu, gledaju preko naših uspjeha i naših neuspjeha. Vrlo je teško pobjeći od tog pritiska nad nama.

Uspjeh nam donosi pohvale, donosi nam divljenje i nagrade. Neuspjehom pak bivamo kažnjavani, omalovažavani, ismijavani, pa čak i zapostavljani. Većina neće moći podnijeti taj pritisak koji dolazi sa svih strana. Ostali će pak sebe doživljavati kao neko oruđe za postizanje uspjeha. No, ni sami ne slute da time otvaraju put u osobni pakao vječnog nezadovoljstva, nesigurnosti pa i strepnje.
Koliko god da smo postigli, uvijek je još puno toga pred nama. Koliko god ima onih koje smo ostavili za sobom, uvijek će se naći i previše onih ispred, da nas pritiskaju kao neka mora.

Zbog toga tuđi uspjesi padaju vrlo teško na našu dušu. Zbog toga se dožive poput udarca čekićem. Zato u nama stvaraju potištenost, utučenost, razdraženost, osjećaj bezvrjednosti. Tuđi uspjeh prima se kao naš osobni neuspjeh. Nekome je krenulo za rukom ono što nama samima nije... To postaje vrlo nepodnošljivo. Treba biti ispred svih ostalih, a u suprotnome prožima nas osjećaj ništavila i praznine.

Uzimajući sebe kao puko oruđe uspjeha, čovjek samome sebi nanosi rane koje bi mogao izbjeći. Time sebi čini ogromnu nepravdu. Time sebi zagorčava život i uništava samopouzdanje.

Prihvaćajući da se mjeri prema drugima, čovjek zapostavlja i guši svoju jedinstvenost. Sama njegova osoba postaje mu nebitna. Potisnuvši svoju osobenost, postaje opsjednut mjestom koje zauzima među drugima. Budno motri i promatra koliko je ispred koga, a koliko za kime zaostaje. To ga lomi, to ga izluđuje. To guta njegovu energiju. Tako sam sebe uništava.

Nismo stvoreni kao sluge uspjeha i očaja zbog neuspjeha. Podjela na dobitnike i gubitnike je nepotrebna. Život kojim živimo je samo naš, jedinstven, neponovljiv. Ne može se mjeriti sa tuđim...

_Josip_

Poznajemo li uistinu ljude? Koliko puta nas neugodno ili pak ugodno iznenade postupci ljudi koje često susrećemo ili koji su nam bliski. Kad se upoznamo s nekom osobom stvorimo svoju sliku o toj osobi. Kako ćemo doživjeti tu osobu stvar je naše osobne procjene kao i niza vanjskih faktora. Neki ljudi su pravi kameleoni u ponašanju. Ne možeš ih prepoznati jer tako dobro kriju svoje pravo lice da te zavedu na krivi put, da prezentiraju sliku koju žele da stvoriš o njima. Postoje pak ljudi kojima se duša čita s lica, ali takvi su rijetki i za njih najčešće vele da su lakovjerne budale. Negdje između te dvije krajnosti nalazimo se svi mi ostali. Svi mi krijemo u sebi neku tajnu koju ne želimo ili ne možemo s drugima podijeliti, nešto što nastojimo sakriti od svakog pronicljivog oka. Pokušavamo uljepšati ružne stvari. Htjeli bi da su drugi prema nama iskreni, a ni mi nismo iskreni prema drugima. Iskrenost je opasna vrlina koja zna poput noža zarezati nečije osjećaje, poljuljati nečiju sigurnost, pokolebati nečije samopouzdanje. No iskrenost je ipak vrlina. S druge strane postoje ljudi koji namjerno ruše naše samopouzdanje, namjerno nas žele iskompleksirati zbog nekih svojih ciljeva i sve to umataju u slatke riječi da je to za naše dobro. Kako prepoznati ljude oko sebe? Kako znati koji su im ciljevi i namjere? Ako prilazimo ljudima puni povjerenja u njihove dobre namjere najčešće ćemo biti povrijeđeni, međutim ako pak u svakoj osobi i njenim postupcima gledamo nešto upereno protiv nas imamo paranoju. Svi smo mi zločesti po prirodi, netko više netko manje, netko slučajno, netko namjerno. Svi činimo pogrešne korake, donosimo odluke koje bi kasnije promijenili i onda se ponekad dogodi da shvatimo da ne poznajemo ni sami sebe.

/freya/

Zna se kome i zna se zašto (i don't want the world to see me) :(

(Klikom na ime pjesme skidate pjesmu...)

GOOGOO DOLLS "Iris"

And I'd give up forever to touch you
'Cause I know that you feel me somehow
You're the closest to heaven that I'll ever be
And I don't want to go home right now

And all I can taste is this moment
And all I can breathe is your life
'Cause sooner or later it's over
I just don't want to miss you tonight

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And you can't fight the tears that ain't coming
Or the moment of truth in your lies
When everything feels like the movies
Yeah you bleed just to know you're alive

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

(break and solo)

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am

_Josip_

1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetna inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Niti jedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerovatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao suđe.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera!
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.

