PA ZA BOGA MILOGA

srijeda, 23.08.2006.

U potrazi za humoreskom

Zdravo. Rekoh ZDRAVO!
Tako. Samo da se zna. Znam ja i ljepse pozdraviti, ali to ne bi imalo smisla. Ipak ovako smo se pozdravlljali kad sam bila mala. Eventualno, mozda, zdravo drugarice ili drugari. To je bilo doba Branka Kockice i njegovog svetu gde su kuce od cokolade i korovovi od marmelade.... Hmm, mora da su svi bili bucmasti tamo, nega, da...

Uglavnom, nakon pozdrava...
Pa kako ste? A? A! Vratili ste se s godisnjeg? Jadni vi. Eto ja si bas razmisljam o svom. Dolazi bas za deset dana. Divno jel da? Krasno, velim ja. Da ne prejudiciram, necem vise o tome govoriti. Praznovjerje.

Shvatila sam, nakon dvadeset i kusur godina, da bas i ne vrvim od humora. Mora da sam na baku. Eto ona je imala, kako bi to nazvali, kasno paljenje. Ona je jedna od onih kojima se smijemo pet minuta nakon sto smo se smijali vicu, jer njoj treba pet minuta da shvati vic i pocne se smijati. Istina lazem, vise se ne smije, bar ne vicevima. Malo je vumerla, no nisam toga bas uvijek svijesna, pa cudno zvuci kad ju spominjem. Cas je ima, cas je nema.

Ono sto me najvise plasi u tom mom nedostatku je i to da se zbunim kad netko zbija sale na moj racun, nisam nikad sigurna dokle ide sala, a gdje pocinje istina. Jel netko zna gdje se moze kupiti humor?

utorak, 22.08.2006.

Samo sam htjela reci da sam zamijetila da ovaj blog postoji (u ovom trenutku) petnaest mjeseci i petnaest dana.

Mislim da ni danas necu s njim na kavu. Hmm. Steta sto je Mirna na moru. Eto.

Ali fakat

Najbala sam ko zuti i sve mi prosli tjedni zvuce kao naucna fantastika. Oni tjedni kad mi je sef bio na godisnjem. Kad je vladala anarhija. Kad se s gustom pila popodnevna kava, kad nije bilo nervoze. I onda se radilo, nista manje nego sada, ali je atmosfera bila ugodna.
Sad se vratio. Niko se ne zeli s njim druziti. Ako zbog nicega onda jer je sef i time ne spada u one koji su radnici, njegovi radnici. Uglavnom, sef i ja imamo jedna vrata izmedju sebe koja su otvorena. On zna kad sam ja unutra. Ukoliko se ovi moje odluce skupiti i bez sefa popiti kavu, pametno je da bar ja sjedim u svojoj sobi da sef ne primjeti da su ga izbacili iz drustva. Ipak i on je covjek. Sve se osjecamo povrijedjeni kad nas netko izbjegava. Cak i ako znam zasto je tome tako.
No, uglavnom, ide mi na jetra da se svi zabavljaju dok ja tu cubim i cuvam sliku o narudu. Ne, nitko me nije trazio da to napravim, ali znam i da ne zelim posljedice toga da se sef uvrijedi.
Ponekad ih uspijem nagovoriti da svi dodju u moju sobu ili u zajednicku sobu i svi pijemo kavu zajedno, ali nekako to izbjegnu svaki put kad mogu.

ponedjeljak, 21.08.2006.

Prokleto malo mi treba da se osjecam sretno. Naravno nije to apsolutno, nije to zauvijek, ali sada DA.
Recept za to je:
-trifrtalja voznje, preporucljivo barem voziti nepoznatim cestama ili zaobilaznicom.
-četvrt sata prepiranja
-prstohvat suza
-pet sati spavanja s njim u zagrljaju.

Po zavrsetko po zelji dodati koju sms poruku.

petak, 18.08.2006.

Nevera u glavi. Totalni kaos. Jebeno hodanje po jajima. Losa frizura. Ukoceni prsti i proklete dlake.
Gdje je sunce?
Sto zelis? Da te klepim prakljacom po glavi? I ja bih to rado ucinila samo n ezelim u zatvror. Zato odjebi i hiti se sam niz stepenice vicuci: Ja sam kreten!!!!!!

četvrtak, 17.08.2006.

JEBO TE DR: PROTIC

Uplaseno bulji u svoj mobitel. Ima osjecaj da ce se on javiti, ali jednako tako zna da joj nema nista za reci. Javit ce da je doma, da ce ici spavati da se nece vidjeti. Svejedno, nije se mogla opustiti i samo tako dati sudbini, ipak je postojala ona kurva Nada koja ju sjebe svaki put i sad je tako. Jebena Nada, kurvetina, drolja, zla maceha, sve.
Da, trebao se vec javiti, zle misli joj se koprcaju u glavi. Kako mrzi kad kasni. Uvijek kasni, cak i sa losim vijestima. S tim cekanjem te vijesti cine se jos losijim. Ipak cijelo je vrijeme u grcu celala tu jebenu losu vijest.

Jucer je bio tu. I nije bio ni za pojebat. Bio je iritantno nesjestan situacije. koja njemu ocito nije smetala, zato se ona osjecala jes deset puta gore. Jebem mu mater sebicnu, napusenu. Konj jedan.

