Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
31.01.2007., srijeda
Čitanje Cyber Jointa
|
Dakle, sutra u četvrtak s početkom u 20:30 sati u klubu Palach (Rijeka) imam čitanje iz svoje knjige "Cyber Joint + Sex & nasilje", izdane u ediciji Katapult. Osim mene kao gosti čitat će Izet Medošević i...Borivoj Radaković. Pa navratite, a slijedi jedno poglavlje iz knjige. Transporter Zemlja – Mjesec Nakon što je nečasno otpušten iz vojske zbog nediscipline i neposluha, Roki se zaposlio kao međuatmosferski kamiondžija. Pustio je trbuh i bradu, a kosu je držao vezanu u pletenicu. Nosio je šiltericu na kojoj je bila nacrtana krigla puna piva i ispod nje je pisalo «I love cold beer and hot women».To je maznuo nekom američkom šljakeru koji vozi traktor na Mjesecu. Nuklearni rat između SAD-a i Uzbekistana završio je porazom Amerikanaca. Na Mjesecu je nastala atmosfera, dok su Ameri bili «trošeni» kao kmetovi u obrađivanju i kultiviranju Mjesečeve površine. Na Mjesecu je vladalo feudalističko društveno uređenje, ali ne samo na Mjesecu, na Zemlji također. Mjesec i Zemlja su postali »Atmosfersko carstvo», a car je bio dr. Juri Asmozow. Aristokrati su postali klonovi od Darinka i Marjuške, jer, mislio je dr. Asmozow, njih dvoje imaju kvalitetne gene i njihovi klonovi bi mogli stvoriti nietzscheansku aristokratsku nadrasu koja bi vladala svemirom. Ljudi koji su jeli «uzbekistanski kruh» su činili građanski sloj i slobodne šljakere, jedan od takvih slobodnih šljakera bio je Roki. Roki je upravo prevozio najnovije traktore marke Torpedo. Najbolji traktori na svijetu. Osim traktora Torpedo je proizvodio i međuatmosferske kamione. Međuatmosferski kamioni su prevozili stojeve na Mjesec, a sa Mjeseca u povratku voće, povrće i meso. Cijeli poljoprivredni feud. Vlasnik Mjeseca je bio dr. Asmozow, kao što je bio vlasnik zemlje i svih ljudi. Roki nije volio dr. Asmozowa zbog već navedene kazne za nedisciplinu , međutim ubo si je dobar posao pa nije imao potrebu za pobunom. Roki je pokupio raketostopisticu. Nije imala neko lice, ali joj je tijelo bilo genijalno. - Čuj mala... - počne Roki - ...daj, ovaj, moraš mi dati neku, znaš,,... protuuslugu. - - Ah, 'oćeš oralno, vaginalno ili analno ? - skidajući majicu ga pita raketostopistica. - Paa... mogla bi krenuti s oralnim, znaš ,da se previše ne umaram jer... znaš mamuran sam, je l'. Gadno sam se napio juče' al' ako dobraja budeš, onada ću da te karam. Jel' pošteno?» Roki obliže svoje usne gladajuci raketostostopističine velike bijele sise. - Pošteno. - kaže raketostopistica i počne mu pušiti. Tako su se oni zabavljali dok su se vozili prema Mjesecu. Svirao je Johny Cash i neki novi bend – Petoljetke. Petoljetke su bile uzbekistanski retro rock punk sve živo nojz metal, omiljen Rokijev bend. Kada je zasvirao hit Petoljetki «Put za Vladivostok», Roki je prvi put svršio. Raketostopistica je bila ful nabrijana i Roki je sve skupa do Mjeseca svršio petnaest puta. Raketostopistica je ipak rjeđe svršavala. Ona je svršila devet puta. Ali je vrištala kada je svršavala. I skakala pa je tako skakala po komandnoj ploči (obloženoj ovčjim krznom) tako da je Roki sa krajnjim naporom uspio skrenuti svoj međuatmosferski kamion da se ne zabije u satelit. Kada su parkirali na Mjesečnoj postajni Sojuz 8, Roki je odveo raketostopisticu na klopu. Klopaona je bila u obliku ružičaste kugle sa tri kata separea. Ružičasta boja bila je standard za sve klopaone u Atmosferskom carstvu. Tu se uglavnom mogla dobiti brza hrana kao burek sa sirom, s mesom i razne pite od višanja, jabuka i sira. Neke klopaone su imale i ćevape, kao eto, baš i ova klopaona u koju su ušli Roki i raketostopistica. Roki je sebi naručio duplu porciju ćevapa, burek sa sirom i dvije litre piva, a raketostopistica pitu s jabukama, duplu votku i litru vode. Dok su jeli, raketostopistica je objašnjavala Rokiju kako ona obožava putovati: - Znaš, Roko, te mogja tako zvat? - - Možeš, što da nej ! - odgovori Roki i nategne pivu iz krigle. Sva pjena mu se zalijepila za brkove, a Raketostoperka je uzela papirnatu salvetu sa stola i obrisala mu brk. Roki se nasmije i obrazi mu se zacrvene. Raketostopistica uzvrati osmijeh, pogne glavu i podigne ramena i kaže: - Ja obožavam putovati... mnogo. I dok sam jedanred putovala... Znaš Roko, ja sam ubila čovjeka. - Roki se i dalje smije - Ne, ozbiljno. Znaš, bila sam stopirala i kuž'š onajo, tip me pokupja i niš'. Samo sjedi. Ono nije me željao jebat. Peder, mislim si ja, izvučem pištolj i bum u glavoja. - Raketostopistica izvuče pištolj iz svog ruksaka. Roki ne može vjerovati, izbeči oči, glas mu izleti bez njegove želje. - Magnum 44, odkudoja ti to? – - Ahaaa. - smije se raketostopistica otkrivajući svoje male zube - To je tajna. - Oči su joj zasjale i Roki je morao skrenuti pogled. - Ne boj se, Roki. - tapše ga raketostopistica po glavi - Neću tebi ništa. Ti dobro jebeš. - Roki podigne glavu i suznim je očima zapita: - Zbiljaja mi nečješ ništaja, je l'? - - Ma ništaja moj Roko, ništaja. - poljubi ga u obraz. Roki se malo skulira. Raketostopistica spremi pištolj u ruksak i nastavi jesti. Roki, izgubivši apetit, misli: - Eto, vidiš na štoja je svijet doš'o. Žemskinje sada bivaju snažnije nego muškarci, je l'. To je