Eto, nešto malo sarkastično-smiješnih za ljepši i topliji vikend ;)

_Josip_

Nasilje je svuda oko nas. Bilo da gledamo televizijski program, krećemo se po gradu ili radimo. Svakodnevno smo svjedoci, promatrači a poneki i žrtve raznih nasilja. Nasilje može biti fizičko i psihičko. Fizičko nasilje je odraz nemoći druge strane da svojim argumentima prisili drugu stranu da usvoji njegovo ili njeno mišljenje. Svi se gnušamo fizičkog nasilja, ali i najmirnijem čovjeku dođe ponekad da bi odalamio sugovornika kad dođe do faze da ne može riječima postići svoj cilj ili ga druga strana isprovocira. No najčešće se taj nagon brzo smiri. Međutim postoje ljudi koji ne znaju komunicirati na normalan način , to jest ljudi koji ne poznaju drugi način komunikacije i sve nesporazume, sve dileme rješavaju šakama. Takvi ljudi jako dobro znaju procijeniti tko je slabiji od njih i tko im se neće suprotstaviti jer su uglavnom kukavice. Sklonost prema nasilju se ne nasljeđuje, ona se uči. Djeca od malih nogu uče da se moraju braniti i biti jača, da moraju dominirati u grupi, uče od roditelja koji su također nasilni, slušaju svakodnevne svađe, gledaju nasilje u svojoj obitelji pa smatraju da je to posve normalno. No osim tog fizičkog nasilja postoji i psihičko nasilje koje je mnogo suptilnije i po meni puno teže nasilje. Šamar je šamar, boli i ostavlja trag u nama, trag nemoći, osjećaj povrijeđenosti. Žrtva se osjeća manje vrijednom i na kraju usvaja mišljenje nasilnika da je to i zavrijedila. Međutim psihički nasilnici suptilno uništavaju psihu, samopouzdanje i srozavaju žrtvu na nivo nevidljivog bića. Ubijaju u njemu svaku pomisao da nešto vrijedi, da je čovjek u pravom smislu te riječi. Žrtve psihičkog nasilja nisu više u stanju donositi odluke o svom životu. Prepuštaju donošenje svih odluka nasilniku. Psihičko nasilje nije vidljivo i ne može se dokazati(ne postoje masnice, prijelomi). Takvi nasilnici su prema drugim ljudima koji nisu njihove žrtve potpuno drugačiji, čisti melem. Kada se žrtva i odluči pobuniti protiv takvog nasilja nitko joj ne vjeruje jer kako bi tako dobar i drag čovjek mogao biti takav recimo u četiri zida. No psihički zlostavljači ne zaustavljaju se samo na zlostavljanju svojih najbližih. Pronalaze ljude iz svoje okoline koji su pogodni za to i uživaju u svojoj nadmoći. Naravno sve to rade tako da okolina ne može shvatiti da je zapravo neka osoba zlostavljana. Najčešće su to ljudi koji se vrlo spretno služe riječima i mogu uvjeriti drugu stranu da preuzme njihovo mišljenje, da jednostavno više svog mišljenja nema. Nije se lako oduprijeti takvoj vrsti zlostavljanja a nije ju lako ni prepoznati. Neki ljudi hrane se time da oduzimaju drugim ljudima ono osnovno.................. njihovo ja.

/freya/

Eto, to bi sad na kraju bilo to. Sve skupa je izgubilo neki smisao. Postoje zli jezici koji me optužuju da je zabravo sve to ispisano na ovome blogu do sada bila krinka za dokazivanjem nečega, ili (po njima) način da se dokopam nečeg ili nekog. Naravno na moju sreću (na njihovu žalost) to nije nikad niti bio cilj niti namjera ovog svega. Cilj je bio pomoći ili razumijeti barem, osjećaje koji se nagomilaju nakon određene situacije, te kako ih uputiti na pravi put. Zlokobnici su uvijek smatrali da pisanjem svojih tekstova zapravo manipuliram tudjim, u tim trenucima, slomljenim osjećajima i tjeram vodu na svoj mlin. Da vas razočaram, nije tako. A da li ste onda vi pobijedili na kraju, ipak? Niste niti to. Ovaj kompletni sadržaj (bez komentara) preseliti će se na kompletnu novu domenu kao zasebna web stranica sa svrhom pronalaženja nekih iskustava i izvlačenja odgovora iz tudjih, s nemogućnošću utjecaja nekih zlokobnih strana. Naravno, biti će plaćena kompletna od moje strane, opet u cilju pomaganja. Do tada, ne znam kad će to trenutno biti, namjeravam ponekad staviti nešto pjesmica ili poneki arhivirani tekst, ili se nadam da će gdja Freya i gdjica Nataša ispisati nešto lijepo. Svim onima koji misle i dalje zlokobno dao bih samo savjet da kad ispisuju svoje komentare ili slične zadovoljštine, ne kreću s razmišljanjima da su i drugi kao oni. Oni tko će se pogoditi ovime, drago mi je, oni koji će razmišljati, opet mi je drago radi toga.
Dakle, nadam se da će do Nove godine sve biti spremno za lift off, dok ne skupim dobre ljude voljne pomaganja bez groznih misli, a biti ćete u svakome slučaju obaviješteni. Do onda ugodna razmišljanja, čim manje slomljenosti i puno puno više sreće ;)

