Natruhe zelenih kostiju šeču oko mene
Poličari i ormari
Koji nemaju razloga za plač
Ja bih probila tvoje tijelo možda
Do mjeseca
Gledam bijelo mjesto gdje se
Gomilaju zvijezde

Sada treba nova strofa
I tvoju pametnu izvjesnost gledam
Jer život je misterija, kroz staklo padaju modeli
I jednom na tom putu i u tom vremenu vratit će se nebo
Koje se ne srami

Mi ćemo se opet pomicati sa novim tajnama


Gazim kroz zelene prerije
Zar nije očaj ono čega smo se davno odrekli
Oluci slobode promiču pored nas
Pored naših tijela i duša cvatu jasenove grane
Žedne ptice pjevaju
Zapamti put, namjernik će s tobom
Krenuti ranom zorom