..
petak , 30.08.2013.Ovaj tekst sam odlučila posvetiti mami i tati, ljudima koji već 16 godina dijele sve sa mnom. Ne znam odakle bi počela, jer imam mnogo toga za reći. Mnogo toga čuvam u sebi, pa se bojim da ni jedan blog nije dovoljan za to. Danas sam izgubila još jednog prijatelja, osobu koja je činila običan dan, tako posebnim. Zbog njega sam se smijala uvijek, čak i kad nisam imala razloga. Znate, to su oni momenti, kad bi sjedila ispred laptopa i od smijeha brisala suze. To su oni trenuci, kad bi mi u 3 ujutro zazvonio telefon, jer me on zvao. Niste razumili, pa ste se kao divljaci derali na mene 'ugasi taj ton, ne smiji se toliko, smiri se malo' itd.. Eh, da ste barem znali u kakvoj sam bajci živjela i kakve sam snove imala. Koliko sam se samo molila u krevetu, pred spavanje, da mi zora ne odnese ono najdraže. Ali jeste i tek sada znam koliko ljubav vrijedi. Znam koliko bi dala sad, za jedan njegov poziv ili onu bezazlenu šalu, zbog koje sam se nekad ljutila. Niste imali pojma, niti ćete imati, koliko patim, kada se ugase svijetla. Koliko sam puta Bogu dušu prodala, jer sam osjećala da ne mogu dalje. Krijem se, kao leptir u svojoj čahuri, od svijeta i loših pogleda. Od ljudi njegove vrste, jer puno pričaju, a malo daju. Ne sklanjajte mi kosu sa čela, rukave od dukserica i slušalice iz ušiju, mogli bi ste se opasno prepasti. Ušli bi ste u svijet crnila, gdje je hladnoća jača, nego u bilo kojoj sobi. Gdje jecaj odzvanja jače, nego u paklu. Gdje ni jedna zraka svijetla ne dopire uopšte. Tu ja živim, punih 10 godina i smijem se samo, jer moram. I nije da me ne zaboli, kada ugledam kako se svađate, već jednostavno nemam snage za novu borbu. Pogledaj tata, ustajem, ali se noge tresu. Poslušaj moj glas mama, da li me prepoznaješ? Ne, više nisam ona stara ja. Ništa više nije, kao kad sam bila mala, pa čak ni vi. Fali mi ono vaše držanje za ruku, pa kad bi ste se pogledali onako, iskreno u oči. Fali mi sve, da čak i sama poželim izumiti nemogući vremeplov. Ostaje samo pitanje, da li ćete ikad pogledati u moje oči, duboko i shvatiti da patim. Da li ćete ikad poželiti vratiti staro vrijeme, slike i sreću. Možda i hoćete, ali ja ne mogu obrisati ožiljke, strah iz dubine duše i klecaj koljena. Ne mogu opet početi vjerovati svima. Zbog drugih, anđeo je postao đavo. Zato tata, razmisli prije nego što idući put rasplačeš mamu, a ti mamice jedina, razmisli prije nego što spremiš večeru, koliko će ih zaista pojesti to. Jer dragi moji mama i tata, sreća je za nekog dijelo, a za mene samo prstom nacrtani crtež, na prozoru poslije kiše..
komentiraj (0) * ispiši * #
New hope.
utorak , 27.08.2013.Dragi čitatelji, ovo što trenutno pišem je nešto posebno, jednostavno i nisam se mislila puno. Želim prenijeti neke misli tu, pošto imam dokaze da čitate. Soo, let's start. Kako ste, jeste i danas ustali na lijevu nogu? Ako da, ništa strašno, jer sam i ja. Kad bolje razmislim, uvijek ujutro tako i pomislim, pa se poslje uspostavi totalno drugačije. Sve je isto, dosadno i više isfurano haha (kao neki izraz). Dvije-tri stvari prije izlaska u grad, ludnica sa prijateljicama, dolazak kući, gdje se te dvije-tri stvari opet ponavljaju. Da'l i dalje mislite kako ste samo vi glupi? Hell no, ja sam glavna haha. Pošto sam već opisala pola svog dana (znam da ne radim ništa, jako tužno, da), pričati ću o svojim osjećajima tokom toga svega. Pa, često se osjećam bezvrijedno i glupo. Čudno je to, što ni sama ponekad ne znam razlog. Dođem kući, onako izmorena i u glavi se počne premotavati film. Uspomene naviru, suze padaju, a čovjek postaje bespomoćan. Shvatam da mi neke stvari toliko fale, da me duša boli jače, nego bilo koja rana na svijetu. Čak mislim da bi i tsunami prije preživila, nego tu užasnu gorčinu. Soo, živa sam i ne planiram više ponavljati život, to dosadno 'replay', kao u video igricama. Želim nešto novo, bolje i uspješnije. Želim promjeniti nekome život, na bolje naravno i od toga sebi načiniti zadovoljstvo. Ukratko, ne želim sa prošlošću brisati budućnost. Jedno ime na usnama, jedna molitva i hiljadu riječi u prazno nebo. Nada ostaje jedino sredstvo, a moj um jedina ludara.
