Nasilje je svuda oko nas. Bilo da gledamo televizijski program, krećemo se po gradu ili radimo. Svakodnevno smo svjedoci, promatrači a poneki i žrtve raznih nasilja. Nasilje može biti fizičko i psihičko. Fizičko nasilje je odraz nemoći druge strane da svojim argumentima prisili drugu stranu da usvoji njegovo ili njeno mišljenje. Svi se gnušamo fizičkog nasilja, ali i najmirnijem čovjeku dođe ponekad da bi odalamio sugovornika kad dođe do faze da ne može riječima postići svoj cilj ili ga druga strana isprovocira. No najčešće se taj nagon brzo smiri. Međutim postoje ljudi koji ne znaju komunicirati na normalan način , to jest ljudi koji ne poznaju drugi način komunikacije i sve nesporazume, sve dileme rješavaju šakama. Takvi ljudi jako dobro znaju procijeniti tko je slabiji od njih i tko im se neće suprotstaviti jer su uglavnom kukavice. Sklonost prema nasilju se ne nasljeđuje, ona se uči. Djeca od malih nogu uče da se moraju braniti i biti jača, da moraju dominirati u grupi, uče od roditelja koji su također nasilni, slušaju svakodnevne svađe, gledaju nasilje u svojoj obitelji pa smatraju da je to posve normalno. No osim tog fizičkog nasilja postoji i psihičko nasilje koje je mnogo suptilnije i po meni puno teže nasilje. Šamar je šamar, boli i ostavlja trag u nama, trag nemoći, osjećaj povrijeđenosti. Žrtva se osjeća manje vrijednom i na kraju usvaja mišljenje nasilnika da je to i zavrijedila. Međutim psihički nasilnici suptilno uništavaju psihu, samopouzdanje i srozavaju žrtvu na nivo nevidljivog bića. Ubijaju u njemu svaku pomisao da nešto vrijedi, da je čovjek u pravom smislu te riječi. Žrtve psihičkog nasilja nisu više u stanju donositi odluke o svom životu. Prepuštaju donošenje svih odluka nasilniku. Psihičko nasilje nije vidljivo i ne može se dokazati(ne postoje masnice, prijelomi). Takvi nasilnici su prema drugim ljudima koji nisu njihove žrtve potpuno drugačiji, čisti melem. Kada se žrtva i odluči pobuniti protiv takvog nasilja nitko joj ne vjeruje jer kako bi tako dobar i drag čovjek mogao biti takav recimo u četiri zida. No psihički zlostavljači ne zaustavljaju se samo na zlostavljanju svojih najbližih. Pronalaze ljude iz svoje okoline koji su pogodni za to i uživaju u svojoj nadmoći. Naravno sve to rade tako da okolina ne može shvatiti da je zapravo neka osoba zlostavljana. Najčešće su to ljudi koji se vrlo spretno služe riječima i mogu uvjeriti drugu stranu da preuzme njihovo mišljenje, da jednostavno više svog mišljenja nema. Nije se lako oduprijeti takvoj vrsti zlostavljanja a nije ju lako ni prepoznati. Neki ljudi hrane se time da oduzimaju drugim ljudima ono osnovno.................. njihovo ja.
/freya/
Post je objavljen 17.10.2007. u 16:57 sati.