krivoja ona Zora, ženoja od dr. Asmozowa. Ona stalno urla da žemskinje biti vekovima u podređenom položaju i da sada trebamo vršiti pozitivnu dinskriminaciju nad žemskinjama. Zato milicija nikada neće da pretražoja žemskinje ako imaju vatreno1, a ne. Uvek samo pretražoja muškarac. To ne biti lepo. Jok. I ako 'oćeš da rabotaš ko' direktor ili u uredu moraš da budeš žemskinja, inače nema posla. Za muško samo kamijoni i brodovi, jer to žemskinjama preteško. One bi ravnopravnost, ali samo za gospodske poslove. Ne bi one na brod ili kamion ili rudnik, a ne. One bi direktor, redatelj, kompjuter programer. One ne bi ni vojska, a ne. Neka samo muško gine, to žemskinje željoju. – Dok je tako razmišljao faca mu se sve više spuštala, onda se naglo digne, baci 50 rublji na stol, što je dovoljno da se plati klopa i ode bez da je pozdravio Raketostopisticu. Nije ju ni pitao kako se zove. Više ga uopće nije bilo briga. Otišao je do svog atmosferskog kamiona istovariti traktore. Bio je bijesan. - Hej, možeš li malo pomaknuti svoj kamion, blokira mi moj Spacerace2 - počne ga gnjaviti neka žena u sredjnim godinama dosta očuvana tijela. Neka direktorica, budući da nosi bundu od tigra, ovogodišnji modni krik među direktoricama. Onako bijesan Roki je svom snagom opali šakom posred lica. Zakvrvavljena direktorica padne na pod od negrijućega čelika (od toga materijala rade parking za letjelice da se ne bi užarilo jer ljudi moraju hodati nakon što se spuste s raketom), izvuče Uzija iz torbice i rafalom izrešeta Rokijeve noge. Roki padne na pod vrišteći:- Arrtfawjkoičbhčlxtfntbt očkšpxgnkpš nkšfpš kfčcmčxc - Prva mu je pomoć pružila žena koju je maznuo šakom. Ona ga počne gladiti po kosi i šaptati mu na uho: - Volim te. Ti si pravi muškarac i znaš kada treba pokazati snagu. Osim toga, natjerao si me da konačno upotrijebim Uzi. Nemaš pojma koliko sam to čekala. Oh, volim te, volim te, volim te!! - čvrsto grli i ljubi Rokija u usta. Zakrvavila je cijelu Rokijevu facu. Oboje su bili krvavi, direktorici je stvarno jako krvarilo iz nosa. Onda direktorica uzme instant estetski nož i izliječi Rokijeve noge, a Roki uzme svoj instant estetski nož i izliječi ženin nos. - Konačno. misli u sebi Roki - moguja da oženim bogatašica i popraviti svoj ekonomski status. A nije niti ružnoja, naprotiv vrlo je lijepa. Vidi te noge, mmm seksi seksi, a tek lice hm, puna ustaja, pravi nos, jače jagodice, da, da, da sviđa mi se. - Tako su se Roki i direktorica zaljubili, međutim Roki nije mogao napustiti kamiondžijski posao budući da ga je direktorica voljela upravo zbog takve mačo vanjštine. |
27.01.2007., subota
A di su mejdeni?
 U muzeju grada Rijeke 26. siječnja u 22 sata otvorila se izložba “Sound and vision”. Riječ je o izložbi omotnica ploča i CD-a rock i pop glazbe koju su priredili Društvo za istraživanje popularne kulture iz Zagreba, Branko Kostelnik, Vanja Babić i Željko Marciuš. U flajeru kojeg sam dobio na presici piše da su: “Omoti pop i rock glazbe, a posbice oni najartificijelniji, oduvijek privlačili pozornost opublike i stručne kritike. Stoga se mnogi od njih svrstavaju u red vrhunskih ostvarenja suvremene umjetničke scene, a njihovim vrednovanjem i prezentitranjem bave se brojne svjetske galerije i kustosi.” Svakako se slažem s navedenom tvrdnjom, koja se, jasno, prvenstveno odnosi na omotnice Andy Warhola što ih je radio za Rolling Stonese, album Sticky fingers i za grupu Velvet Underground, poznati omot s bananom-peel and see. Zašto o ovome pišem? Omoti ploča su uzrokovale moj interes u muziku, pogotovo Heavy metal, a taj interes ne jenjava niti dan danas. Međutim, taj omot, uzročnik moje “Quest for metal” nije rad nekog priznatog umjetnika, čak niti ne znam tko je autor (na wikipediji piše da se osoba zove Derek Riggs i crtao je Eddya do 1992. godine). Dakle riječ je o omotu ploče “Number of the beast" grupe Iron Maiden. Naime, za vrijeme novogodišnje kupovine u robnoj kući Ri na kraju 1982. godine, šećući se kao dijete od šest godina dućanom s pločama, primjetio sam omotnicu kakvu nikada nisam vidio do tada. Stripovski crtež, pun boja, ali ne nakakvo diznijevsko milo stvorenje, već raščerupani ispečeni demon koji koncima upravlja samim vragom , a oko nijh vatra, dim, munje i neka sitna crna bića (????). Odmah sam htio tu ploču. Ipak, bilo je problema uvjeriti majku da je baš heavy metal bend sa sotonističkom ikonogrfafijom upravo ono što treba razvoju njezina djeteta. No, zbog mojih gnjavljena i ostalih dječjih strategija, popustila je pa sam ploču dobio kao novogodišnji dar uz potpise ostalih članova šire obitelji. Tako sam zavolio metal preko omotnica za ploče i u budučnosti sam mnogo albuma kupio upravo zbog uzbudljivih, demonskih -stripovskih omotnica. Bez obzira što se mnogi posprdno odnose prema metal omotniocama, po mom mišljenju one su jedne od onih koje kod adolescenata, ali i odraslih ljudi (pogotovo fanova SF, fantasy i horor stripova) izazivaju najviše pažnje. Sumnjam da se u ikojem drugom muzičkom pravcu toliko pažnje posvećuje omotnicama i da se albumi kupuju baš zbog omotnice kao što je slučaj kod metala. Možda te omotnice jesu stereotipne (lubanje, đavoli, raspadajući leševi), ali pale! Vrijedi svakako izdvojiti omot albuma Ride