PS. Do onda,
kontakt email: nesretan@gmail.com
SecondLife ID (www.secondlife.com): YoKo Blackadder

_Josip_

Kako biti siguran u sebe kad se negdje u dnu srca javi slutnja i kad te neka riječ ponese na put kojim ne želiš ići?Ne treba dozvoliti da ti jedan sitan događaj pokrene lavinu svega onoga što ne želiš, da kreneš putevima koji to nisu, da donosiš odluke zbog kojih ćeš žaliti. Ne treba dozvoliti slutnji da te ponese, treba vjerovati, a ako se i dogodi da vjeruješ u pogrešno, Bože moj, život ide dalje.
Nije ni prvi ni posljednji put da krivo protumačiš riječi ili djela, da ti netko opaskom pokrene lavinu crnih misli ili samo te potakne da razmišljaš o stvarima na koje bez toga ni ne pomišljaš. Ne zaboravi - osmjeh na lice, a što će se dogoditi sutra? Sutra je novi dan i možda donosi sreću, a možda samo još jednu tugu u nizu. Ne treba se bojati tuge, ni jedna tuga nije vječna, ni sreća, ni mir. Život je kao jezero koje svako malo uzburkaju vode potoka koji se uljevaju u njega. Stvari koje ti se danas čine tako strašnim i nepremostivim sutra već bit će samo mali kamenčić kojeg ćeš možda osjetiti u cipeli, da i to je neugodno ali cipela se izuje i kamenčić baci. Ne treba se bojati ni sreće, ona je vatromet našeg života i možda zato uvijek traje tako kratko, a možda i zato što nikada ne možemo uživati u toj čistoj sreći. Postoji uvijek strah da će se dogoditi nešto što će nam uzeti tu sreću i vođeni tim strahom ponekad i sami sebi ugasimo taj divni vatromet našeg života. Nakon toga žalimo za pogrešnim odlukama, za odlascima kada smo trebali ostati. Kako biti siguran u sebe i ne dozvoliti da ti netko ili nešto ugasi tvoj vatromet? Možda u jednom krenutku istinske sreće čovjek zaboravi da postoji svijet oko njega, da postoji život prije i poslije tih savršenih trenutaka, ali uvijek se vrati prije ili kasnije u zbilju, a teško je nastaviti živjeti u sivilu jesenjeg jutra nakon vatrometa boja, ali sutra je novi dan i iza nekog ugla našeg života možda postoji poneki vatromet.
(freya)

On je živio vrlo dugo u uvjerenju da ga potcenjuju svi oko njega. Sve dok nije shvatio da to on sam zapravo potcjenjuje samog sebe i da na druge reflektira vlastito viđenje vlastite osobe.
On je sa žestinom omalovažavao svoj rad, svoja mišljenja, svoje sposobnosti, svoj izgled, svoje mjesto među ljudima.
Zanemarivao je svoje planove, svoje želje i osjećaje, jer su mu se činili ništavnim i nedostojnim pažnje. Činio se sebi nezanimljivim, nevažnim, nepoželjnim. Cijeniti sebe mu je izgledalo nedopustivo "uobraženim".
Gurao je sebe u stranu, sklanjao se u kut i puštao druge ispred sebe.

Kako ne bi ispao "sebičan", nikada se nije usuđivao bilo što tražiti za sebe i zadovoljavao se onim što mu drugi daju. To je često bilo nedovoljno – mnogi su jednostavno koristili njegovo povlačenje da sebi prigrabe što više. To nije uvijek primjećivao. Naprotiv, često bi mu se činilo da dobija i više nego što zaslužuje.

Nije se bunio ni u onim rijetkim trenucima kada bi shvatio da mu je učinjena nepravda. Naprotiv, gledao je da je prikrije jer bi se sramio sebe kao da je nepravda neka zaslužena kazna i još jedan od dokaza njegove manje vrijednosti. Uostalom, kakvu mu god nepravdu nanosili drugi, to nije bilo ništa prema nepravdi koju je nanosio samome sebi.
On je obezvrijeđivao čak i svoj moral. Neprekidno je imao utisak da nije dovoljno nesebičan, dovoljno dobar, dovoljno požrtvovan, dovoljno susretljiv iako se razapinjao da svakome izađe u susret. Sumnjao je i u svoje motive koji mu nikada nisu izgledali dovoljno besprijekorni. Zbog toga je sebe mučio teškim osjećajem krivnje.
Kako nije cijenio sebe, drugi su ga cijenili daleko manje nego što je stvarno vrijedio. Zabijajući sebe u zemlju, činio je težak grijeh prema sebi.

