PA ZA BOGA MILOGA

srijeda, 28.06.2006.

Korčula-raj na zemlji

...
Totalno pod njegovim utecajem. Nisam ja kriva! Volim tog covjeka. No, i tako, mi smo na Korculi.

Gladajuci Korculu njegovim ocima, nekako mi se previse svidja. Kad sam to uocilo bilo je kasno da formiram svoje kriticko misljenje, nije da se nisam trudila, suvise kasno, Korcula mi se zavukla pod kozu, jedini argument je bilo stijene na obali nisu ravne.

Tako zelena, velika. Zraci.

Jos nisam sigurna, da li je on kriv ili sunce. Mozda me pak nesto upiklo, vidjet cemo. Znam samo da sam plakala za njom.


Krenuli smo iz Zagreba oko 10 sati ujutro.
Njegova nas je majka opskrbila hranom i vodom.
Prva posteja P
Voznja je trajala relativno kratko s obzirom da smo isli sve starom cestom i sa spaletom koji nije jurio. Upoznala sam baku i dedu, pa kasnije i mamu. Sve je bilo dobro. Zacudjujuce ok. I onda smo krenuli dalje.
Ideja je bila da stignemo do Orebica prije zadnjeg trajekta za Korculu.
I stigli smo. Na predzadnji.

Kraja puta se ne sjecam predobro. Spavalo mi se i bilo mi je malko hladno. Nismo htjeli zatvoriti krov, a poneke doline na Peljscu su dosta hladnjikave po noci. Na Korculi mi vise nije bilo hladno.

Drugi dan smo malo pospremili kucu jer smo bili prvi nakon godine dana stajanja. I zatim smo krenuli u Blato u razgledavanje.

Prvo su me odusevile lipe. Aleja lipa koja mirisi i prije nego sto se udje u Blato. Toplina koju pruzaju isprepletene grane drvoreda daje vaj divan osjecaj prihvacenosti.

Upoznala sam i prijateljicu iz djetinjstva, a i poneke rodjake.

Obisli smo svaki dan dio otoka, izasli par puta...
Avantura samo takva.

Rezultat, osvojila me Korcula.

slike su tu wave:

srijeda, 14.06.2006.

Put-sjecanja-kraljica majka

Put. Sutra. Konacno. Jedva je docekala. Sad ima slatko iscekivanje i u satima vec moze odbrojavati vrijeme do polaska na more. Opce narodno veselje. Veseli kao nekad kad je bila mala.
Da, vraca se sjecanje. Nije mogla spavati. Bila je preuzbudjena. Tata je volio putovati nocu. Mrak mu nije smetao, i tako nije imao potrebu za spavanjem (i on je nocna ptica, nesto je ipak prenio na nju), a i nije volio vrucinu u autu.
Ona bi ga cekala na prozoru, potajice, jer ju je mama stavila na spavanje. Znala je da ce spavati u autu. To je bilo super.
Auto je bio pun. Uvijek su otraga bile poslagane stvari i vrece za spavanje, pa je zadnji sic izgubio mjesto za noge, ali se istovremeno pretvorio udoban krevet u pokretu dovoljan za njih troje. Dvije sestre i mali braco.
Onaj zvuk auta koji se velikom brzinom krece u drugom smjeru, tako je uspavljujuc.
Da, to je iscekivala na prozoru, cekajuci da tata dodje po njih.
Ponekad bi dan prije puta dosao pa njih i odveo ih u Ivanic. Tako bi onda svo troje prali auto i igrali se pritom. Voljela je oprati auto. Znala je da kasnije, tu istu noc putuje s njim na more.
Opet kao i kod kuce, kao kod mame, rekli bi im da idu spavati, ali s tatom je bilo lakse, njega se dalo nagovoriti da i ne moraju spavati prije puta jer ce tako bolje spavati u autu. Dobar argument, tata bi uvijek pristao to.
Sjeca se kao da je bilo danas, sam cin ulaska u auto. Jos je i lutku nosila sa sobom i da je braco mozda imao godinu dana.
Oduvijek je obozavala more iako je to imalo i svoj tuzni prizvuk. Danas bi se reklo nista mi nece ovi dan pokvarit, nikakvi crnjaci ni ruzne stvari...
Kao da je to i tada znala. Ljeto se ne smije potrositi na tuzne stvari, jednostavno prekratko traje.
Sutra ide na more. S njim. Po prvi put. I po prvi put na taj otok. Uzbudjena je, konacno godisnji. Odmor. More. Samo da duze traje, ali ne zeli razmisljati o tome.
I da upoznaje kraljicu majku, majku. I baku. Da, nervoza je time jos veca.
S njezinim iskustvima, dobro ce biti ako joj majka odmah u facu ne kaze, nisi ti dobra (bar ne dovoljno) za moga sina.
Ne misli da ce imati djecu, ali recima da ima sina, s vremenom da sin odraste i dovede nekog i ja bi bila kriticna. Tako da to ocekuje od njih, ali joj nije lakse zbog toga. A jos i tih par losih iskustava, jednostavno panici nema kraja. No, mozda nece biti toliko nervozna, mozda nije toliko grozna kako su je druge majke procjenile.
no uvijek se provlaci sumnja. Sto ako su one bile u pravu. Bit ce zanimljivo.
More.

