četvrtak, 20.04.2006.
A kad me jedan počne prcat, svi počnu.....
Svima se to ponekad dešava, da ti dođe da kažeš: Danas sam definitivno trebala ostati u krevetu.
Ono od prije sa drolja, lova, neki lažni principi-nastavlja se i to u revijalnom tonu.
Da bi bilo još teže, zamoljena sam da ignoriram sve. Tako bi ih sve tukla, šamarala, izbacila negativnu energiju koja se zbog njihovih splačina koje pišu, skuplja u meni, a umijesto toga, čmrljim i čekam da prođe.
Da mi ne bi bilo dosadno, dobila sam jezikovu juhicu i od direktora. Fasicinantno, mora da ovuliram, skoro sam se rasplakala. I to ne samo tad već i kasnije. Jednostavno ne smijem razmišljat o tome.
Ono što me mući je i konstantno spominjanje nekih drugih ljudi za koje ne smijem znati koji su, i ti ljudi su se nešto žalili na mene.
Imam osjećaj da se borim s vjetrenjačama.
Ne spavam dovoljno. Uvijek kad ne spavam dovoljno nekako sam više čangrizava, nervozna i plačljiva. Nešto mi je očito ostalo ih beba doba.
I onda kad mislim da dan ne može biti gori dobijem poruku koja me rastopi kao vatra čokoladu. Postaljem slatka i podatna i nevjerojatno sretna. Nadam se da ovo smijem, bez da se NETKO naljuti na mene.
Imam prekrasnu curu u koju sam zaljubljen, znaš 
Znam da pretjeruje, jer znam da nisam prerasna, ali kako to sad nije bitno.
Već jedno duže vrijeme čekam da dođe proljeće, jer kao zima me umara, zima je teška, sad ću se ja u proljeće probuditi i zalepršati. No, čini se da sam sve umornija. Istina krećem se puno više, ali sam se preračunala. Spavam u krivo vrijeme. Spava mi se na poslu, nisam pretjerano korisna i sve mi je teško. Koncentracija mi je ispod dozvoljene razine i samo ako se jako potrudim uspijem ju dić na uporabljivo, ali samo na kratko.
Loše je to. Ako se ne uhvatim skoro bit će belaja.
Najgore od svega je ona ludnica koja se pojavi u proljeće je PRIPREMA ZA LJETO.
Stalno se pitam kad ću moći, s kim, gdje, kako....
U trnucima odmora od toga, na moju glavu padaju reklame protiv celulita, časopisi s uvijek još boljim i još bržim dijetama i vježbama kako učvrstiti tijelo za ljeto.
Kakvu oni nama poruku nose? Debele ste i molimo vas da se bar malo dovedete u red prije nego što se počnete skidati jer vas je ovako ružno za gledati!!?!!
Trebalo bi ih tužiti. Sve se bojim kako na sve to reagiraju ženske osobe koje imaju koju kilu viška, koju se i onako pokušavaju riješiti, ali baš i ne ide i onda bombandiranje sa svih strana po i tako razrušenom samopoštovanju.
Nećemo o tome da nam se organizam u to vrijeme bori s krivim tlakom, alergijama, konstantnom promjenom vremena, kišom i čišćenjem. Još nam samo fale iscrpljujuće i nezdrave dijete. Uostalom tko ima novaca za dijete?
Sve je kao jednostavno i nije puno, ali se zapravo tu radi o voću koje je uvozno ili prvo i skupo ko suho zlato, ili ribe svai dan. Ne samo da je skupo već i komplicirano. Tko je u ovo doba dovoljno doma da si pripremi sve što bi trebalo jesti? Tko ima toliko vremena ujuto i gdje bi kao trebale jesti za ručak u 12 h? Na poslu? Sviježe spečenu ribu?
Iako spadam u osobe s manjom masom, nadam se da će se u svim (prvenstveno u svojoj) glavi vratiti neko normalno mišljenje, vjerovanje o tome kako bi žene trebale izgledati.
Pozdrav svima.
srijeda, 19.04.2006.
Suđeni???
Da li smo se znali u prošlom životu? Jesmo li i onda bili skupa? Da l su nas razdvojili i nismo se našli sve do sad? Da li postoji netko kome si suđen i tko je suđen tebi?
Čudo je što te znam tako tobro. Još je čudnije što ti mene također dobro znaš.
Nekad sam hodala po cesti nerazmišljajući o prinčevima ili drugim životima, nisam si brijala u glavi da na ovom svijetu netko hoda samo za mene i traži me. Istina ne hodam niti sad, ali nekako mi to padne na pamet. Što ako postoji, što ako si to ti?
