za uzdahom bježim
i kao mrav na suncu
vrtim se u
krugu

tvoj visak me burka
nabire mi stihove
tada se pretvorim u hrid
zagladim se
kamenom

ja sam ti konačište
ti si moj lav
što hraneći me
prede

ja sam ti krilo
pogledi lijeni

ja sam ti kruškino vino
i punih pehara
ja k tebi koračam


...
zar ne vidiš d a pamet gubim
zar ne znaš za tople zagrljaje neba
zar sunce nikad ti ne poljubiš
zar nikad nisi na pragu ko zeba

sve što prisutnosti teži, sad rasipno je
poput bakra
sve što nas oplahuje i sniježi
to su naša nadanja iz pakla

srce moje, gdje su tabori, gdje vole
gdje se daju
srce moje, sveznajući jarboli
gdje ste, gdje vas znaju

ja se bogom gubim, zar ne vidiš
malo mi treba da i tebe zaboravim
ja se kunem užadi i pamukom
da sam samo trakama odriješila lim
i krovove od breskvi preskočila