Bez obzira koliko imao i što imao u svom životu čovjek nije zadovoljan. Ne radi se samo o materijalnim dobrima, čak više od toga čovjek nije zadovoljan svojim unutarnjim životom. Uvijek nešto traži i uvijek mu nešto nedostaje. Oni koji imaju partnera zamjeraju mu neke stvari i smatraju da im netko drugi može pružiti više i bolje. Stvar je u tome da se čovjek jednostavno privikne na ono što ima i to smatra za nešto što se samo po sebi razumije i što mu pripada. Kada se nađe na raskrižju odluči se krenuti novim putem privučen novim izazovima, riječima koje su rečene, obećanjima koja su dana. Treba kretati naprijed u životu, ne treba se utaboriti u jednom kutku i bojati se pogledati kroz prozor, ali treba biti svjestan činjenice da su ljudi samo ljudi i riječi koje izgovore dok njima vladaju osjećaji i strast, obećanja koja tada daju imaju težinu samo u tim trenucima. Svaki čovjek svjesno ili nesvjesno pred potencijalnim partnerom skriva dio sebe, onaj za koji sluti da se partneru neće dopasti. Kod materijalnih dobara čovjek je relativno na čistom. Manje-više se zna i vidi tko što posjeduje ili ne, a kod osjećajnih stvari stoje potpuno drugačije. Može se cijeli život provesti s nekim a da ga se zapravo ne upozna do kraja. Osim toga ljudi se mijenjaju s godinama. Kakav je netko čovjek i koje kvalitete posjeduje možemo tek naslutiti ne slušajući samo njegove riječi nego i analizirajući njegove postupke, reakcije na naše postupke. Kako ćemo se mi postaviti prema nekoj osobi ovisi prvenstveno od nas samih. Što ćemo uraditi sa svojim osjećajnim dobrima, sa bogatstvom svoje duše, hoćemo li je poklanjati svakom namjerniku ili ćemo je čuvati duboko u nama da je nitko i nikada ne vidi isto ovisi o nama samima.
(freya)
Post je objavljen 02.10.2007. u 16:36 sati.