utorak, 30.05.2006.
Kao veselim se
Ove godine na sluzbenom putu bijase dosta drugacije. Kao prvo pred potpisivanje ugovora sam (istice mi ugovor i trebala bi potpisati na neodredjeno, ali nikad ne znas), nervozica vlada.
Vrijeme je divno, hotel takodjer, posla ima, ali samo dva dana u sredi tako da nismo bile u guzvi dan i pol kad smo dosle i zadnji dan, dva u sredini bili su posao od 8 do 19 h. No, gotovo ugodno. Za kondiciju savrseno.
Tamo smo pratili i stiklu. Hmm. Zanimljivo. Nije da sam sretno sto smo mi losi, ali nije da bas placem sto se ljudima nije svidjela stikla, nije se ni meni, ali me muce monoge pjesme koje su za nis, da ne spominjem pobjednicku, koja je posljednji voz za Cacak i hard rock, koji je lose ispao. Ne znam, pomislila bi da nesto ne valja sa mnom da se oko mene nisu zgrazali ljudi i reagirali s cudjenjem.
Sretno u nebraku, vezicici koja odgovara mojim godinama, s osjecajem bliskosti i slobode u isto vrijeme. Potreba za zagrljajima i njegovom tezinom na meni. Jedino sto me strah da mu ne budem teska. Fizicki i psihicki. Ponekad odlazak psihicu i nije losa ideja. Pokusavam se sjetiti neke taume iz djetinjstva kojom bi mogla opravdati ovakvo ponasanje, ali sve su slabi argumenti. Fakat, kako istovremeno mogu biti takav egocentrik i toliko se voljeti, a isto vremeno toliko imati sumnje u sebe i svoje djelovanje na druge.
Nisam uvijek bila takva, ili jesam samo se to nije vidjelo?
Podivljala sam za sladoledom. Sva sreca jos se suzdrzavam, a i lijena sam pa mi se ne da ic po njega.
Skoro ce ljeto, meni prijeti bankrot, a pravi me shoping jos nije primio. Da ne pricam da ni ne znam di cu i kada.....
Zasto ja ne mogu ljde (pa ni sestru) pitati kad ce mi vratiti moje novce???
3000 kn nije mala stvar, treba mi i kaj? Nebum bas pitala za to? Moram.
petak, 19.05.2006.
Štikla
I tako srljamo u jos jednu sramotu. Ponosni i uzdignute glave. Privlaceci pozornost na sebe bilo cim, vazno je samo da se prica o nama.
Nije li cudno da nam nikad nije dosta blamiranja. Ne trudimo se proizvesti nista kvalitetno, nego se trudimo biti skandalozno. Ko se s kim sevio vaznije je od kvalitete onoga cime se doticna osoba bavi. Naj vaznije osobe uvijek treba povezati sa skandalom. Sto veci skandal to je vaznija osoba.
Ne smije biti niti jedna normalna osoba, bar ne ona koja nas predstavlja ostatku svijeta.
Mi zelimo biti oni balkanci, cudaci oni kojih se treba kloniti, ili mozda samo killnuti nas jer nas ionako nije steta.
Eto toliko od mene. Zivjela eurovizija, ako je sto uopce ostalo od te VIZIJE.
Previse spavam
Kazu da ljudi koji spavaju premalo (ne znam koliko je tocno premalo) ili previse (a to je vise od 9 sat) da su stariji od svojih vrsnjaka koji spavaju kako treba.
Kme. Ja jako volim spavati. Izrazito puno. To bi znacilo da sam ja jako stara. Uopce se ne osjecam tako.
četvrtak, 18.05.2006.
Sex - najvaznija stvar na svijetu
Kao predstavnica zenskog roda ogranicit cu se da je sex naajvaznija stvar na svijetu, orgazam nije nuzno potreban. To mozemo i sami.
Onaj osjecaj nervoze koja se javlja bez ikakvog razloga, cak i kad nisamo u PMS-u, e to je nervora od premalo sexa. Nije bitno koliko smo ga prekticirali jednostavno, ocito, bilo nam je premalo. I tako danas sam opet DOBRE volje. Jako volim taj osjecaj zadovoljstva, koji se obicno javlja isti ili drugi dan i traje neko neodredjeno vrijeme, ovisi o svemu.
Sex je prirodni antidepresiv, analgetik, dar s neba. Trebali bi se svi vice sexati, bilo bi nam puno ljepse u zivotu. Ne bi bili nervozna, a i bili bi okruzeni s veselijim ljudima, sve bi bilo kako treba.
Da li postoji dan sexa i kad je?
srijeda, 17.05.2006.
Kako ih navesti da nas blago kontroliraju
No, sad kaj te zene zele?
Istina, lako je naci tipa koji je totalni kontrol freak i koji te konstantno ima pod sapom, takodjer dosta se lako nadju tipovi kojima bas i ne uspijeva zapamtiti tko smo mi i gdje idemo i tak, sve ti dodje da mu kupis biobiol. Kao u i svemu zene ne zele od svojih muskaraca da budu nesti jednostavno. Mi bi zeljele kombinaciju, a za to je potreban trud.
