srijeda, 08.09.2010.

kupala i kostroma

U zadnje vrijeme osjećam se svojom. Ne potpuno isto kao prije dvije godine već još više svojom. I sretna sam radi toga. Vesela sam. Poboljšana verzije mene. Nisam mislila da ću to ikad doživjeti. Vjerojatno jer sam bila okružena ljudima koji su samo dodatno pogoršavali moje stanje. Kad sam otišla od njih i prekinula veze s tim nevjerojatno je kako mi se zdravlja poboljšalo. Nadam se da će trajati.

Užasno mi je dosadno posljednjih dana. Samo slušam glazbu, ali i to mi pomalo ide na živce. Ne mogu je baš stalno slušati. Na televiziji nema ništa što me zanima. Samo reprize repriza. Tu i tamo pogledam koji film. Knjige nemam volje sad čitati. Načitala sam se ovo ljeto. I tako cijel vrijeme surfam internetom i nadi da ću naići na nešto zanimljivo. Čak sam razmišljala opet rasplamsati svoju strast za web dizajnom. Vidjet ću.

Hrčci su se već potpuno osamostalili. U subotu ih trebam odvojiti od majke a nisam još kupila dodatni kavez. Mislim da ih neću moći zadržati, a htjela bih. Jedan ide sestrični. Preslatki su. Svaki put kad pogledam prema kavezu bar jedan od njih je u posudi za hranu i jede. Non stop jedu. A dobro, trebaju, mali su još.