Jesam li je spremna na takvo što? Jesam li spremna povjerovati? Sve se čini da sam ja spremna na sve. 
Nije mi jasno čega se bojim. Ne bojim se da ću te izgubiti. Bojim se da si pravi i da je to to.
Bojim se sreće. Nije li to bedasto? Bojim se velike sreće. Nisam sigurna kako se ponašati u toj situaciji.
Valjda će me netko uputiti. VAljda ću se sjetiti pitati. Nadam se da nećeš i ti imati problema s tim. Sa srećom. Prevelikom srećom. Bilo bi divno kad bi uživali u njoj zajedno. Kad ne bih imala nikakav strah pred tobom. Kad bi ti bio moja luka.
Dovoljno si šašav da bi i nekad bili na nemirnom moru, nema ništa lošega u tome. Malo neizvijesnosti pomaže duhu i tijelu da ne zamre. Ti se činiš savršen, jedva čekam da ti nađem manu i da postaneš idealan za mene
Kad znaš da dijete trebaš opaliti po turu
I tako, opet sam u situaciji koja više odgovara osnovnoškolcima nego odraslim ljudima.
Ali ono najgore, ona se druži s muškima. Halo??
Ona je zato kurva. Halo???
I to da bar ima hrabrosti to meni reći u facu. Naravno da ne, tako da se ja sad moram prazniti okolo, a ne da sve riješim jednim civiliziranim razgovorom.
Pa nemreš belivet.
Naravno da svi sudimo po sebi.
Da se ja ponašam kao ona, da radim što ona svom mužu radi i ja bih za sebe možda mislila da sam kurva, ali tako smo daleke.
Ona imama 21 god. muža i dijete, istina i nekog tipa sa strane s kojim se doisuje, vjerojatno se i druže (mogli bi reći jebu).
A šta, po njoj je i to ok. Ipak ona ne radi, dijete joj čuva dadilja, a muž da bi ih mogao prehraniti radi non stop i nikad nije doma da bi njoj pružio dovoljno pažnje i ljubavi.
Ona ne želi raditi, ona bi sad na fakultet. Neki. Zapravo i nije toliko bitno.
Pretpostavljam da je poanta da se makne od ideje da ima dijete i muža. Sasvim za očekivati od djeteta od 21 godinu, naravno ako je ovoliko razmaženo. Netko se dobro porudio oko nje. Za ovo stanje bilo je potrebno puno truda i novaca.
Njega žalim, da, ali gdje mu je bila pamet kad ju je odlučio oženiti. Sigurno se nije toliko srozala u ponašanju. Da, stvari su se zakomplicirale kad je dijete došlo, ali to je za očekivati. Naime oni su se oženili iz ljubavi, bar netko od njih. Onda je ona učvrstila brak s dijetetom.
Znam da imenicu dijete puno ponavljam, ali totalno sam opsjednuta s činjenicom da je to dijete tu i na koji način je došlo i zašto i zanima me kako će završiti.
Sva sreća nisam luda za dijecom.
Sve to nije moja briga. Sami su si sredili budućnost.
No, zasto ta tuka ulazi u moj život. Što mi se miješa u MOJ ŽIVOT. Pa ja nisam kriva što se ona preračunala i kaj si je dete napravila i kaj sad ne zna kaj bi s njim.
Ja bi zabranila da se ljudi tako rano žene i imaju dijecu. Postanu ogorčeni, izgubljeni i iritantni.
Nisam baš poznata po svojoj ljubaznosti, simpatičnosti ili nekoj drugoj pohvalnoj osobini kad su u pitanju ljudi koji mi nisu simpatični,.ali u situacijama kao što je ova, fakat se trudim biti tolerantna, no moji su živci pri kraju i ovako ćemo najebati mnogi, i samo neki s razlogom, ako mala kučkica ili ne prestane srati ili dok se meni ne obrati da sredimo stvari. Kunem se neću dići ruku na nju, samo ću biti jako ljubazna i iskrena.
Hi, hi, hi....
Ak preživi (a i ako ja preživim) ... Bit će zanimljivo.
utorak, 18.04.2006.
Neznanje, neobrazovanost.....nije li vrijeme da priznam
Ja sam jedna od onih koja nije voljela čitati u osnovnoj školi.
Kasnije mi se dopalo, ali nisam imala puno vremena i neke su mi se knjige činile jako teškima pa ih nisam niti primala u ruku.
Nemam više strah od debelih knjiga, ali ih više ne uzimam u ruke ako nisam sigurna da li ću naći vremena da ih prožvačem.
Mislim da me totalno pustio taj strah kad sam čitala Šoguna. S tim ada sam tad imala vec dobrih 19 godina.
