Ispod nevremena gustIh uspomena ja želim samo tvoj miris
Ne misli, ne trebaju one
Vjetar prkosi ispod izbjeglih noći, vjeruje se ulju agave
Nedjela prošlosti su hramovi i peći dodira i kože

Samo put, ipak svršetak, iako dan, ipak nebo
Na južnoj polutci vrti se ražanj gdje odletješe prstenovi
Pada prava ljetna kiša, svedena sam na najjednostavnije moguću jednadžbu
Spava san
Seoska grmljavine caruje kao kraljevna
Ima tople i mekane tanane noge

Sve je nježno plavo
I more i nebo
Gore ulična svjetla usred dana

Jedrilica jedina bijela usko plovi
Uskoro će zaći za šumu, i eto, nema je više
A more, ono krčka pod sitnim kapima kiše
Niže svoje niske od malenih bijelih valova


(Slike)