ostavili smo vruće sunce
boju suze
prepoznali znakove sreće

utješit ćemo noćas
šapat koji živi
godinama
lutanje već čeka
u očima
što bride
preko moga ramena
već stižu
neka
buduća
zaboravljena
jutra
od
neravnih, travnatih
redova

kad se tražimo
mi gotovo uvijek naiđemo
na nekog poznatog
i tada odlučimo
voljeti
nepoznate gradove koji
jednostavno
plijene ljepotom











zagrebati ozbiljnost
kao nagaziti
znak
trošnosti
možda smrt
strah od zmaja
počinje licem ;
- odzdravi nekome -
iznenađenja, ljubavi,
nikad
dosta















zaronili smo dlanove
u noć
a u laticama ruža
zaspali su
naši tragovi
stopala
ribari su svoje mreže
sušili u luci
i naslanjali su glave
na crvena svjetla
svjetionika



















iza nje razapeta
misao
kada nestaneš
svjetlo zađe
i snijeg zapadne
poderu se
slova
a ja ostanem



sempre













link



ja te uzimam kao vrijeme
prstenovanje
ptice
brusiš me
dijamantu neću biti ravna
ne vidim
samo
uzimam