četvrtak, 08.06.2006.

san

Bilo je tek predvecer, a ona je vec spavala. Dan je bio nikakav, a ona je i tako bila sama. U snovima je uvijek bilo ljepse. Tako spavala je i sanjala da je on tamo, pored nje i da su na moru. Sve je bilo savrseno. Nije bilo pravih problema, a i problemi koji bi se pojavili rjesavali bi se lako i sa smjeskom.

Ponekad bi ju zvuk mobitela probudio s nekom nelijepom porukom koja bi joj uglavnom samo dokazivala na cinjenicu da ce jos neko vrijeme biti sama. Opet bi utonula u san. Jedino utociste.

Izgledala je kako bi htjela. Nije bilo nicega sto nije mogla.

Upoznala je baku. Bilo ju je strah gotovo kao da je stvarnost, ali to je kratko trajalo, jer u snu je bila dobra, prijazna i kako bi rekli, jednostavno - loveable. Baku je osvojila ne trepnuvsi, samo je bila ona, bez dodataka, ustrucavanja i napora. Uzivala je u pozornosti koju je plijenila. Uzivala je u svemu sto joj je inace bilo nedostupno. On je bio pazljiv i uvijek je znao sto uciniti. Kad bi mu zapelo (to citanje nje), tu je uvijek bio netko tko bi mu mogao pomoci.

I ona je sve znala. Bila je savrsena. Ali to ju je i probudilo. Bila je presavrsena i to ju je pocelo muciti. Najednom bilo je i suvise razlicito od jave i postala je nervozna. Jos je bila sama i nije znala kako da se zabavi. Nije znala kako da se ponovo uspava.

Drkanje se oduvijek cilnilo rjesenjem, ali nije joj se dalo. Htjela je sex s njim. ALI NJEGA NIJE BIO. Znala, proci ce neko vrijeme, on ce doci, ona ce postati nervozna i na kraju nece biti sexa. To je nesto sto bi bilo toliko drugacije u snu. U snu on bi dosao ranije, probudio bi je i ona bi vec bila toliko napaljena da bi bilo nemoguce da postane nervozna, iako joj u snu ne bi ni na kraj pameti bilo tako nesto.

Ta cinjenica, ta ogromna razlika izmedju sna i jave, ljutila ju je da krajnih granica izdrzljivosti. Ipak je drkala. To je bilo nuzno. Nije bilo nista posebno, ali bar je umornija, ubrzanog disanja i ima bar malog uzitka u tome iako nije ispalo kako je trebalo.
Naravno, zaspala je. Mozak joj je na tren bio prazan i zaspala je bez snova.