the lightnin grupe Metallica, albuma Peace sells but whos buying grupe Megadeth, albuma South of heaven grupe Slayer, Danzg III koju je uredio dizajner Aliena, slavni Giger (između ostalog napravio je omotnicu za Emerson lake i palmer, koji eto nisu metal, ali iznimka potvrđuje pravilo) itd... Stoga, ova izložba će svakako biti uzbudljiva, ali s obzirom na viđeno na flajeru biti će previše općih mjesta u rock omotnicama, od navedenih Stonesa, Velveta, pa do Bowiea, Roxy Musica, dok bi pravi izazov bila izložba metal omotnica. Nakon otvorenja izložbe slijedi nastup riječke grupe Sjekire. Nisu metal, ali oni su jedan od rijetkih bendova sa pjesmama koje se “lijepe” na prvo slušanje. Neka vrsta kombinacije Jon Spencera, Lou Reeda i Sonic Youtha. Bit će zanimljivo vidjeti ih kako buče u prostoru muzeja. Na žalost na izložbi omotnica nije bilo niti jednog omota od Iron Maidena. Općenito su bili zanemareni metal bendovi. Jedina metal omotnica je bila od Motorheada. Također nije bilo prisutno suvremenih omotnica. Ako me sjećanje ne vara najsvježiji omot koji je bio postavljen na izložbi je bio od albuma Nevermind, grupe Nirvana. Postav izložbe je najviše pažnje posvetio zlatnom dobu Rocka, odnosno kraj šezdesetih i cijele sedamdesete. Da, to je samo potvrdilo moje mišljenje da je metal podcijenjen, što je loše budući da su metal bendovi jedni od muzički najvirtuoznijih, a bogami i najšokantniji. Stoga sam zaključio da je metal subverzivniji za društvo od punka, čije su se omotnice (posebice od grupe The Clash) našle tamo. Metal ne voli niti establišment niti underground. Previše je provokativan i za jedne i za druge, zato je metal zakon. Osim toga iognoriranje metal omotnica je nepravedno i iz umjetničkih razloga, jer se jedan od najboljih strip magazina zove upravo "Heavy metal" u kome su djelovali jedni od najboljih strip autora i stil crteža je sličan omotnicama metal bendova. Inače izložba je bila dosta dobra. Omotnice su se skrivale iza staklenih okvira, na TV-u su svirali The Pixies, an u kutu su uživo svirale Sjekira, koje su stišale svoje pjesme do neprepoznatljivosti. Malo su se smekšali, ali i dalje su bili OK. Najviše me se dojmila unutrašnjost omotnice od Hendrixove "Electric ladyland" i jedan od mojih omiljenih omota "Brick by brick" od Iggy Popa. Sve u svemu ...fora. Kraću verziju ovog teksta možete pročitati na svid.blog.hr |
20.01.2007., subota
Smrt i samosvijest
|
Smrt, najveći neprijatelj čovjeka. Ono što ljude najviše plaši. Međutim, bez svjesnosti našeg "roka trajanja" najvjerojatnije ne bi niti bili samosvjesni. Dilema; što je prethodilo samo svijest ili smrto svijest? Ja kažem smrto svijest, odnosno svijest o smrtnosti. Zašto? Pa kada je predak čovjeka iskustvom, gledajući svoje drugove i drugarice, shvatio da može prestati postojati nakon nesreće u lovu ili da nakon određenog vremenskog razdoblja njegovi prijatelji padaju u vječni san, zabrinuo se da će ostati bez onih predivnih podražaja koje je dobivao od vanjskih predmeta i time prvi put razdvojio sebe od vanjskog svijeta. Stvorio je pojam Ja, stvorio je samosvijest. Dakle osim što je smrt najveći ljudski neprijatelj, ona je na neki preverzan način najveći ljudski dobročinitelj. Slična je prodaji duše vragu: Za veliki dar samosvijesti (u slučaju pogodbe s vragom slava i bogatsvo itd.), moramo platiti strašnu cijenu, svjesnost vlastite smrtnosti koji izaziva mučan strah od ništavila (analogno prodaji duše koja će vječno boraviti u paklu). Ipak, uvjek nas može utješiti Epikur sa svojom forom da se ne trebamo bojati smrti jer dok smo živi smrti nema, a kad smo mrtvi ništa ne osjećamo. Ali upravo u tome je strah, vječno ništa ne osjećati, ne biti. Naš život postaje tako beznačajan kad ga usporedimo sa ostatkom vječnog ništavila. U takvoj usporedbi ispada kao da nikada nismo niti živili život. Prema zakonu entropije sve teži propadanju i ništavilu. Ništavilo je prirodno stanje. Zato se pitamo, ako je tome tako, zašto onda postoji nešto, a ne ništa? Tu bi se možda dobro uklopio Kantov kategorički imperativ i moglo bi se pomoću njega dokazati vječni život, slobodu volje i čak Boga. Naime, po Kantu kategorički imperativ ne ovisi o determinističkim zakonima pojavnog svijeta, prema tome ponašanje u skladu s njim nas čini slobodnima (jer našom voljom ne upravlja nekakav determinirani uzročni lanac) i povezuje s noumenološkim svijetom. Upravo to slučajno stvaranje života, odnosno stvaranje života izvan bilo kakve točno odredive uzročnosti, koje se opire prirodnom determiniranom zakonu entropije (ništavila), dokazuje postojanje tih metafizičkih pojmova poput vječnog života, slobode volje, jastva odn. duše i Boga, koje inače nikakvom empirijskom činjenicom ne možemo dokazati . Upravo zato što se život i svijest protivi logici i uređenosti prirode, dokazuje nam ono što prirodni znanstvenici drže za nedokazivo. Ono što jest (postoji), je kaotično i ludo, ono što nije (ne postoji), je uređeno i normalno. I sve to zbog straha od smrti. Kant se ne bi složio s crvenom rečenicom, budući pravila kategoričkog imperativa osiguravaju normalno moralno ponašanje na način kako bi se trebao ponašati pravi krščanin, odnosno u skladu sa zlatnim pravilom (kakva je razlika između ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi i "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možes u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." a opći zakon, primjenjiv na sve ljude, može postati samo ako radim drugome ono što ne bi štetilo meni kada bi to netko drugi meni napravio), tako da mi se kadkad čini da kategorički imperativ nije ništa drugo doli apologija krščanstva. Međutim, čini mi se da je to višak kantove teorije i da je uvjetovana njegovim odgojem i duhom vremena, ali, uostalom, Kant je mrtav, a vremena se mijenjaju. |