Zašto je On sebe ovako jezovito omalovažavao?
Zato što je od sebe tražio previše. Odbijao je biti zadovoljan sobom, jer je biti zadovoljan sobom za njega značilo zadovoljiti se malim. Kako je od sebe tražio previše, zapravo neostvarivo, sve što stvarno jest i što stvarno radi, mu je izgledalo poptuno bezvrijednim.

Tek smanjujući zahtjeve prema sebi, zadobijao je izgubljeno samopoštovanje.

_Josip_

Bok ja sam Nataša ( ajme zvučim čudno, kao u nekoj grupi potpore).Kao prvo zahvaljujem Josipu, što mi je ustupio mjesto na svom blogu , te da ja mogu iznijet neka svoja razmišljanja, a i podijeliti s vama svima svoja iskustava.U kratkim crtama o sebi:evo, prije manje od 2 godine, došla sam do prekretnice u životu i napravila rez, ali to je sve ipak ostavilo neke posljedice i tragove, naravno.Ostala su mnoga još neodgovorena pitanja i mnogi upitnici .....Često sam se pitala gdje je korijen problema i znala sam da postoji ( svjesnost problema), pa sam upisala Transakcijsku psihoterapiju da nađem tu neke odgovore, i našla sam ih.Voljela bi s vama podijeliti to iskustvo i znanje, pa vam iznosim nešto zanimljivo i poučno.
Krenite čitati i probajte i vi naći odgovore, koji su možda tu od samih naših početaka (djetinjstva)....



ŽIVOTNI SCENARIJ ( SKRIPT)

Jeste li ikad učinili nešto za što ste znali da će biti loše po vas, ali jednostavno si niste mogli pomoći? Jeste li ikad donijeli neku potpuno iracionalnu odluku, i poslije se pitali "Što mi je bilo"? Živite li na način koji se svima oko vas, pa i vama, čini pogrešan, ali ne znate niti zbog čega niti kako da iz toga izađete? Imate li problema u ostvarivanju kvalitetnih veza, jer uvijek izabirete pogrešne osobe? Razlozi za ovakva ponašanja su brojni i vjerojatno toliko raznoliki koliki je broj slučajeva, ali ipak, postoje određene zakonitosti koje je moguće zapaziti. Jedan od vjerojatnih uzroka za ovakva, i sva druga iracionalna ponašanja kojima smo svakodnevno svjedoci, pa i akteri, leži u nečemu što se zove "životni scenariji".

U svojim najpoznatijim djelima "Koju igru igraš?" i "Što kažeš poslije zdravo?", Eric Berne, osnivač psihoterapijskog smjera zvanog Transakcijska analiza (TA) skrenuo je pažnju na način na koji se još u djetinjstvu putem odgoja formiraju iracionalni obrasci ponašanja, koje je nazvao "životni scenariji", a koji potom u velikoj mjeri utječu na čovjekov životni put i odluke koje u životu donosi.
Da pojednostavimo kompliciranu priču, životni scenariji zapravo su niz informacija koje dijete na vrijednosnoj razini dobiva o svijetu i životu od svoje najbliže okoline, te ih usvaja. Te informacije mogu biti djetetu davane svjesno (putem direktnih poruka, priča, bajki i slično) i nesvjesno (putem modela ponašanja roditelja, neizrečenih stvari koje utječu na ponašanja, i slično). Također, važno je naglasiti da dijete sve te primljene informacije, ukoliko dolaze od njemu važnih osoba, pohranjuje na nesvjesnoj razini još od najranijih dana života, i da te informacije s nesvjesne razine počinju utjecati na njegovo mišljenje i ponašanje. One postaju temelj za navike, stavove, sustave vrijednosti i obrasce ponašanja odrasle osobe. Djeluju upravo kao što govori i naziv koji im je dao Berne - scenarij - jer s nesvjesne razine utječu na to da osoba živi i donosi odluke kao prema nekom već zacrtanom scenariju (koliko god te odluke bile za osobu negativne ili autodestruktivne).