Poprilično sramotno. K tome se ne sjećam kad sam si zadnji put dala vremena za čitanje. Gotovo da mi fali ona jednosatni put do posla kad sam u miru mogla čitati i čitati.
Na samom početku školovanja hrvatski mi nije bio najdraži predmet. Oduvijek sam mrzila čitati na glas. Danas čitam samo sebi na glas i to ne često. Jednostavno sam bila brzopleta. Od straha da ne čitam dovoljno dobro i brzo kao neki, čim bi vidjela prva dva slova pogađala bi koja bi to mogla biti riječ. Čak bi se moglo reći da sam izmišljala riječi.
Ne znam, najlakše bi bilo reći da sam malo disleksična, što možda i jesam, ali prije se radi o nekoj lijenosti i strahu od neuspijeha. To sam sigurna, jer se neke paralele mogu povući od tog doba i danas, a ne radi se o istim stvarima. Jedino što je isto su reakcije.
Zapravo sam oduvijek zavidjela ljudima koji su tada bez problema i s guštom upijali knjige. Ja se nisam na njih mogla koncentrirati. Pročitala bih stranu i kad bi htjela preći na novu shvatila bi da sam pročitala nešto čega se uopće ne sijećam. Zapamtila sam kako slova izgledaju na papiru, ali ne i njihovo značenje. I drugi put kad bi čitala istu stranu bila bi mi još dosadinja. Ne znam bi li smijala na to ili ne, znam da nije smiješno, ali nešto me nuka na smijeh.
To se s vremenom promijenilo. Negdje u doba kad su mi riječi ih tih svih knjiga počele nešto značiti. Nisam ja baš bistrica, reklo bi se. Tj. nisam bila brza kao ostali. Iako ne mislim tako. Zapravo ja sam dugo vremena zavlačila. Prvo slušala sam Trešnjevačke mališani dugo, predugo...
Odbijala "odraslije" knjige, nisam se ponašala odraslo.
U vrijeme kad su svi moji bili opsjednuti ljubljenjem, neki čak i seksom (kraj osnovne škole), ja sam se povremeno bavila njihovim problemima, a ostatak vremena sam mastala o setnji, plesu, kinu, igračkama. Jednostavno mi se nije zurilo. Još sam bila mala.
Isto se ponovilo i sa seksom. Svi su žurili. Sve se moralo obaviti do 16-te ili bar 17-te. Ja sam čekala da mi dođe. Nije me smetalo, bar ne dovoljno, što su me zajebavali da sam junferica. Dugo mi je trebalo da shvatim što zapravo znači FAFALA SI MI TI FALA TI, iako sam pjevala pjesmu jer mi se dopala, bila je vesela.
Jedva čekam da me život opet iznenadi nečim za što nisam ni sanjala da postoji, iako svi oko mene to već žive, jer im se žurilo, jer negdje piše da su to već moralo napraviti.
Žao mi je samo što ću se morati vratiti na one nepažljivo pročitane strane koje će mi biti dosadne kad ih budem ponavljala, jedino se nadam da ću ovog puta shvatiti lakše i brže što je pisac njima htio reći.
Volim te
Zasto kad nekome kazemo VOLIM TE osjecamo olaksanje i nevjerojatno veselje.
Naravno da mislim pri tome ta si izrazio ljubsv osobi za koju to osjecas.
Je li to zbog toga sto dok ne izgovoris VOLIM TE imas osjecaj da tajis nesto?
Cudno je to da VOLIM TE ponekad ide tako lako, a ponekad nevjetojatno tesko preko jezika.
Cesto se koriste neke kvazi istoznacnice koje smo izmislili da bi nam bilo lakse.
Lav ja, VT,... lolim te, vojim te......
Istina, isti feler se vidi kod rijeci OPROSTI. Sorry, sorkac i sl.
Bojim se reci VOLIM TE do trenutka do kad nisam 100 % sigurna, ali priznajem da sam papak. Niti kad sam sigurna ne izlazi kako treba. Potreba je sve veca, sve kao moram mu reci, ali znam da on to vec zna, ni to mi ne pomaze.
Nova iskustva
Je li vam sto znaci off road?
Meni i nije nesto posebno znacilo, bar ne prije mjesec dana.
Sad je to sininim za ludu zabavu.
Od uvijek se zelim naci na utrkama. To je fora iz filmova. Neka glupa potreba za jurcanjem, koja u sebi ima i prizvuk primitivizma. No, ovo o cemu sad pricam totalno je druga stvar. Naravno, ima nekih dodirnih tocaka s ranije spomenutim street raiesima. Postoji brzina i opasnost, ali ovo nije primitivno (barem to ja tako mislim). Zahtjeva vise zrelosti i tu negdje ludosti. Zahtjeva znanje i avanturisticki duh.