Metasmisao
|
Senad se napio ko' mina na tulumu . Znoj mu cijedi niz usnu. Od vlage voda kaplje sa stropa. Pečene kokoši lete . «Nemam pojma, da je birc u kojemu smo najveća socijala» Odgovaram staroj babi vračari . «Ma ne taj , u pizdaju maternu !» izlaže analizu tarota. «Oh gle .» javlja se ubojica. Lice mu je crveno i napuhnuto. «Nebo je i dalje svjetlo plavo!» urla. «Cijeli naš svemir...... i grimizne nijanse .» Senad se diže. «Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!! Nisam krvario, ali ja sam vidio komadiće tkiva......ne znam gadno . Crvene usne, skelet, koža u rukama očaja . Vrlo vjerojatna smrt prevazilazi uvjete spoznaje samo da bi ja totalno poludio .» Senad je sve govorio pognute glave. Piva teče u toj birtiji. Vrata vrta su otvorena. Paučina se nalazi na ulazu «Brahman ne postoji ako nije dobar.» gleda me baba vračara i slaže karte.Karte se otvaraju: «Šta je pičko, napori su se konačno ostvarili nakon nuklearnog rata?!» zaurla vračara «Svijet nam se otkriva u svojoj pravoj slici, iz skrivenog kuta, pet dana bez prestanka . Svoju svrhu, još ne zna.» Nakon Atomskog rata ostalo je tijelo sto puta snažnije. Besmrtnost, nus pojava radijacije. Ovako izgleda.......Intimni sa smrću. Strah ne postoji. Nestao je rano. Osječam se močno. Ja jesam vječan. Razaram kozmos barbarskim stilom. Ja sam čovjek, ubojica Boga. |
17.01.2007., srijeda
Antinomija ljudskosti: Trauma-od metala do samoubojstva
|
već objavljeno na www.ri-rock.com Početkom osamdesetih u San Franciscu je djelovao bend «Trauma». Njegovi članovi su bili dva muzičara koji će bitno utjecati na Metal i Rock scenu osamdesetih i devedesetih. Bili su to Cliff Burton i Jim Martin. Drugi navedeni član «Traume» Jim Martin je svirao u bendu «Faith no more». Oni su među prvima probili žanrovsku zatvorenost heavy metala i u njega uveli utjecaje funka, hip-hopa, soula i noisea. Po meni, Jim Martin je bio jedan od najbitnijih članova «Faith no morea», tako da njegovim odlaskom bend počinje stagnirati i na kraju se raspada. Ali su u nasljedstvo ostavili dva sjajna albuma «The real thing» i «Angel dust». Cliff Burton je prvi napustio bend «Trauma» i otišao svirati u bend poznat pod imenom «Metallica». Odmah se na njihovom prvom albumu «Kill 'em all» proslavio sa revolucionarnim instrumentalom «Anesthesia». Taj instrumental je revolucionaran iz razloga što je na njemu Cliff Burton kao jedan od prvih basista u svijetu svirao distorzirani bas preko wah-wah pedale. Uz to jedina dva instrumenta koja sviraju tu kompoziciju su Cliffov ludi bas i Larsovi bubnjevi. «Metallica» više nikada nije snimila sličan instrumental, ali je krajem osamdesetih i početkom devedesetih foru sa distorziranim basom preko wah-wah pedale uz pratnju bubnja preuzeo Koja iz sastava «Disciplina kičme». Za razliku od «Metallice» koja je snimila samo jedan takav instrumental, Koja si je na takvom zvuku sagradio karijeru. Međutim 1986. Cliff Burton pogiba u prometnoj nesreći na skandinavskoj turneji benda. Prema izjavama preživjelih članova «Metallice» oni su doživjeli traumatsko iskustvo i bili su spremni raspasti se. Ali nisu. Zašto? Jedan od odgovora daje Slovenski filozof Slavoj Žižek. On kaže sljedeće: «Za životinje su takvi traumatski susreti iznimka, oni se doživljavaju kao katastrofa koja uništava njihov način života; za ljudska je bića pak traumatski susret univerzalno stanje, prodor koji pokreće proces «postajanja čovjekom». Čovjek ne bude jednostavno nadvladan utjecajem traumatskog susreta – kako kaže Hegel, on/ona ima sposobnost «bavljenja negativnim», suprostavljanja njegovom destabilizirajućem utjecaju, pletenjem zakučastih simboličkih paučina….ljudska vokacija ne oslanja se na razvoj čovjekovih inherentnih potencijala…..ona biva potaknuta nekim izvanjskim traumatskim susretom….»1 Slavoj Žižek, o vjerovanju, str80 Jin i jang situacija ili kao Nietzscheov citat na početku filma «Connan»: «ono što me ne ubije samo me jača». Opet Nietzsche, vječno vračanje. Ako znam da je neka trauma služila mome razvoju ja neću žaliti za tim događajem (traumatskim iskustvom), već ću htjeti da se taj događaj ponovno dogodi jer «tako sam htio». Drugim riječima, ja želim da mi se zlo ponovno dogodi jer me ono jača. Ipak ne vjerujem da je to Nietzscheovo rasuđivanje. To bi onda značilo da Nietzsche opravdava žrtvovanje za neke više ciljeve, što on ne bi nikada potpisao. Prije će biti,jebi ga ako se zlo dogodi, dogodilo se i ne mogu to promjeniti, već je onda na meni da izvućem najbolje iz loše situacije (kao savjet koji daje Gandalf Frodou u Družini od prstena). Ipak, kako objasniti ljudima koji su doživjeli traumatsko iskustvo da je trauma