Također, životni scenariji sastoje se od manjih komponenti koje se nazivaju "zabrane", "naredbe" i "dozvole". Tako postoje zabrane i dozvole na sreću, na uspjeh, na zdravlje, na bolest, na život, i mnoge druge; kao i naredbe za uspjeh, za određeno postignuće, za preciznost, za čistoću i tako dalje.
Kako bih prikazao ovu teoriju konkretnije, iznijet ću nekoliko jednostavnih primjera:
Primjer prvi. Dijete se razboli (što je savršeno normalno za djecu). Međutim, recimo da njegova majka od djetinjstva ima duboko usađen strah od bolesti djece, jer joj je netko blizak umro u dječjoj dobi. Ona je možda i svjesna straha za svoje dijete, ali ne može ga kontrolirati, i kad je dijete bolesno, ona postaje plačljiva, ili agresivna, ili nervozna. Te osjećaje svakodnevno nesvjesno prenosi na svoje dijete na tisuću sitnih načina - izrazom lica, načinom govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponašanjem. Nakon nekog vremena, dijete postaje svjesno toga da njegova majka mijenja svoje ponašanje kad je ono bolesno, i to na gore. Dijete zaključuje da ono svojom bolešću utječe na to da majka na njega viče ili plače - i logična posljedica je djetetov zaključak da ne smije biti bolesno jer je to nešto loše. Dijete se razvija u osobu koja ne želi priznati da je bolesna čak niti sama sebi, a kamoli drugima, da ne bi nekog time povrijedila (jer je time u djetinjstvu povređivala majku). Dijete je steklo "zabranu na bolest".
Primjer drugi. Dijete ima običaj da svoju sreću izražava glasnim smijehom, pljeskanjem ruku ili pjevanjem (što je savršeno normalno za djecu). Međutim, njegov otac pati od migrene, i osjetljiv je na glasne zvukove. Majka se plaši očevih reakcija na djetetovo glasno izražavanje sreće (jer tada postaje ljut i nervozan), a i sam otac nije time oduševljen, i na sve moguće načine nastoje dijete obeshrabriti u ovakvom ponašanju. To svakodnevno nesvjesno prenose na svoje dijete na tisuću sitnih načina - izrazom lica, načinom govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponašanjem. Na kraju, majka dijete uvjerava u nešto što i sama vjeruje, da će mu se ono čemu se raduje izjaloviti ako se tome bude previše radovao, i da će se sutra sigurno dogoditi nešto loše ako se danas dogodilo nešto dobro. Djetetova euforija vremenom se gasi, i ono postaje sve tiše i tiše, u strahu da svojim glasnim izražavanjem sreće neće izazvati "sudbinu" (tj. roditelje) da postane nezadovoljna njime i kazni ga nekom nesrećom. Dijete je steklo "zabranu na sreću".
Primjer treći. Djevojčica voli slušati bajke koje joj majka priča (što je savršeno normalno za djecu), a najčešće bajku o Trnoružici. Majka također voli ovu bajku, jer u njoj je sadržano sve ono čega nema u njezinom životu - udana je za čovjeka kojeg zapravo ne voli, za kojeg se udala iz osjećaja usamljenosti, i svojoj kćeri sada želi bolju sudbinu. Taj osjećaj svakodnevno nesvjesno prenosi na svoje dijete na tisuću sitnih načina - izrazom lica, načinom govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponašanjem. Na nesvjesnoj razini, kroz bajku o Trnoružici, podučava kćer o tome da je u životu dovoljno biti strpljiv i čekati (poput Trnoružice - ali ne 100 godina, već recimo 20, 25 ili 30) da jednog dana princ na bijelom konju dođe i odvede je u bolji život. Kćer dobiva jasnu sliku o tome kakvog princa želi za sebe. Dok odrasta, u prvim ljubavima traži sve te osobine koje mora imati njezin princ - ali, začudo, svi oni za koje ona misli da su prinčevi (šarmantni, zgodni, rječiti) ubrzo je razočaraju. Istovremeno, odbija od sebe one momke koji ne odgovaraju njezinoj predodžbi o princu - tihe, samozatajne, običnog izgleda. Na kraju, nakon niza razočarenja, kćer se udaje u 30-toj godini iz osjećaja osamljenosti za čovjeka kojeg zapravo ne voli, i ponovo svojoj vlastitoj kćeri prepričava bajku o Trnoružici. Kćer je stekla "naredbu za udaju za pogrešnu osobu". (Ovdje vidimo na djelu i obrazac samoispunjavajućih proročanstava).
Primjer četvrti. Dijete odrasta u obitelji s ocem koji je rijetko kod kuće i s mladom, depresivnom majkom. Majka je osoba koja je razočarana svojim životom, i ne vidi za sebe nikakvu budućnost. Za nju, život je stao u njezinoj 18 godini kad se udala; sve što se događalo prije toga, ona sada vidi kao jednu idealnu, davno izgubljenu i nepovratnu sliku sretne mladosti, a sve što se dogodilo nakon toga, vidi kao zatvor iz kojeg je nemoguće izaći, i koji je neprekidno guši. Taj osjećaj svakodnevno nesvjesno prenosi na svoje dijete na tisuću sitnih načina - izrazom lica, načinom govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponašanjem. Dijete od nje uči da do svoje 18 godine (ili do trenutka ženidbe ili udaje) njegov život ima smisla, a da nakon toga prestaje smisao postojanja, jer se sve ionako svodi na beskrajan zatvor. Zato na nesvjesnoj razini odluči da tu mladost proživi najintenzivnije što može, jer će sve ostalo ionako biti besmisleno. U toku te burne mladosti navuče se na marihuanu, a potom na heroin, i umjesto da od svoje 18 godine živi u "zatvoru" bračnog života, mlada osoba radije bira "bijeg" iz tog zatvora - bijeg u ovisnost, a potom i smrt. I cijela se okolina pita "Zbog čega se to dogodilo?". Ta je mlada osoba dobila jednu od najtežih zabrana - "zabrana na postojanje".
Iz ovih primjera vidimo kako naizgled nevine stvari koje roditelji čine svjesno ili nesvjesno mogu imati dramatične posljedice po dijete. Djeca uče uglavnom iz onog što vide oko sebe iz ponašanja roditelja i drugih bliskih osoba, a ne iz onog što im se govori, i što bi roditelji željeli da djeca nauče.
Ovakvih primjera mogli bismo navesti stotine, i svi ti primjeri mogli bi ocrtati uzroke određenih ponašanja; kao što je već spomenuto, neke zakonitosti postoje, ali ipak, u životu svake osobe postoji određena kombinacija životnih scenarija i onih "normalnih", racionalnih odluka koje su je dovele do one situacije u kojoj se nalazi. Naravno, da ne bi bilo zabune, potrebno je naglasiti da životne scenarije imamo svi mi, ali većina životnih scenarija posjeduje u sebi ravnotežu negativnih i pozitivnih elemenata koja nam omogućuje relativno "normalan" život. Neki životni scenariji mogli bi se nazvati čak i vrlo uspješnima - dok ne postanu pretjerani. Na primjer, osoba koja ima u sebi usađenu naredbu za uspjehom, vjerojatno će biti vrlo efikasna u svojem poslu, napredovati u karijeri i ostvariti kvalitetan život - ali, ako je taj scenarij u njoj previše snažan, radit će i više no što je dobro za njeno zdravlje i na kraju se razboljeti. Za ovo su nam najbolji primjer radoholičari koji sebi ne dozvoljavaju nikakav odmor, te završavaju s infarktom ili kancerogenim oboljenjem.
Berne smatra da je sve zabrane i naredbe moguće ukinuti tzv. "dozvolama" - koje se daju također na nesvjesnoj razini od strane relevantnih osoba, i koje osobama omogućuju da ostvare krajnji cilj terapije - sposobnost za postizanje istinske bliskosti s ljudima, lišene utjecaja bilo kakvih scenarija. To obično čine psihoterapeuti. Međutim, to je moguće učiniti u slučajevima kad osobe postanu svjesne da žive po određenom scenariju, i žele to promijeniti. A što je s većinom ljudi koji toga nisu svjesni?
Uznemiravajuća je pomisao da smo u tolikoj mjeri predodređeni nekim obrascima za koje gotovo da nismo svjesni da postoje - ovdje je moguće je postaviti pitanje, a što je s našom slobodnom voljom? Na koji je način moguće izaći iz ovih negativnih scenarija? Kako u potpunosti napustiti scenarije? Odgovor na to pitanje teško je dati u kontekstu psihoterapije - on se krije u sferi metafizike i duhovne evolucije, samopromatranja i samospoznaje.
Životni scenariji, to jest nesvjesni obrasci ponašanja, vrlo često nose nazive određenih mitskih ili bajkovitih likova (npr. Sizif, Prometej, Ikar, Crvenkapica, Trnoružica, Škrtac, itd.). Mogućnost identifikacije tih arhetipova s realnim ljudima i životnim situacijama vjerojatno i proizlazi iz činjenice da su arhetipovi i nastali upravo tako, to jest već su i stari narodi zapazili tendenciju da se određeni ljudi ponašaju prema određenim obrascima i tipovima ponašanja, pa su ih počeli svrstavati u "grupacije", koje su potom dobile i svoja utjelovljenja, obično antropomorfna. Na primjer, utjelovljenje herojstva za stare je Grke bio Ahil, utjelovljenje lukavstva Odisej, vjernosti - Penelopa, itd.
Takvo objašnjenje povezanosti arhetipova i životnih scenarija očito je odgovaralo i Ericu Berneu, tvorcu transakcijske analize, kad je scenarijima koje je uspio "otkriti" kod svojih klijenata davao upravo takva imena. Evo nekih mogućih životnih scenarija. (Ukoliko se prepoznate u nekom od tih scenarija, bez panike - stvari je moguće promijeniti.)