Da bude jos gore nije on los, ali definitivno nije ni dobar.
Zadnjih se,sto, mjesec dana ponasa kao samac koji ima problema s erekcijom a i kad nema onda se cini da ima problema s razumjevanjem da kad se njemu prohtjelo ona nece postat vlazna u trenu oka. Ipak smo mi zene komplicirane i trazimo paznju, cak i kod seksa. Ne znam sto mu se dogodilo. Ipak je on dobar ljubavnik, samo sto mu je sad. U strahu da je zapravo odgovor da njemu jednostavno nije stalo, u strahu opet gleda svoj prokleti mobitel.

Taman ga je namjeravala ugasiti kad se oglasila poruka, s vec poznatim sadrzajem. Sorry, zaspao sam, danas bi ipak ostao spavati doma.


Dobro, misli si ona. Ne bi imala neke koristi od tebe da sad ovakav dodjes. Ostani i spavaj.

Ne smije pusiti. Mogla bi se zakleti da ima osjecaj da ce dobiti rak grla ako nastavi s pusenjem. Prere ju opaki PMS sto, rekli bi muskarci, za nista nije isprika, ali joj je jebeno tesko zbog njega, jer joj zivci rade a nema ni cigareta ni seksa da ju smire.

Digla se iz lezeceg polozaja, ostavila knjigu sa strane i otisla u devni boravak, pizdit sa sestrom.

Nije ni njoj lako. Ima nevjerojatnu sposobnos na sebe vezati cudesne tipove.

Skuhala je neki caj za koji kazu da smiruje. Sjele su pijackajuci caj, pickarale po jebenim jarcima i svemu sto su sposobni napraviti.

Zakljucak je da su obojca sebicni manijaci.
Nazalost i ona je jarac i nije sigurna kako sebe uklopiti u taj zakljucak. Mozda je debil, a mozda zakljucak nije ispravan.

Od kad ne pusi, puno vise psuje. Zgodno. Umijesto bok, najradje bi mu rekla, odi vrit i to ako je dobre volje. Hmm.

Jebo te dr. Protic.

ponedjeljak, 07.08.2006.

Nakon onih postova "jesmo li sudjeni" pitam se sto mi bi, ili onda ili sad.
Tu se ne radi samo o vremenu kad se nismo vidjeli. Tu se provlaci razlog tome. Mora se pogledati i vrijeme koje provodimo skupa. Ne zelim sjesti nakon nekog vremena i reci da ovisimo o vremenu ili da li imamo auto. Zelim znati da li i sa poroblemima mozemo izaci na kraj ili je to nas kraj.
Mrzim, mrzim, mrzim biti tuzna u ljeto. Mrzim biti sama i misliti o njemu i kako me ne voli, kako me ne zeli iako tvrdi suprotno, iako zelim suprotno ipak osjecam nesto krivo. Mrzim i sebe zbog toga.

Nisam nista bolje

Naravno da i na mene utjece vrijeme. Jedino sto na mene utjecu i oni na koje utjece vrijeme. S bozirom na tu situaciju, bez obzira sto je ljeto moje najdraze godisnje i doba i nedopustam da mi ga netko pokvari, gotovo svake godine se to desi. Od moje seste godine pa do danas. Znaci dvadeset godina se iz godine u godinu borim za svoje sretno vrijeme i sipak.

petak, 04.08.2006.

Vrijeme danas

Nije li cudno vrijeme?
Ljetni pljuskovi su uobicajeni za ovo doba, ipak je ljeto. No, zadnje vrijeme su pocela nevremena popracena tucom. Po dva tjedna zna padati kisa.
Znam da zvucim staro kad provaljujem nesto ovog tipa, ali nekada nije bilo tako. Za ljeto se znalo da je suncano, vruce i to ne vruce kao sto je danas.
Mora da smo stvarno unistili mjacicu zemlju. Mora da se ljuti na nas i da nam vraca ovim putem. Pitam se da li bi ikako mogli stvari vratiti na staro....

srijeda, 02.08.2006.

Zeljela se izraziti. Silno. No, ovoga puta je trazila neki drugi nacin, drugi stil. Nije zeljela, ne danas, biti ista kao uvijek, nije zeljela biti niti kao drugi. Danas je htjela biti posebna.

Zeljela je reci nesto, iz sebe izbaciti rijecu koje se nalaze u njenoj inace tako obicnoj glavi i naravno to joj nije polazilo za rukom.

Samopouzdanje pada. Jos ju ne hvata depresija i to je dobro, mozda se izvuce bez vecih posljedica. Ovo je samo faza. Davno se pomirila s tima da ona nije posebna. Samo ju ponekad to osine posred lica i posrne, ali samo na kratko. Mozda nije drugacija, mozda nije posebna, ali to ne znaci da je mekusac.

On. Hmm. On je spadao u posebne ljude. Barem u njenim ocima i to je ponekad dovodilo do problemcica u njenoj glavi. Kako netko tako poseban trosi vrijeme na nju tako ne posebnu.
Ali uvijek se to na kraju svede na to da to sto on poseban trosi vrijeme na nju, nju to cini posebnom. On nju time cini posebnom.

Ona njega voli. On kaze da on voli nju. Zakljucujemo oni se vole usprkos posebnosti i ne posebnosti. Nije li to divno?

utorak, 01.08.2006.

Kad te nema blizu

Znaš li da kad te se zaželim samo čitam što si pisao i odmah imam osjećaj kao da si tu. Sviđa mi se ta činjenica da te mogu gledati na slikama i čuti te u tekstovima. Nadam se da ću to uvijek moći.