subota, 26.06.2010.
queen
Through blood and pain
In defense of our dreams
Jako volim ovu pjesmu Kings and Queens od 30 seconds To Mars. Ma cijeli taj album This is War je savršen. Cijelo vrijeme ga slušam. Volim kada neka pjesma točno opisuje kako se osjećam. I onda je beskonačno mnogo puta poslušam.
We were the victims of ourselves
Maybe the children of a lesser god
Between heaven and hell
Nije mi depresija donijela samo loše stvari. Dapače, mnogo sam naučila o sebi i narasla kao osoba, ali kroz bol i patnju, razočaranja. Mnogo sam naučila i o drugima. Ali samo loše stvari. Ne volim to.
Ne volim kada ljudi ne pomažu drugima. Ne volim mržnju. Ne volim nasilje. Ne volim.
Ne znam zašto još uvijek vjerujem u bolji svijet. Valjda sam naivna još uvijek.
ponedjeljak, 21.06.2010.
O pravom prijateljstvu sam već pisala no ipak me to muči.
Kako ti osoba na ljubav, odanost i povjerenje može vratiti lažima i manipulacijom?
Opet mi se to dogodilo.
A za razliku od prošle, ova je znala kroz što prolazim i da mi je svaki dan pakao.
A svejedno je to napravila. I okrivila mene. Naravno.
I u meni se sada skuplja bijes protiv kojeg se borim. Želim da svi znaju kakva je a ipak je samo želim izbrisati iz pamćenja i nastaviti sa životom.
petak, 18.06.2010.
A spell was cast
Kosu sam počela farbati još sa 14 godina. Ne znam kako sam to odlučila, jednostavno mi je došla ta misao, ta ideja. Od tada su moju kosu krasile mnoge boje. Najduže sam jednu boju imala godinu dana. Crvenu.
Proispitivala sam tu svoju nemogućnost zadržavanja jedne boje duže vrijeme. Možda je u pitanju nešto podsvjesno, nešto dublje zbog čega mi odraz dosadi. Čak sam mislila da prolazim kroz faze dok se tražim. Ali nije to. Mislim da se jednostavno izražavam kroz boje. Neki to rade sa odjećom, a ja to vjerojatno radim sa kosom. A možda i ne. Misterij ostaje.
In the gloomy sky - The silence where dead angels lie
Isto tako je i sa hobijima. Ne mogu se skoncentrirat samo na jedan. Imam strast za svačime. Ne mogu odabrat samo jedan. Isto tako je i sa studiranjem. Htjela bih biti mnogo toga. Zašto me tjeraju da biram? Možda sam zato i pogriješila prije 2 godine. Izabrala krivo. I sada ne mogu vratiti te dvije godine. I sada opet moram birati, a tko mi jamči da će mi to donijeti sreću. Rizik. Sve je rizik. Previše mi je stalo da riskiram. Previše je na kocki.
nedjelja, 13.06.2010.
Oblak neprospavanih noći lebdi nad mojim bićem čekajući priliku da prospe svoje oborine na mene.
Ne mogu spavati kad me nešto brine, kad previše razmišljam. Ovih mjesec dana to je jedino što i radim po cijele dane. A ne bih smjela. Kažu mi da se opustim, da sam napravila sve. Kako da se opustim kada mi put kojim će mi krenuti život ovisi o tome? Kako da ne budem napeta?
Jedino mi tablete pomažu. Kada me umrtve.