SIZIF
Sizif je lik iz grčke mitologije, osuđen da vječno gura kamen uz brdo, i u trenutku kad ga dogura na vrh, kamen se otkotrlja u podnožje, i mora raditi sve iznova.
U realnom životu, to izgleda otprilike ovako: osoba vrijedno radi, dobar je učenik/učenica, trudi se u svemu najviše što može, međutim kad dođe do trenutka kad treba učiniti onaj presudni korak koji bi mu mogao otvoriti put ka ostvarenju želja, tada radi grešku zbog koje izgubi tu mogućnost (npr. vrijedni mladi menadžer koji treba pred upravom svoje tvrtke prezentirati briljantnu ideju pri samoj prezentaciji toliko zamuckuje i zaboravlja što treba reći da mu ideja biva odbijena; ili pak žena koja ide na presudni razgovor za posao koji bi joj mogao promijeniti život, a prije razgovora padne i u potpunosti se zaprlja, pa mora odustati od razgovora - ovakvih primjera moglo bi se navesti vrlo mnogo). Taj životni scenarij u pravilu se razvija kao posljedica zabrane na uspjeh, o kojoj sam pisao u prošlom tekstu. Na nesvjesnoj razini ti se ljudi užasavaju ne toliko uspjeha samog po sebi, koliko odgovornosti koju uspjeh nosi sa sobom (interesantno je napomenuti da je strah od uspjeha ponekad povezan sa strahom od visine ili otvorenog prostora). Čovjek koji u sebi nosi takvu zabranu, ukoliko postigne uspjeh, osjeća se izložen i bez zaštite, i zapravo nesvjesno traži sigurnost u svojoj anonimnosti i što manjoj razini odgovornosti.