Ok, mozda i postoje oni koji su takvi poprirodi, ali ja ih jos nisam upoznala.
Priznajem tesko je. Ne znam da li bi ja to mogla, ali to me ne sprijecava da zelim.
Tako je divno kad radis pizdarije i vec kad dolazis do kraja ideja netko uleti i kaze DOSTA! Spasi te od tvoje vlastite nemastovitosti, a ti se sam ne moras kontrolirati i odrasti. Naravno usluge se vracaju. Zar nije nekako ideja da jedni drugima pomazemo, pomazemo da ostanemo sto dulje djeca?
utorak, 16.05.2006.
Kako tretirati depresiju
Nasla sam se u nekom cudnom ..........
Ma hvata ga depra. Ne znam, pomalo to na mene prelazi. Iako to nije dokazano ipak smo mi zene inace sklonije tome, bar u nekim danima. Da, no svejedno, ne znam kako da doprem do njega. Ponekad mi se cini da ga gubim, ponekad kao da ga nikad i nisam imala, a cijelo vrijeme znam da je moj.
četvrtak, 11.05.2006.
Lanterna
Kako je bilo? Pa uglavnom ludo i super i samo cu o tome pisati. Bar za sad.
Naravno da pocetak nije bio idealan. Crko mi je auto dva sata prije polaska i to ozbiljno. Tako da nas je cetvero putovalo spakom, a dva pesa koja su trebala putovati (spakom) ostadose doma.
Put je bio spor i genijalan.
Steta sto je kisa padala, pa vozacima nije bilo lako kad se mrak spustio. Svakih toliko su se vozaci izmjenjivali tako da nije bio veliki bed.
Znaci u Lanteni smo dosli ponoci. Smjestili se i nedugo nakon toga otisli na spavanje. Bilo je dosta hladno, no tijelo uz tijelo sada griju se svi.
Drugi dan, zacudo sunce koje se sramezljivo probijalo kroz oblake. Setnjica uz more, kuhanje, zajebancija i druzenje.
Vozili su se auti. Zadavale igre. Jeo se sladoled. Pila se kava.
Vece sekcije navece, naravno. To je kada sve sekcije koje su dosle na susret, sto znaci slovenci, hrvati, srbi i njihove sekcije, rade standove kuhaju i posluzuju svoje delicije, besplatno, svima koji dodju na njihov stand.
Predobro.
I papica i pice na visokom nivou, a druzenje da ne spominjem. Ostalo se neko vrijeme, ali ipak je na kraju pala kisa, a i sutradan smo imali stosta u planu pa se nije ostalo do jutra.Kako docekati godisnji?
Sad sam u fazi gdje sve brojim prema godisnjem koji se priblizava. Jos ne znam kad ce biti i koliko ce mi odobriti dana, ali znam da se priblizava vrijeme.
Uz konstantno prisjecanje i na ostale stvari koje nam ljeto donosi. Tipa pripremanje tijela za malo odjece.
Sad me jos brinu i financije, jer je fascinantno da sto manje nosimo na sebi, sto vise trebamo paziti sto jedemo, iako ne trosimo na grijanje, nekako je potrosnja veca.
Valjda dobijemo neki davni poriv da iskoristimo sto se da iskoristiti u priljece i ljeto jer ce kasnije sve nestati. Ne znam, ali ja osobno trosim vise u ta vremena.
Cak i kada se kontroliram. Imam bolji apetit, stalno bi isla nekam, (s tim da ne putujem biciklom, a benzin je sve skuplji).
Kad rijesim taj problem oko financija, celulita, trbuscica, novog badica i inih stvari, ostaje cisto uzivanje oko sekiranja kad cu moci na taj godisnji.
Vec dugo nisam imala pravi. Vec dva ljeta imam neke ficleke od max 9 dana, ali ove godine idem na tri tjedna (ako mi uspije) :))))
Tko zna mozda (i samo mozda) mi uspije da i u sestom odem na godisnji. Plan je tri tjedna, ali ni ja nisam dovoljni optimist da povjerujem da ce me pustiti na toliko dugo.
Na zalost obaveze i jedna viroza vec su mi pojele zadnji vikend, a i slijedeci. No, ako ima srece onaj nakon ovog bit ce idealan za neki krati izlet. Ne zanima me gdje, joj ne ni sslijedeci bas ne mogu, tj. mogu ja, ali ne moze on. Ali onaj iza....
Sama sebi vec bedasto zvucim. No, znam da cu docekati ono sto zelim, ako ne popizdim do tada.
Pa da glupa sam ko tuka, pa idem na sluzbeni put slijedeci vikend. To tjedan dana od sad. To je dobro. Bar je put u pitanju. Nije da necu raditi, ali PUT. I to na more.