komentiraj (0) * ispiši * #
Shvati da te niko nije vrijedan.
četvrtak , 22.08.2013.Mrzim način na koji si tužan, tačnije, mrzim tu riječ prišivenu uz tvoje ime. Iskreno, uopšte ti ne stoji, obriši to. Obriši svaku suzu i zamjeni je osmijehom. Pored svega što proživljavam, imam snove i u njima si glavni lik. Često dođeš, onako slučajno i tako me grliš satima. O da, ta jebena iluzija, teška je, posebno kada ujutro ugledam svijetlost. Znaš, nije ništa naspram tvojih usana i pogleda. Ustvari, ništa se ne mjeri sa tobom! Gledam kako se patiš, plačeš i ne znam na koji način da ti pomognem. Nisi ni svjestan koliko dugo čekam dan, kad ću te konačno viditi i zagrliti najviše na svijetu. Mogu ti garantirati - taj dan ćeš konačno skužiti šta je ljubav i na koji način se ona pokazuje. Shvatiti ćeš koliko vrijediš i da ne trebaš puštati drugima na volju. Obriši suzu anđele, stisni mi ruku i reci 'idemo dalje'. Svako se jutro pogledaj u ogledalo, ili bar pogledaj u mene. Darovati ću ti najbolje savjete, iskreni osmijeh i ljubav, sve ono što se ne kupuje, niti mjeri novcem. Sve ono, što ne nađeš kod svakoga i malo ko to zna da cijeni. Zbog tebe, jutro je drugačije i ljepše. Svake minute očekujem tvoju poruku ili poziv, jednu malu sitnicu, koja mi čuva sreću po čitav dan. Ne pitaj se kako reagujem, kada vidim da si tu i kada pričaš sa mnom, to ne mogu da opišem slovima i blogom. To je nešto, što se čuva u dubini duše i ispoljava čudnim stavovima. Nadam se, da ti barem značim, onoliko koliko ti meni i da se iskreno nasmiješ, svaki put kad mi čuješ glas. Možda ti nikad neću imati snage reći sve što osjećam, ali je nešto sigurno - od mene nikad nećeš čuti laž, ružnu riječ ili dobiti osjećaj neugodnosti. Nikad nećeš biti sam i bez zaštite. Nisam ljepotica, svetica niti bilo šta slično. Samo sam cura, gojena u bolu i sramoti. Neko, ko se stidi svoje prošlosti, ali također i neko, ko je spreman zaboraviti sve i osobi koju voli, pružiti svoje srce. Imaš ga, nemoj ga slomiti molim te i uvijek budi tu. Neka te, vjerujem da si rođen da budeš baš tu, pored mene.
-Moje oci gledaju citav svijet, a vide samo tebe.
-Nisam svetac niti andjeo, sasvim sam obicna i mozda bezvrijedna, ali sam neko, ko je citav svoj svijet vidio u tebi.
-Andjeli su stvoreni da budu voljeni, jedino si ti izuzetak, jer si andjeo koji je obozavan.
-Sve sto zelim jeste, ljubav da potraje.
-Kad bi ti bio pahulja, ja bi bila Januar i vise nikad ne bi mogli biti jedno bez drugog.
-Cuvam te, ne dam nikom da te dira, na dlanu si ti moja linija zivota.
komentiraj (0) * ispiši * #
Samo još jednom pogledaj u mene..