TRNORUŽICA
Trnoružica je lik iz bajke koju je zabilježio francuski pisac Perroult. To je princeza kojoj zla vila prorekne da će umrijeti na svoj 16. rođendan kad se nabode na vreteno, ali dobra prepravi to proročanstvo iz smrti u stogodišnji san. Nakon što se proročanstvo ispuni, iz stogodišnjeg sna budi je princ na bijelom konju.
U realnosti, ovaj scenarij može se manifestirati na više načina. Prije svega, u njemu je prisutan snažan element samoispunjavajućeg proročanstva, kao što sam opisao u prethodnom tekstu. Jedan od mogućih oblika ovog scenarija upravo je taj - roditelji koji na svoju kćer prenose određenu sliku svijeta, i određeni obrazac po kojem su i sami živjeli. Pored oblika navedenog u prošlom tekstu (majka razočarana životom) postoji i ovaj oblik: djevojci je odgojem ili životnim scenarijem predodređeno da se uda vrlo mlada (ubadanje na vreteno sa 16 godina); kao udana žena i majka, pada u određenu vrstu letargije u sivoj svakodnevici (stogodišnji san) iz koje se trgne u zrelijim godinama, kad nađe ljubavnika (princ na bijelom konju koji je budi iz sna) - da ne bi bilo zabune, sličan scenarij postoji i u muškoj varijanti. Jedna još mračnija varijanta ovog scenarija je slijedeća: Djevojka/mladić nosi u sebi ideju kako je život nakon adolescencije besmislen - i u 16. godini ubada se na narkomansku iglu (vreteno) te pada u "stogodišnji san".

IKAR
Ikar je lik iz grčke mitologije, koji je sa ocem Dedalom, inače slavnim konstruktorom, uz pomoć krila slijepljenih voskom pobjegao iz labirinta, međutim, ponesen ushićenjem letenja previše se približio suncu koje mu je rastopilo vosak na krilima, te se survao u more i poginuo.
U realnosti, ovaj scenarij možemo vidjeti kod ljudi koji su, gonjeni očekivanjima svojih roditelja, razvili ambiciju koja nadilazi njihove psihofizičke sposobnosti, i koja ih u stvari na kraju dovodi do nekog oblika samouništenja, bilo u psihičkom bilo u fizičkom smislu. U ovom scenariju vidimo djelovanje naredbe na uspjeh - dakle, osoba koja pod svaku cijenu želi postići nešto iznad svojih realnih mogućnosti. Ovakav scenarij može se prepoznati kod velikog broja poslovnih ljudi, naročito kod tzv. radoholičara - oni sami sebe tjeraju na psihofizičke napore koje na kraju nisu u stanju podnijeti.

PROMETEJ
Prometej je također lik iz grčke mitologije. To je titan koji je bogovima s Olimpa oteo vatru i donio je ljudima, a bogovi su ga kaznili time što su ga okovali na liticu iznad mora, gdje mu svakog dana orao jede jetru, koja mu ponovo izrasta tokom noći.
I ovaj scenarij nije toliko rijedak u realnom životu. Što je najzanimljivije, u mitskoj je verziji Prometej vrlo pozitivan lik koji se žrtvuje za čovječanstvo, međutim u verziji iz realnog života scenarij Prometeja uopće ne mora biti naročito pozitivan. Kako je to moguće? Evo kako. Jeste li ikad upoznali osobu koja brine o nekome, ili barem govori kako brine o nekome (članu obitelji, supružniku i sl.), i koja svakog dana naglašava koliko se on/ona muči i žrtvuje za tu osobu, koliko joj daje i pruža, a zauzvrat ne dobiva gotovo ništa? Ako jeste, onda ste se susreli s modernom (i negativnom) varijantom Prometeja. Zašto negativnom? Zato što je životni scenarij te osobe upravo takav da od nje čini "patnika", a za nju je smisao te "patnje" upravo u tome da joj okolina to prizna, tj. da dobije potvrdu o tome koliko se muči. U toj je priči manje bitna ta osoba za koju se naš moderni Prometej toliko žrtvuje, a puno se veći naglasak stavlja upravo na tu "žrtvu."

