Jutrom, pa i noću,
Kada mi se prikrade tvoj miris
Ja bih najradije zaplakala
Od sreće

Jutrom, pa i noću
Kada obasjaš me osmjehom
Ja bih najrađe
Zaplakala od sreće

Koliko sam samo sretna što te imam
Koliko razdragana
Volim te da niti zamisliti ne možeš
A tako Ludo voli samo mama
















Dok sam bila dijete mislila sam kako zapadnjaci bolje žive
Kako kapitalizam ima svoje prednosti
Sada vidim da je sve skoro isto
Ko je lijep, lijep je, ko pametan, pametan je, ko glup, glup je
Ko ima, ima, ko nema, nema,
Ko se muči, muči se
Ko uživa, uživa

Čini mi se da su naše laste već odletjele
Zelenilo je u punom jeku
Presađujemo biljke, one malo otpornije na hladnoću,
Obnavljamo vidokrug
Produkt rada je ostao uvijek produkt rada
Kandidature su ostale kandidature

Pa čak se ni moda nije promijenila mnogo, osim što smo
Dobili izazovnije donje rublje
Ali, koje god uređenje, život se činio mirniji
Sadržajniji, sređeniji, Puniji
Opet, nekima je možda i danas tako
Sigurno jest
Ako su se odlučili na život u svom malom aranžmanu













Taj dan sam gledala isječak o bratu i sestri
Koji su uspjeli u proizvodnji jaja
Kokice su bile u -neljudskim uvjetima, užas za vidjeti
I pomisao da se ta jaja prodaju kao hrana
Kakva razlika od slobodnog uzgoja moje bake


Dont..


***

Sometimes I feel so empty
So deserted and so lonely
And no one can take that pain away
Don't break my heart
The anger and the fury
And the fears living inside me
Should you love me
Would you love them just the same

***
VAYA CON DIOS















Memorija
Odzvanja u mozgu
Uzima nas čarolija
I ti sanjaš

Uzmi kako vidiš
Promjene govore

Na granici

Noći nas nose, jutra šapuću
I otvore nam nebo
Možemo učiniti da ne možemo čekati
Te pogrešne trenutke
Bilo bi lijepo pomoći da učiniš
Sve govore neuništivima



Samo tragovi trebanja
Sada svaki dan učine istim
Dobar mir
Svejedno koje iznenađenje dolazi
Razbijam memoriju

















Njene oči su poletjele na dva krila i jabuke se zavukle u tvrdu koru zemlje
Sva društvena ubijanja zapela su na rubovima mjeseca sa pričama


Cvijeće putuje na kotačima
Seoskih kola






U zemlji ispružena ruka raširenih prstiju
Na zemlji sjedi tijelo u travi
Ono ne misli ništa

Krave pasu travu u blizini
Nadošla vlaga i blagost vremena stvara novo lišće
A ona diše preko vjenčića u kosi

Ljudi bi se držali za ruke ali slušaju neke trule glasove koji ih uvjeravaju u dobrobiti lažnih i prijetvornih vrednota
Ljudi žele ivente gdje će se radovati i grliti u istini

U planinama sretati glatke i tople vjetrove u svojoj golotinji i milovati kiše
Tisuće pokreta sunca među brezama što tihim koracima glogoću
Amfore iz mora puniti dragocjenim uljem, piti izvorsku vodu

Stiže vrijeme darivanja, polja klasja i makova oko pruge
Pas laje, krave pasu, ona sjedi na travi, gola, sa vijencem u kosi
Jedna ruka u zemlji, jedno oko leti ispod zemlje, na krilima
























upitani za strast koja nestaje
oni se iz dana u dan sreću
na bočnoj strani njenog koljena
u nekoj ispostavi
centimetar po centimetar
i gube, u najskrovitijim dijelovima umova
svoje prtljažnike





ask the moun..

Oznake: polijetanje

Nije lak i nije laž
Put do mene
Opstaje negdje izvan
U mojim i tvojim jedninama

Put do mene
Obiluje suncem, nije trnovit
Sunce u tvojoj kosi
Čita ga lako






















bojim se pisati razmetljivo
želim zadržati jednu bočicu za sebe
ionako smo krenuli jednu po jednu nit
isprali su se planovi

što osjetiš pod prstima
doživljavaš kao poklon pod štitnikom
naručene slike moraju ispasti
iako su uvelike usrećile život

nadugačko i naširoko
glavne crte između nas stoje kao privikavanje
nastavci, pozaspali na jastucima,
mahnita jutra, nemilosrdna




******



sve je uprizoreno, svježi komadi svega oko nas
što trebaju našoj mojosti
zadržati protivljenje, milosti, i svjetovne smijurije
spada već u tuđe krajeve naše mašte

pročitati bosim nogama te tople tragove
punokrvna vina ispijati sa greškom
i nikada ne prionuti za taj našminkani šank
nikada se zaklinjati, padati, oštriti zrak

dok sanjare oni ponovo plešu
sakrivaju se u stara skloništa
udaraju gubitke i smotuljke šišmiša odbacuju
pišu o snažnim priznanjima skrivenim, zatočenim