nužna za razoj njihove ličnosti? Ili samome sebi? Svi mi težimo ugodi. Ta težnja nam daje smisao života. Kada ne bih pretpostavio da imam mogućnost da živim u blagostanju jedino što bi mi preostalo bi bilo samoubojstvo. Da vidimo sada kako se trauma slaže sa blagostanjem; traumatski događaj je nešto što može onemogućiti moje blagostanje. Ali budući da ja težim blagostanju neću dozvoliti da me trauma sprijeći u dolasku do blagostanja, već ću pokušati nadvladati posljedice traumatskog događaja i time si omogućiti život u blagostanju. Osim toga, kao što kaže Heraklit – bez imena nepravde ne bi bilo imena pravde – bez te traume kako bih znao uživati u blagostanju? Netko će reći da mi je dovoljno da sam upoznat sa pojmom traume i da bi me sam pojam trebao dovoljno uplašiti pa da sam u mogučnosti da cijenim blagostanje bez da doživim traumu. Dobro, ja mogu biti upoznat s pojmom traume, ali sam zato što su ga drugi ljudi iskusili pa su o tome pričali pisali knjige itd…a da nitko nikada nije doživio traumu ili bilo kakvu nesreću da li bih znao što je suprotno od blagostanja, sreće? Ne, ali to nije važno jer pametni uče na tuđim greškama, a budala na svojim. Uglavnom, prema Žižeku nadvladavanje traumatskog iskustva je odgovor na pitanje što razlikuje čovjeka od životinje. Osoba koja si zbog pretrpljenog traumatskog iskustva oduzme život ne bi zadovoljila kriterij ljudskosti i po Žižeku bi spadalu u životinje. Ovime Žižek podržava konzervativni stav većine religija da je samoubojstvo zabranjeno. On ide čak i dalje, jer religije zabranjuju samoubojstvo zbog banalnog razloga koji glasi; «Bog nam je dao život i samo bog ga ima pravo oduzeti.», dok Žižek (ipak posredno) proglašava samoubojice životinjama. Dok drugi ljudi imaju različit kriterij ljudskosti, što onada dovodi do potpuno suprotnog zaključka. Oni uzimaju za razliku između ljudi i životinja tezu da je ono što nas razlikuje sposobnost izbora (razum, slobodna volja).Naime, neki filozofi (Leibniz) su smatrali, a mnogi još i dan danas smatraju kako se životinje ponašaju nagonski, određene svojom prirodom, dok čovjek prosuđuje koji će korak učiniti. Bira svoja djela s obzirom na očekivane posljedice. Sad, budući da čovjek ima mogućnost izbora, jedno od najvećih prava jest da sam izabere način, mjesto i vrijeme svoje smrti. Prema ovome kriteriju samoubojica više zadovoljava kriterij ljudskosti nego što ga zadovoljava osoba koja je umrla prirodnom smrću, iz razloga što je samoubojičina smrt bila rezultat njegove odluke, izbora, njegove slobodne volje, dok je prirodna smrt određena prirodnim zakonima i prirodom mrtve osobe, te je lišena bilo kakvog izbora ili voljnog elementa. Čak što više, prirodna smrt je rezltat nagona, nagona za samoodržanjem. Osoba koja umire prirodnom smrću nagonski odlućuje živjeti unatoć bolovima i budući da je prirodna smrt rezultat nagona možemo reći da su sve osobe umrle prirodnom smrću zapravo životinje, jer radije nastavljaju živjeti po inerciji (prirodni zakon) nego da donesu voljnu odluku i oduzmu sami sebi život. Tko je u pravu? Ima li uopće kriterija ljudskosti? Ako je prevladavanje traume kriterij znači li to da su samoubojice životinje? Ako je sloboda volje kriterij zači li to da su oni koji je ne prakticiraju životinje? Imaju li životinje slobodu volje? Mogu li životinje nadvladati traumu? |
14.01.2007., nedjelja
NIRVANOŽDER
|
Prva glava : Noć ubojice Nirvana = osloboditi se predmeta uzbuđenja Bio je okrutan kraj nečijeg života . Toliko okrutan , da ga neću opisivati . Zadržat ću ideju tog masakra u svojoj glavi i neću je dijeliti sa vama . Moram biti vjeran svojoj ideji , kao što sam svojoj curi . O.K. , zašto je u redu dijeliti svoje ideje sa drugim osobama , dok nije u redu dijeliti svoje cure s drugim osobama ? «Zbog ljubomore !" javlja se ubojica : "Ja sam ubio svoju curu zbog ljubomore . Mislio sam da me vara . Ovako , sada kada je mrtva , ništa ne ću misliti , pa neće niti ona . Na taj način sam ostvario nirvanu , ravnotežu između ugode i neugode . KILL `EM ALL da bih stigao do nirvane ." Tako je Nirvanožder svaku noć izlazio vani ubijati da bi barem na kratko bio u stanju nirvane . Netko za nirvanu koristi sex , netko meditaciju , a netko ubojstvo . Ili drugim rijećima netko se rješava predmeta uzbuđenja sexom , meditacijom , a netko ubojstvom . Nirvanožder se koristi ubojstvom za ostvarenje nirvane . Religiozni ubojica – reklo bi se – pa da . Kada je bio mlad volio je čokoladu , sada kada je star voli samo Nirvanu . U cvijetu svoje domišljatosti odlučio je objaviti svoju istinu preko mene , Marina Tomića . Toga sam tek u ovom trenutku svjestan . Lažem , bio sam trideset sekundi prije nego što sam napisao posljednju rečenicu toga svjestan , inaće ne bih napisao da sam toga svjestan .