Puno je stvari koje se bojimo priznati sebi i drugima, jednostavno zbog toga što se bojimo loših iskustava. Jedno od, čini se, najtežih priznanja jest "Volim te."
Ironično, zar nije? Ne bi li zapravo o ljubavi trebali pričati na sva zvona i dijeliti tu svoju radost sa ljudima oko sebe? To ćemo učiniti tek u trenutku kada se naše dvije skrivene ljubavi formaliziraju u vezi, kad obje strane nekako uspiju napraviti onaj prvi korak i priznaju svoje najskrivenije misli. I koji su to uopće načini na koje ljudi danas pokazuju osjećaje?
U ne tako davnoj prošlosti damama su pod prozorom zaljubljeni momci svirali serenade kako bi izrazili svoju ljubav. U seoskim sredinama djevojkama prema kojima su gajili osjećaje mladići bi poklanjali jabuke, u nešto novije doba i financijski bolje potkovanim sredinama damama zaljubljeni momci šalju cvijeće, nakit ili čak i neke skuplje poklone. Odlazi se na večere, izlete i slično. U svijetu mladih najslađa su priznanja u okrilju mračnih kutaka nekog disco kluba, zabave ili sličnih skupnih okupljanja.
Nekima je problem priznati svoje osjećaje jer su po prirodi sramežljivi. Drugima je pak teško jer su imali loših iskustava koje ne žele ponoviti, ili nisu uopće imali iskustava pa se boje rezultata. Na primjer, ukoliko ste jednom nekome rekli da ga volite, a ovaj vas je iznenađeno pogledao misleći da ste samo prijatelji, situacija postaje napeta i neugodna. Osoba kojoj je priznanje upućeno vjerovatno se osjeća na neki način obveznom i dužnom jer ne osjeća isto što i vi, neugodno joj je jer smatra da vi očekujete neki potez, i u krajnjoj liniji, shvaća da vaše prijateljstvo prelazi u neku drugu dimenziju u kojoj više neće moći funkcionirati. Mnoga su prijateljstva zbog toga propala, iako ima i onih koja su ostala podjednako čvrsta, još bolja, ili se pretvorila u ljubavnu vezu. Ipak, češća su ona koja rezultiraju odvajanjem.
Kako ćemo nekome reći da ga volimo, ovisi od trenutne situaciji u kojoj se nalazimo. Hoćemo li to tiho šapnuti pred kućnim pragom nakon dobrog izlaska, urlati pod prozorom ili napisati kao poruku, stvar je izbora i prikupljene snage. Nije lako reći "Volim te", jer te obične dvije riječi koje u vezama tako često ponavljamo, kada ih nekome izgovaramo prvi put, zvuče teže i ozbiljnije. Ne znam koliko se vas može sjetiti trenutaka u kojima su im drage osobe izjavile ljubav.
Moramo li biti sigurni u osjećaje druge strane da biste joj/mu mogli reći "Volim te", ili je i to rizik kao sve drugo u životu? Treba li muškarac biti taj koji će napraviti prvi korak, i je li njima manje neugodno? Naravno da ne! Neki će reći da su muškarci osjećajniji od žena, i da će izjaviti ljubav tek tada kada sigurno budu voljeli, a žene su te kojima riječi ne znače puno. To baš i nije točno, iako je nekako u društvu stvarno uobičajeno da žena očekuje udvarače, a ne da i sama udvara. To je stvar osobnosti i odgoja, jer neki su spremniji reći svoje mišljenje bez obzira na posljedice, a muškarcima nije ništa lakše samo zato što su muškarci. Najgora stvar koja vam se može desiti je laganje; kad nekome kažete da ga volite iz tisuću razloga koji su sve samo ne ljubav, pa u tu kategoriju ulazi i ono "Ne bih ga/ju željela povrijediti". Laž je nešto što će povrijediti najviše, pa onda je lakše podnjeti i neke sitne poraze – samo da smo sigurni u istinu. Stoga je rizik izjavljivanja pravih osjećaja daleko manji od rizika kojem podliježemo ako živimo u laži...
Kao dodatak dodao sam jednu prekrasnu domaću pjesmu, koju bi htio da svi čujete.. Preuzeti je možete klikom ---> OVDJE!
_Josip_
Post je objavljen 26.11.2007. u 17:03 sati.