sasvim blizu, nomadi


podzemno infiltriranje voda iz kanala očajnog kao sivilo perja koje modificira izmjenu glasova,

reljefi od osušene krvi pod papilama podneva,

zadihani ritam zidova koji se otvaraju i zatvaraju po volji zjenice.

nijedna soba nije nikad zatvorena i nitko u njoj nije ni za koga.
najmanji pogled nosi oko vrata igračku koju treba razbiti iznutra da se vidi
što se nalazi izvana.
ključ se, naravno onaj drugi, nađe samo nakon razvaljivanja brave
među-trenutaka.

jedan silan smijeh, uistinu silan.

smijeh od naskoro koji bježi poput jaguara hipnotizera zabludjeloga
u kavez kod prsnog koša.

treba samo biti teatralno nezauzet.




annie le brun, odlomak iz djela: sasvim blizu, nomadi