Imala sam srecu. Pustili su me da idem s njima. Sada sam sluzbeni snimatelj vratolomija koje me jako vesele. Strah je ustupio svoje mjesto uzbudjenju i uzitku.
Ne smeta me blato. ne smeta me suma, ocekujem brda i dovode mi osmijeh na lice.
Bilo bi lakse kad ne bi postajale ljubomorke koje mi sad rade probleme, jer ako sam ja tamo i one bi bile... Groar.
Pa nisam ja tipicno zensko da bi se one mogle mjeriti sa mnom. Tamo znam samo jednu, a ja se ne bi mjerila s njom, jer mislim da nemam prava.
Sad postoji opasnost da ni meni ne daju biti tamo i uzivati zbog razmazenih droljica. Kucke. Grozno kako sam ljuta na njih.
Zar mi fakat svaku zabavu moraju unistit svojoj nesposobnoscu i frustracijama? Nek idu doma cuvat dijecu, gladit perzijanera, gledat sapunice, citat knjige, pit kavu, kaj god zele sam nek mene puste na miru.
Pa ja sam agresivka po prirodi i ma koliko se trudila ne ulazit u konflikte sa zenama, nisam bas ziher da cu to i uspijeti. I tako sumljam da ce se time ista rijesiti.
Ali off road. Auto koji divlja po nepoznatom terenu. Nikad ne znas sto te ceka iza ugla. Uvijek si spreman izaci i gurati auto...
Naravno da je i on tamo. Niste valjda sumnjali, ali ja sam bila na off roadu i prije nego sto me zacarao. Sad znam da to sve nije zbog njega. Ali isto tako znam da njega nije bilo, ni je ne bi zavrsila na off roadu. On me prvi put pozvao, nisam ni znala kamo se ide, ali zvucalo je uzbudljivo, a takve stavri ne poropustam, ako je to ikako moguce.
Dovedena sam u stanje gdje me zanima sto se dogadja u autu. Kako sta funkcionira. Nije da samo zelim voznju, zelim ga cijelog. Obojcu.
Kako je divno biti mlad.
Sad sam i azdaja
Puknulo me.
Ne znam bi li se borila protiv ili za to. Ma lazem, borila bi se, a i budem, ZA TO.
Gubim se u milosti. Abnormalno veliki valovi srece me zapljuskuju konstanto vec tjednima, ne znam koliko toga jos mogu izdrzati. Ja sam ipak jedna slaba zenica.
U nekim mi se trenucima cini da ce mi srce iskociti iz prsa i prikeljiti se za njega. Zvuci grozno, a zapravo je i zastrasujuce. Jucer sam se ulovila u buljenju u njega. mogla sam vidjeti svoju topljivu facu i bez ogledala ispred. I jednostavno sam zeljela da prica, bilo sta, samo da ga mogu slusati. Samo da mu glas ispunjuje sobu. Tako je bio zgodan u onoj crnoj majci i podrapanim trapericama, iz kojih su mu koljena izvirivala van i mamila ne da ga poskakljam.
Pricao je o sebi. To je bilo jedino sto me zanimalo u tom trenutku, to i osjecaj da zelim da me drzi u narucju.
Obozavam kad me grli. Vec dugo nisam bila tako zasticena, sigurna i sretna.
Volim i kad se postavlja kao da je moj zastitnik iako smo oboje svjesni cinjenice da mi zastitnik zapravo i ne treba.
Tako je divno cuti da se netko zeli brinuti o tebi. Jednako koliko je lose cuti da ne kuhas dobro. Tako da sam se nasla na nuli, istina s negativnim predznakom, jer je poslije rekao da je to bila sala, a ja ju kao takvu, iz nekog nepoznatog razloga, nisam mogla prihvatiti.
Svejedno ga volim.
četvrtak, 13.04.2006.
Dugo me nije bilo
Danas necu duziti. Opet je koncert i uvijek sam pomalo nervozna na taj dan, valjda je to normalno. Htjedoh samo reci da se sve mijenja, ali to nije istina.
No ipak, promijenile su se jedna do dvije stavari, onaj bivši koji ceka princezu na konju, mislim da je docekao konja, a to nisam bila ja, a ja koja nisam ocekivala nikog, vise, dobila sam pjesnika koji mi je srceko zarobio u rekordnom vremenu. Sad sam u apsolutnom soku, u euforiji. Vidjet cemo je li vjestec ili princ. Budite bi dobri.
