srijeda, 19.04.2006.
Suđeni???
Da li smo se znali u prošlom životu? Jesmo li i onda bili skupa? Da l su nas razdvojili i nismo se našli sve do sad? Da li postoji netko kome si suđen i tko je suđen tebi?
Čudo je što te znam tako tobro. Još je čudnije što ti mene također dobro znaš.
Nekad sam hodala po cesti nerazmišljajući o prinčevima ili drugim životima, nisam si brijala u glavi da na ovom svijetu netko hoda samo za mene i traži me. Istina ne hodam niti sad, ali nekako mi to padne na pamet. Što ako postoji, što ako si to ti?
Jesam li je spremna na takvo što? Jesam li spremna povjerovati? Sve se čini da sam ja spremna na sve. 
Nije mi jasno čega se bojim. Ne bojim se da ću te izgubiti. Bojim se da si pravi i da je to to.
Bojim se sreće. Nije li to bedasto? Bojim se velike sreće. Nisam sigurna kako se ponašati u toj situaciji.
Valjda će me netko uputiti. VAljda ću se sjetiti pitati. Nadam se da nećeš i ti imati problema s tim. Sa srećom. Prevelikom srećom. Bilo bi divno kad bi uživali u njoj zajedno. Kad ne bih imala nikakav strah pred tobom. Kad bi ti bio moja luka.
Dovoljno si šašav da bi i nekad bili na nemirnom moru, nema ništa lošega u tome. Malo neizvijesnosti pomaže duhu i tijelu da ne zamre. Ti se činiš savršen, jedva čekam da ti nađem manu i da postaneš idealan za mene
