Kako biti siguran u sebe kad se negdje u dnu srca javi slutnja i kad te neka riječ ponese na put kojim ne želiš ići?Ne treba dozvoliti da ti jedan sitan događaj pokrene lavinu svega onoga što ne želiš, da kreneš putevima koji to nisu, da donosiš odluke zbog kojih ćeš žaliti. Ne treba dozvoliti slutnji da te ponese, treba vjerovati, a ako se i dogodi da vjeruješ u pogrešno, Bože moj, život ide dalje.
Nije ni prvi ni posljednji put da krivo protumačiš riječi ili djela, da ti netko opaskom pokrene lavinu crnih misli ili samo te potakne da razmišljaš o stvarima na koje bez toga ni ne pomišljaš. Ne zaboravi - osmjeh na lice, a što će se dogoditi sutra? Sutra je novi dan i možda donosi sreću, a možda samo još jednu tugu u nizu. Ne treba se bojati tuge, ni jedna tuga nije vječna, ni sreća, ni mir. Život je kao jezero koje svako malo uzburkaju vode potoka koji se uljevaju u njega. Stvari koje ti se danas čine tako strašnim i nepremostivim sutra već bit će samo mali kamenčić kojeg ćeš možda osjetiti u cipeli, da i to je neugodno ali cipela se izuje i kamenčić baci. Ne treba se bojati ni sreće, ona je vatromet našeg života i možda zato uvijek traje tako kratko, a možda i zato što nikada ne možemo uživati u toj čistoj sreći. Postoji uvijek strah da će se dogoditi nešto što će nam uzeti tu sreću i vođeni tim strahom ponekad i sami sebi ugasimo taj divni vatromet našeg života. Nakon toga žalimo za pogrešnim odlukama, za odlascima kada smo trebali ostati. Kako biti siguran u sebe i ne dozvoliti da ti netko ili nešto ugasi tvoj vatromet? Možda u jednom krenutku istinske sreće čovjek zaboravi da postoji svijet oko njega, da postoji život prije i poslije tih savršenih trenutaka, ali uvijek se vrati prije ili kasnije u zbilju, a teško je nastaviti živjeti u sivilu jesenjeg jutra nakon vatrometa boja, ali sutra je novi dan i iza nekog ugla našeg života možda postoji poneki vatromet.
(freya)
Post je objavljen 11.10.2007. u 16:50 sati.