( Lažem , bio sam toga svjestan još prije šest mjeseci I 30 sekundi prije od kada sam rukom napisao objavu , sada je samo prepisujem na komp da bi se priča mogla isprintati I da slova budu čitka za vas drage čitatelje , a sada je tri mjeseca kasnije , što je samo dokaz da sadašnjost ne postoji , budući da kada vi ovo budete čitali sadašnjosti neće biti) Kako god bilo ovo je objava broj dva . Nakon objave Sataninog čeljada imamo objavu Nirvanoždera ! Nirvanožderova objava ide dalje od objave Sataninog čeljada . Nirvanožder negira i sadašnjost , dok , kao što svi znaju , Satanino čeljade ne negira sadašnjost nego samo prošlost i budučnost . No , hajde , saslušajmo rijeći Nirvanoždera : «Sadašnjost , prošlost i budučnost su samo iluzija koja nastaje kao projekcija moje gladi za nirvanom . Ja gladujem za nirvanom tako što stvaram svijet ispunjen bolom i patnjom . Svijet je takav upravo iz razloga što nisam u kontaktu sa nirvanom . Dakle ja zapravo nikoga ne ubijam , već je to projekcija iluzije , jer što sam bliže nirvani , moja glad je sve veća i iluzija koju projeciram je sve više ispunjena patnjom .» INTERMEZZO Poezija Nirvanoždera Ja sam sretna osoba Izvor frustracija je presušio Tako da su strahovi pomrli od žeđi Uz njih i bijesovi I sve druge loše stvari Pa se sada mogu okarakterizirati Sretnom osobom Ja sam sretna osoba I baš me briga za sve vas Jer vi postojite Samo da me volite A ja vas konzumiram Jer ste moj izvor užitaka Odn. sve dok se život uzdiže Id naređuje Druga glava- Bol i patnja Žrtve Nirvanoždera su s olakšanjem dočekivale zadnji udarac koji bi ih usmrtio . Jer . mislile su žrtve : «Bol i patnja će konačno prestati.» Krivo ! Nirvanožder , da bi si osigurao put do nirvane , bi zarobio žrtvinu dušu i stavljao je u ono tijelo koje će izmasakrirati u sljedećem životu . Zpravo Nirvanožder upravlja žrtvinom inkarnacijom . Kako je to moguće ? Pa zbog objave Nirvanoždera ; Budučnost i prošlost ne postoji , niti postoji sadašnjost . A , ako nema sadašnjosti , onda je sve iluzija koju Nirvanožder stvara , pa zato može naštimati si žrtve .Da pojasnim, Nirvanožder bira tijelo u koje će staviti žrtvinu dušu . Ako je tomu tako , a tome tako jest , onda Nirvanožder odmah čim ubije žrtvu , zna u kojem će se tijelu žrtva ponovno roditi . "A kako Nirvanožder stvara projekciju iluzije ? Od kuda mu ta moć ? Funkcionalno mi opiši proces stvaranja iluzije ." Eh to je već metafizička prtljaga , zato se tim pitanjem neću baviti . (Budući da nemamo direktan uvid u Nirvanožderov process stvaranja iluzije o tom procesu možemo samo spekulirati , stoga takvu spekulaciju nazivamo metafizička prtljga , odn. Dio teorije koji je suvišan iz razloga što ne možemo biti sigurni da je istinit.) Između ostalog ,mogući odgovor na pitanje prevazilazi uvjete tvoje spoznaje dragi glasu iz navodnika i dragi čitaoče . Čak i da ti se potrudim objasniti odn . odgovoriti , nikada to objašnjenje odn. odgovor ne biš shvatio . Ono što ti je dovoljno jest sljedeće ; žrtve Nirvanoždera nisu svjesne niti će ikada moći spoznati ( jer to prevazilazi uvjete njihove spoznaje ) da su u ropskom odnosu prema Nirvanožderu i da su u načelu osuđene na "Vječni pakao". Vjerojatno se čitaoče pitaš ; "Ako duša nije nosioc jastva , kakav je smisao života onoga tko pati ?" Aaaa? "Nikakakv:" ti odgovaraš i zaključuješ : « Dakle postojanje duše daje smisao osobi koja pati jer će takva osoba imati ugodan lijep sljedeći život , ispunjen srećom i veseljem , dok sada pati samo iz razloga što mora iskupiti se za svoje prošle grijehe . Ili ako se želi Budu/hindu style , pati jer si čisti karmu.» Međutim u slučaju Nirvanožderovih žrtava vidimo da čak i postojanje duše ne mora dati smisao nečijoj bolnoj i patničkoj egzistenciji. Duša Nirvanožderove žrtve će patiti vječno ili barem dok Brahman ne zaspi , jer kada se Brahman ponovno probudi stvaranje svijeta počinje iz početka . Ono što se dogodilo prije se briše , kao da nikada se i nije dogodilo . Pa i nije . I tek onda , o čitatelju , se zarobljene duše mogu oduprjeti Nirvanožderu . No kako Dobri Bog ( Brahman) ne bi dozvolio postojanje Nirvanoždera , onda nema Dobrog Boga (Brahmana) , pa je zato ova objava Nirvanoždera ujedno i obrana protiv njega.( Nirvanoždera , ne Brahmana jer protiv Dobrog Boga se nemate što braniti , je li tako ? ) . Svaka duša koja misli da je pod utjecajem ili vlašću Nirvanoždera neka si nabavi jedan primjerak ove objave . Budući da ovom objavom spoznajete da ste žrtva ili moguća žrtva Nirvanoždera ova objava bi se mogla nazvati AMAJLIJA!!! Amajlija ili hamajlija , kako hoćete , koja drži Nirvanoždera dalje od vaše duše . A što imate više amajlija to je Nirvanožder dalje , zato : « Kupi me , kupi me , kupi me , kupi me , .......» Treća glava : odgovor na metafizičku prtljagu Vidi se da je Marin Tomić pisao drugu glavu dva mjeseca (ili mjesec ? Ili osam mjeseci ?) nakon prve glave . Nije konzistentan !U prvoj glavi eksplicite kaže da moć projekcije proizlazi iz gladi Nirvanoždera za nirvanom , dok u drugoj glavi tvrdi da je ta moć metafizička prtljaga ?! Eh zato , eto , sada Ja Marin Tomić dajem odgovor na metafizičku prtljagu u ovoj trećoj glavi . Odgovor je ; da duša Nirvanoždera ima urođenu dispoziciju za ostvarenje nirvane samo tako što će ubijati tjelesne manifestacije određenih duša . Te duše su po svojoj konstrukciji kompatibilne sa dušom Nirvanoždera nešto kao kisik s vodikom pa dobijete vodu , tako imate Nirvanoždera i neku određenu dušu , pa dobijete masakr . Drugim riječima , s mikro perspektive odnos između Nirvanoždera i srodnih mu duša je analogan kemijskim spojevima , dok sa makro perspektive odn. subjektivne perspektive Nirvanoždera i srodnih