PEPELJUGA
Pepeljuga je lik iz bajke, sirotica koja živi s ocem, zlom maćehom i njezine dvije kćeri. Kad otac umre, maćeha i njene kćeri počinju iskorištavati Pepeljugu, međutim, intervencijom pokojne majke inkarnirane u vidu dobre vile, pepeljuga na koncu upoznaje princa i vjenča se s njim.
Scenarij Pepeljuge vrlo je čest - svi oni (i muškarci i žene) koji vrijedno rade i trude se u životu, očekujući da će im u nekom trenutku intervencija viših sila poslati princa ili princezu na bijelom konju da ih izvuče iz ustaljenog obrasca života, spadaju u ovu kategoriju. Često je riječ o osobama sklonim sanjarenju koje su naučile da se na ovaj način suočavaju sa životnim poteškoćama. Taj scenarij nije toliko autodestruktivan koliko može biti ograničavajući za ljude koji žive po njemu.

Kao što smo već rekli, ovakvih scenarija ima onoliko koliko ima i arhetipova (likova iz bajki i mitova), a oni pak imaju onoliko varijanti koliko ima i ljudi na Zemlji. No, ukoliko vas muči pitanje kako izaći iz takvog začaranog kruga, imajte na umu slijedeće: čovjekov život nije linearan, već cirkularan. To u prijevodu znači da se ne kreće pravolinijski od rođenja do smrti bez mogućnosti da se nešto promijeni kad se već dogodilo, već da u bilo kojem trenutku možete promijeniti svoju prošlost - naravno, ne u fizičkom smislu, već u smislu vaše interpretacije te prošlosti. Naime, ako zamislimo uobičajenu, staru sliku o čovjekovom umu kao kazetu koju moramo dugo vremena premotavati da bismo došli do pjesme koju želimo čuti, novija otkrića o umu i njegovom funkcioniranju kažu da je on puno bliži CD-u, tj. da u bilo kojem trenutku svatko od nas posjeduje mogućnost da direktno dođe do "pjesme" koju želi slušati, tj. do događaja u životu koji želi naučiti gledati na drugačiji način, te promijeniti vlastito iskustvo bilo kojeg događaja.

Nadam se da vam je bilo korisno i zanimljivo i slobodno napišite svoje mišljenje.Hvala i lijep pozdrav....

Nataša

Bez obzira koliko imao i što imao u svom životu čovjek nije zadovoljan. Ne radi se samo o materijalnim dobrima, čak više od toga čovjek nije zadovoljan svojim unutarnjim životom. Uvijek nešto traži i uvijek mu nešto nedostaje. Oni koji imaju partnera zamjeraju mu neke stvari i smatraju da im netko drugi može pružiti više i bolje. Stvar je u tome da se čovjek jednostavno privikne na ono što ima i to smatra za nešto što se samo po sebi razumije i što mu pripada. Kada se nađe na raskrižju odluči se krenuti novim putem privučen novim izazovima, riječima koje su rečene, obećanjima koja su dana. Treba kretati naprijed u životu, ne treba se utaboriti u jednom kutku i bojati se pogledati kroz prozor, ali treba biti svjestan činjenice da su ljudi samo ljudi i riječi koje izgovore dok njima vladaju osjećaji i strast, obećanja koja tada daju imaju težinu samo u tim trenucima. Svaki čovjek svjesno ili nesvjesno pred potencijalnim partnerom skriva dio sebe, onaj za koji sluti da se partneru neće dopasti. Kod materijalnih dobara čovjek je relativno na čistom. Manje-više se zna i vidi tko što posjeduje ili ne, a kod osjećajnih stvari stoje potpuno drugačije. Može se cijeli život provesti s nekim a da ga se zapravo ne upozna do kraja. Osim toga ljudi se mijenjaju s godinama. Kakav je netko čovjek i koje kvalitete posjeduje možemo tek naslutiti ne slušajući samo njegove riječi nego i analizirajući njegove postupke, reakcije na naše postupke. Kako ćemo se mi postaviti prema nekoj osobi ovisi prvenstveno od nas samih. Što ćemo uraditi sa svojim osjećajnim dobrima, sa bogatstvom svoje duše, hoćemo li je poklanjati svakom namjerniku ili ćemo je čuvati duboko u nama da je nitko i nikada ne vidi isto ovisi o nama samima.
(freya)

Eto, stiglo je i vrijeme za male sitne, ali velike promjene. Nagovorio sam dvije krasne dame (gdju Freyu i gdjicu Natašu) da ispišu nešto a ovome blogu. Naime, prije ili kasnije ovo sve zajedno će se pretvoriti u neku vrstu kluba, što je i bila prvotna zamisao samo što to nisam mogao učinit sam. Nije bilo niti previše vremena s moje strane da sve to skupa organiziram. Cilj je pomoći i samo pomoći, bilo svojim zapažanjima, bilo događajima, bilo tuđim događajima.
Zahvalio bih Nataši i Freyi na suradnji, i pomoći.. VELIKO HVAAAAAAALA!!!