PA ZA BOGA MILOGA

utorak, 30.05.2006.

Kao veselim se

Ove godine na sluzbenom putu bijase dosta drugacije. Kao prvo pred potpisivanje ugovora sam (istice mi ugovor i trebala bi potpisati na neodredjeno, ali nikad ne znas), nervozica vlada.
Vrijeme je divno, hotel takodjer, posla ima, ali samo dva dana u sredi tako da nismo bile u guzvi dan i pol kad smo dosle i zadnji dan, dva u sredini bili su posao od 8 do 19 h. No, gotovo ugodno. Za kondiciju savrseno.

Tamo smo pratili i stiklu. Hmm. Zanimljivo. Nije da sam sretno sto smo mi losi, ali nije da bas placem sto se ljudima nije svidjela stikla, nije se ni meni, ali me muce monoge pjesme koje su za nis, da ne spominjem pobjednicku, koja je posljednji voz za Cacak i hard rock, koji je lose ispao. Ne znam, pomislila bi da nesto ne valja sa mnom da se oko mene nisu zgrazali ljudi i reagirali s cudjenjem.

Sretno u nebraku, vezicici koja odgovara mojim godinama, s osjecajem bliskosti i slobode u isto vrijeme. Potreba za zagrljajima i njegovom tezinom na meni. Jedino sto me strah da mu ne budem teska. Fizicki i psihicki. Ponekad odlazak psihicu i nije losa ideja. Pokusavam se sjetiti neke taume iz djetinjstva kojom bi mogla opravdati ovakvo ponasanje, ali sve su slabi argumenti. Fakat, kako istovremeno mogu biti takav egocentrik i toliko se voljeti, a isto vremeno toliko imati sumnje u sebe i svoje djelovanje na druge.
Nisam uvijek bila takva, ili jesam samo se to nije vidjelo?

Podivljala sam za sladoledom. Sva sreca jos se suzdrzavam, a i lijena sam pa mi se ne da ic po njega.

Skoro ce ljeto, meni prijeti bankrot, a pravi me shoping jos nije primio. Da ne pricam da ni ne znam di cu i kada.....

Zasto ja ne mogu ljde (pa ni sestru) pitati kad ce mi vratiti moje novce???
3000 kn nije mala stvar, treba mi i kaj? Nebum bas pitala za to? Moram.