mu duša , njihov odnos izgleda kao krvavi masakr . Te duše su osuđene na «Vječni pakao» , jedino iz razloga što su kompatibilne sa Nirvanožderovom dušom . Kao što je snijeg bijel zbog urođene dispozicije ljudskih očiju da snijeg vide bijelim , tako duše žrtava umiru u patnji zbog dispozicije nirvanožderove duše da pruža patnju takvim dušama . Nirvanožder ima urođenu dispoziciju da percepira te duše kao objekte za iživljavanje . (Ako je ova glava istinita onda ova objava nije amajlija . Budući da je ova objava amajlija (jer je tako rečeno u drugoj glavi) Ova glava nije istinita) Četvrta glava : dilema (Ako je svijet iluzija) Je li onda 1. iluzija određena jednim fizičkim zakonom ILI 2. je fizički zakon samo jedan od niza različitih iluzija Peta glava : Nirvanožderov odgovor trećoj glavi «Treća glava je potpuno pogrešno shvatila moju objavu . Da bih Treću glavu , ono što se kaže , izveo na pravi put , citirat ću dio iz Prve glave koji će , nadam se , rasvjetliti nedoumice treće glave : » Sadašnjost , prošlost i budućnost su samo iluzija , koja nastaje kao projekcija moje gladi za nirvanom . Ja gladujem za nirvanom tako što stvaram svijet ispunjen bolom i patnjom . Svijet je takav upravo iz razloga što nisam u kontaktu sa nirvanom . (Dakle ja stvaram svijet , ja sam Bog tvorac , a ne neka duša koja ima na mikro razini neke dispozicije prema ostalim dušama što onda na makro razini daje sliku nasilja , Nirvanožder , objava ,Karma publkacije, str.4, New Delhi , 2002.) Ja zapravo nikoga ne ubijam , već je to projekcija iluzije , jer što sam bliže nirvani , moja glad je sve veća i iluzija koju projeciram je sve više ispunjena patnjom .» (Znaći cijeli svijet je samo iluzija I taj svijet nastaje zbog moje gladi za Nirvanom , Marin Tomić , Nirvanožder , Izdavačka kuća “Izdaj se”, str. 4. , Rijeka , 2002.) «Je li ti jasno treća glavo?!» «Pa sada kada si stvari tako prikazao , O.K. Sve je to samo kut gledanja. Rakurs.» "Nije!" ljutito odbrusi Nirvanožder trećoj glavi «Istina je onakva kako Ja nirvanožder kažem . Zato se ovo djelo i zove objava jer ja objavljujem apsolutnu istinu koja je uvijek ista bez obzira iz kojeg kuta ti treća glavo gledala .» «Ne znam ja Nirvanožderu» treća glava se vrti i koluta očima « najbolje će biti da pročitaš epilog , znaš Nirvanožderu , pa mi se onda javi. Ti misliš da to što ti zarobljuješ neke duše i tjeraš ih na patnju odn.da je to što si zao dovoljan razlog da Brahman ne postoji ?» «Pa ako postoji onda nije dobar , a ako nije dobar ne znam zašto je vrjedniji od mene .» kaže Nirvanožder arogantno , dok se treća glava počela smijati «Pa zar ti misliš da se ljudi klanjaju bogu zato što je Bog zbog svoje dobrote vrijedan da mu se klanjaju ? Glupane , on jednostavno je . On ne mora biti vrijedan ničega , upravo je to razlog zašto postoje zvijeri kao što si ti Nirvanožderu» «Ako je tako kao što ti kažeš treća glavo ,onda je Bog moj partner i prijatelj . Pazi ovo , da bi Bog bio dobar sve radnje u njegovom životu moraju biti dobre , a čim je jedna radnja loša odmah je loš . to vrijedi i za sva druga bića . Vidiš koliko je zlo jače od dobroga treća glavo !» «Da dobro je konjunkcija , dok je zlo disjunkcija « u sebi misli treća glava «Šta to mene briga Nirvanožderu , ja ne gledam Ratove zvijezda , što se tiće tvog partnerskog i prijateljskog odnosa sa bogom , sve će se razotkriti u Epilogu :» «O.K.Idemo skinuti šestu glavu , da što prije dođemo do epiloga .» «Idemo.» I tako treća glava i nirvanožder krenu prema šestoj glavi . Šesta glava : Ja sam došla s giljotine «Ono gore .» Epilog : Brahmanov san Živio je jednom jedan čovjek . On je naporno radio . Uglavnom je pijeskom skidao ruzinu sa brodova . Jedne večeri je došao kući iscrpljen kao obično i kao obično je zaspao. Sada dolazimo do BITI , onaj opis prije ove rečenice nije važan i možete ga zaboraviti . Dakle , kada je zaspio usnio je san u kome je bogataš koji nakon super seksa sa sisatom plavušom iscrpljen zaspao i sanjao da je vrač u indijanskom selu koji je pao u trans i u transu bio astronaut koji lebdi privezan za svemirsku stanicu i tako privezan zaspi , pa sanja da je majka troje djece , a ta majka troje djece sanja da je nirvanožder , a nirvanožder sanja da je Alien , a Alien sanja da je kenotaur itd... Glavna fora je u tome što je naš radnik u brodogradilištu svaki dan nastavljao sanjati novi dan u životu tih bezbrojnih ljudi . Dani u snovima su posjedovali kontinuitet radnji s prethodnim danima u snovima. I tako svaki dan. Stoga je nakon mjesec dana radnik iz brodogradilišta zaključio da živi bezbroj života. Zapravo on kao jedinka svaku noć sanja živote i time i živi živote stanovnika cijelog svemira . Čak sanja da je fetus u maternici . Zamislite, svi stanovnici svemira su samo snovi odn. projekcija jednog čovjeka . Dok radnik iz brodogradilišta sanja te živote , nije ni svjestan da su ti životi samo snovi radnika iz brodogradilišta . On svaki usanjani život doživljava kao onaj jedini i pravi . Tek kada ga budilica , koju navija na 5:00 h ujutro za buđenje da ode na posao , probudi , on shvaća da su ti životi snovi radnika iz brodogradilišta . Međutim , isto tako kada se probudi kao majka troje djece , shvaća da su životi astronauta , vrača , bogatog jebača , etc. Samo snovi te majke . Ili kada se Nirvanožder probudi on shvaća da je opet sanjao san o majci s troje djece , koja je bila astronautov san etc Ili bogati jebač se uvijek budi u znoju , jer opet je sanajo da pjeskari u 3. maju . Na kraju radnik iz brodogradilišta nije znao tko je više on zapravo , te je odlućio postati sve . I tako je nastao naš svemir . (Dakle, ispravna teza u četvrtoj glavi bi bila teza 2. , onaj tko se ne slaže neka mi se javi sa svojim protuargumentom il protupričom.) Pisma čitatelja : Agata Ivanov , Vladivostok Dragi Marine . Meni je jasna poanta koju iznosiš u Epilogu , odn. da je cijeli naš svemir san jednog bića i to biće svaku noć sanja milijardu i milijardu života u njihovom svakodnevnom kontinuitetu . Međutim , mene muči nešto drugo . Naime , da li ti želiš reći da su drugi radnici u brodogradilištu , tri djeteta one majke i uglavnom sva ostala bića koja nisu nositelji jastva u snu , neka vrsta holograma ili ako hočeš projekcija koje Brahman ( nazovimo to biće bilo kako) projecira iz sebe , ali ta bića nisu živa ? Ne postoje nezavisno od Brahmana ? Moj odgovor Draga Agata . To je odlično pitanje i na njega se može odgovoriti na dva načina . 1. druga bića koja nisu nosioci jastva nisu projekcije , već su to bića koja stvaraju druge svemire odn. Brahmani za druge svemire . Kao što je radnik iz brodogradilišta koji pjeskari Brahman za naš svemir , tako je njegov kolega varioc Brahman za drugi svemir . Ipak onda imamo sljedeći problem : Ako su svi ti ljudi Brahmani onda moramo imati vrhovnog Brahmana koji stvara sve te svemire . Takvo što nam samo komplicira teoriju , čak što više , duplicira nam svijet jer ako postoji vrhovni Brahman onda nam nisu potrebni niži Brahmani , budući da bi vrhovni Brahman bio toliko savršen da sam stvara sve svemire koje stvaraju niži Brahmani . Stoga da bi teorija bila što ekonomičnija nudim ti dugi odgovor . 2. DA ! Bića koja nisu nosioci jastva su samo projekcija Brahmana (radnika iz brodogradilišta koji pjeskari ) i ta bića nisu realno postojeća , kao što Ti Agata Ivanov nisi realno postojeća već si nešto što sam ja izmislio , ali ipak egzistiraš u ovoj mojoj priči , čak si i vrlo važan dio kauzalnog lanca priče koji nas dovodi do istine .Ako ćemo prihvatiti kriterij postojanja da : «ono što postoji mora biti uzrokovano nečim ili da samo nešto uzrokuje . « , onda ti Agata postojiš bez obzira što ne postojiš kao nešto nezavisno od mene , zato što , a) uzrokovana si od mene , stvorio sam te kao neko biće koje mi piše , i b) sama si uzrokovala ovaj moj odgovor na tvoje pitanja Ti jesi nastala iz mene , međutim to ne znaći da ne možeš utjecati na mene . (Primjerice , rođenje Atene iz Zeusove glave.) |
13.01.2007., subota
Vječno vraćanje
|
Iako na deklarativnom nivou ne vjerujem u njih, moj život je prožet bogovima i demonima. Oni usmjeravaju moj život, utječu na moje odluke. Ponekad mi se čini da sam opsjednut «Let the dark side consumes you» nek te tamna strana proždre. Osječam bolest i propadanje unatoč svom mojem vježbanju i želji da budem uspješan.Sve moje radnje rezultiraju neželjenim posljedicama, ako želim nekome ili sebi dobro ispadne zlo, ako želim pak nekome zlo (jasno ne sebi) ispadne dobro.Možda da sebi želim zlo? Kao Cobain «I hate my selfe and I want to die» ali ja ne želim umrijeti.Moje tijelo naprosto ne podnosi alkohol niti ostale stimulanse ipak oni su nužni za put fantaziranja i transcedencije.Dok drugi zarađuju, ja fantaziram....rođen sam da uživam, a da ne budem svjestan svog uživanja...Tantal! Zaspao sam i sanjao sam sebe kako sanjam sebe kako sanjam sebe kako sanjam sebe kako sanjam...regresus ad infinitum. Sanjao sam da Ležim na cesti nakon što me je pregazio auto. Jako mi je krvarilo iz glave. Bili su to zadnji momenti moje svijesti prije nego što ću umrijeti. Taman kada je trebala nastupiti smrt pred očima mi se počeo odigravati cijeli moj život. I to doslovno cijeli. Život mi se odvrtio na taj način da sam vidio svaku pojedinost, što je toliko bilo uvjerljivo da je bolje reći da sam proživio svaku pojedinost, a ne vidio. Kako mi se život počeo vrtiti pred očima ja sam postepeno ulazio u njega i ponovno počeo živjeti jedan te isti život. Potpuno sam zaboravio na prometnu nesreću. Mislio sam: "Ovo je jedini život koji imam, živi ga kako treba." i usput stvorio estradni hit! Tako su mi se ponovno dogodile iste stvari pa i prometna nesreća u kojoj sam nastradao. I opet mi se pred očima počeo vrtiti moj život da najsitnijih pojedinosti, čime sam opet počeo živjeti isti život te zaboravih na prometnu nesreću, koja se opet dogodila i opet mi se pred očima počeo vrtiti isti život kojeg sam opet počeo živjeti i tako vječno. I sad kako izači iz tog zatvora tijela? Ne daj bože, ili tko već, da mi se pred smrt počne vrtiti isti život jer ako je vrćenje života na kraju posljednje moje iskustvo i to će mi se opet izvrtiti zajedno s ostalim iskustvima i vječno ću živjeti jedan te isti život. To bi bilo super u slučaju da je život ispunjen ugodom, ali što ako je život ispunjen patnjom? Vječni pakao, grozno. Stoga, živite život kao da vam je posljednji dan, jer taj život bi mogao biti jedini kojeg ćete imati u cijeloj vječnosti. |
