PA ZA BOGA MILOGA

srijeda, 14.06.2006.

Put-sjecanja-kraljica majka

Put. Sutra. Konacno. Jedva je docekala. Sad ima slatko iscekivanje i u satima vec moze odbrojavati vrijeme do polaska na more. Opce narodno veselje. Veseli kao nekad kad je bila mala.
Da, vraca se sjecanje. Nije mogla spavati. Bila je preuzbudjena. Tata je volio putovati nocu. Mrak mu nije smetao, i tako nije imao potrebu za spavanjem (i on je nocna ptica, nesto je ipak prenio na nju), a i nije volio vrucinu u autu.
Ona bi ga cekala na prozoru, potajice, jer ju je mama stavila na spavanje. Znala je da ce spavati u autu. To je bilo super.
Auto je bio pun. Uvijek su otraga bile poslagane stvari i vrece za spavanje, pa je zadnji sic izgubio mjesto za noge, ali se istovremeno pretvorio udoban krevet u pokretu dovoljan za njih troje. Dvije sestre i mali braco.
Onaj zvuk auta koji se velikom brzinom krece u drugom smjeru, tako je uspavljujuc.
Da, to je iscekivala na prozoru, cekajuci da tata dodje po njih.
Ponekad bi dan prije puta dosao pa njih i odveo ih u Ivanic. Tako bi onda svo troje prali auto i igrali se pritom. Voljela je oprati auto. Znala je da kasnije, tu istu noc putuje s njim na more.
Opet kao i kod kuce, kao kod mame, rekli bi im da idu spavati, ali s tatom je bilo lakse, njega se dalo nagovoriti da i ne moraju spavati prije puta jer ce tako bolje spavati u autu. Dobar argument, tata bi uvijek pristao to.
Sjeca se kao da je bilo danas, sam cin ulaska u auto. Jos je i lutku nosila sa sobom i da je braco mozda imao godinu dana.
Oduvijek je obozavala more iako je to imalo i svoj tuzni prizvuk. Danas bi se reklo nista mi nece ovi dan pokvarit, nikakvi crnjaci ni ruzne stvari...
Kao da je to i tada znala. Ljeto se ne smije potrositi na tuzne stvari, jednostavno prekratko traje.
Sutra ide na more. S njim. Po prvi put. I po prvi put na taj otok. Uzbudjena je, konacno godisnji. Odmor. More. Samo da duze traje, ali ne zeli razmisljati o tome.
I da upoznaje kraljicu majku, majku. I baku. Da, nervoza je time jos veca.
S njezinim iskustvima, dobro ce biti ako joj majka odmah u facu ne kaze, nisi ti dobra (bar ne dovoljno) za moga sina.
Ne misli da ce imati djecu, ali recima da ima sina, s vremenom da sin odraste i dovede nekog i ja bi bila kriticna. Tako da to ocekuje od njih, ali joj nije lakse zbog toga. A jos i tih par losih iskustava, jednostavno panici nema kraja. No, mozda nece biti toliko nervozna, mozda nije toliko grozna kako su je druge majke procjenile.
no uvijek se provlaci sumnja. Sto ako su one bile u pravu. Bit ce zanimljivo.
More.