On je konacno dosao. Bilo je vec kasno. Podjelili su si puse, ali ona je bila totalno uspavana. On se sredio za krevet, usao u njega i zaspao. Prvo su bili zagrljeni nakon toga su se polako razdvojili i spavali svako na svom kraju kreveta. Pred jutro su se opet nekako nasli na sredini.
Ona se digla, otisla na posao, a zatim i on.

Vratila se s posla i legla u krevet. Znajuci da je sama, zaklopila je oci i pocela snivati savrseni svijet. Izlet u sumu s njim. On je znao tocno sto ona zeli.....

srijeda, 07.06.2006.

EgoNaTripu

A da se ti malo druzis sa mnom. Falis mi. I obecao
si mi sex jucer i na kraju te nisam ni vidjela.
Vani je kisa, znas li kako to utjece na mene.
Mrsava sam opet. Imam 51.9 kg. Zelim na more. Vodi
me.

utorak, 06.06.2006.

Ma sad 100

Fascinantno. Tjedan dana zicam satore i nema. Reko nije bed uvijek se moze kupiti neki jeftini (nije da cu ga tri puta trebati). Kad ono najedamput imam tri. Tako mi i treba, mislim si, kad se nisam organizirala. Mogla sm pitati jednu osobu. Yea right, onda ne bi imala ni jedan. Sad si nekak razmisljam, ljudi su se potrudili kako odbiti i ne ispasti pizda. Ili uzeti sve, izabrati najbolji i njega ponijeti, svima se zahvaliti donijeti barem razglednicu i ne pokazivati slike onima cije satore nismo uzeli na put.
Da, to mi se cini najbolje.

Kako odrediti stupanj ljubavi?

Da li se moze odrediti koliko volis nekoga i na koji nacin dodjes do tog odgovora?

Ok, postoje razni nacini na koji mozes nekog voljeti, tako da uzmimo sad onaj musko-zenski odnos kao primjer.

Da li je potreba da se brines o toj osobi neki bonus koji osjecas ili je to standardna oprema, koju ako nemas, znas da to i nije ljubav?

Ljutnja, je li normalno da se mozes ljutiti na osobu koju volis, ali jako ljutiti? Da li smijes imati zamjerke? Da li ti ta osoba kaj ju volis mora izgledati savrseno ili smijes voljeti i njegove mane i znati da on nije savrsen i da mu dopustas da nije savrsen?

Ili ako se trudis da je osoba koju"volis" savrsena, jer ako nije ne volis ju?

Koliko se ocekuje da osoba koju voils ima povjerenja u tebe, a koliko se moras truditi da budes zapravo osoba u koju mozes imati povjerenje?

Zasto bi netko morao po difoltu imati povjerenje u nekoga samo zato sto se ljudi vole?

Zasto ako nisi slabic ljudi nemaju potrebu brinuti o tebi?

ponedjeljak, 05.06.2006.

Bijeg

Od potrebe da se ispucam bez da gnjavim decka (jednog) ispostavilo se da ovo gotovo pisem (iako nije tako) za sadasnjeg. Nije da ne komuniciramo i inace, ali ovo je ipak drugo.

Pucam. Gotovo vise nego prosle godine, a i godine ispred. Vec mi je i majka preporucila da se bacim na Valerijane (mislim da se tako zovu). Onako samo za smirenje. Zapravo prva joj je ideja bila B vitamin, ali je ubrzo odbacena jer ne smijem dobiti vise ni gram. Mislim da bi me to u ovom stanju totalno pokopalo.



Sve me smeta. Place mi se. Do sada nisam toliko ovisila o vremenu. Ne toliko. Ljuta sam. Mislim da je to ipak najveci problem. Kad sam ljuta ne dam nikom blizu. Prava azdaja. Bijesna lisica. Cini se da je mama u pravu, droga bi za sada moglo biti rjesenje.