četvrtak , 15.08.2013.Ljudi kažu da ni jedna ljubav nije vječna. Prolazi brzo, baš kao i sreća, za trenutak i teško ju je vratiti. Teško je uopšte pomisliti o starim danima, razgovorima i onda sjesti na pod, shvatiti da ih više nema. Boli svaka prokleta riječ pisana ovde i noć, kad ugase se svijetla. Zašto, Dragi Bože? Jesu svi ljudi tvoji griješnici, određeni da pate do kraja? Gubim snagu i način pisanja. Više jednostavno ne znam, kako da ti opišem svoje osjećaje. Zbog toga, želim napisati ovo pismo, osobi koju najviše volim i cijenim, u nadi da će se sve vratiti, kada ovo pročita. Jebeš život, kad nemaš koga da te utješi i rastjera sve oblake. Nemam nikakvu posebnu moć, ali znam da te mogu učiniti sretnim. Vrati film, na samo neka 3 dana u nazad, pa ćeš shvatiti kakav oblik može imati osmijeh. Preko tebe sam shvatila, kako zlo nema uvijek oblik čovjeka, jer ti nisi takav. Jednostavno si previše puta gažen, da bi razumio moje zakletve i obećanja. Poslje svega, tu sam, zar ne vidiš? Jedan tvoj osmijeh bi promjenio sve, bila bi bolje i opet bi počela vjerovati u ljepotu. Šta da kažem više, jebeš izgled, kada duša pati. Kad ni jedan vidljivi ožiljak nije išta, u poređenju sa onima u nama. Kada hiljadu drugih, ne može pokriti ono jedno odsustvo. Volim te i svim srcem želim da to shvatiš, prihvatiš i promjeniš svoj život. Još uvijek vjerujem u naše snove, ono 'zauvijek' i ljubav, koju niko ne može srušiti. <3
komentiraj (0) * ispiši * #
Pismo za mamu.
utorak , 06.08.2013.Hej mama. Nakon toliko godina, sjedam tu i pokušavam napisati par riječi za tebe. Možda neće biti posebne, ali su barem od srca. Znaš, puno me toga duši i jednostavno ne znam odakle da počnem. Pokušavam sve sama, ali kao što vidiš, ne ide. Sakrivam se u svoju sobu, jer ne žalim da patiš, kada vidiš suze na mom licu. Briga te godinama ubija, zašto onda da učestvujem u tome? Ne, neću, radije ću se boriti sama. Kad smo već kod suza i ubijanja, sjećam se kada sam prvi put čula neke stvari. Povrijedile su me, jako i dan danas se sjetim toga. Trebala sam umrijeti, na dan svog rođenja i sada te samo želim pitati, mama zašto? Zar me uopšte nisi volila i želila? Šta te spriječilo, pa sada dišem, hodam, učim i volim? Da mamice, ja volim i često se previše zaljubim. Kada ti se god poželim povjeriti, u sebi premotam film i shvatim da me nikad nisi želila. Da sam u samoj jednoj minuti, bila na koraku do vječnog sna. Shvatim zašto se nemilosrdno dereš na mene i ne odustaješ, iako plačem i molim za razgovor. On može da riješi puno toga, ali ti ne zamjerim ništa. Prijatelji se često odmiču od mene, jer me ne razumiju. Ne znaju kako bole stare rane, poedine riječi i djela. Ne znaju kako me tvoj pogled probada kroz kožu, kada mi se nasmiješ pred svima. Znam da taj osmijeh nije pravi, već maska sreće i zadovoljstva. Želim da sam mrtva, zaboravljena i da uz tatu stvoriš novi život, pun sreće i ljubavi. Moje sestre su ono, što ja nikad neću bit i kad ih pogledam, kao da ne gledam u svoju krv. Kao da gledam u nešto, meni sasvim nepoznato. Valjda sad razumiješ zašto me nema ni na jednoj porodičnoj fotografiji i okupljanju, volim svoj svijet, u mraku i tišini. Godine te jesu postarale, malo i presavile, ali si za mene i dalje najljepša na svijetu, bez obzira na sve! Volim te mama, i hvala od srca, što si se u zadnjem trenutku, ipak predomislila..
komentiraj (0) * ispiši * #
To sam ja..
Strah, jebena i nevidljiva stvar, toliko jaka da drhtiš i moliš za milost. Mene možeš slobodno da pitaš o njoj, već dovoljno znam. Pojavi se kada najmanje očekujem, pa me nemilosrdno baca u očaj. U crnu rupu, bez dna i svijetla. Zašto da pišem više, kada sve znaš? Bojim se, teško i žestoko, da ću jednom otvoriti oči, a tebe više neće biti tu. Znaš, ova soba svakim danom sjaji na neki drugi način i onda shvatim, pa da, zbog tvog osmijeha. Jesi se ikad zapitao, kako bi bilo, da se više ne smiješ? Užasno, da. Soba bi ostala pusta, tamna i hladna. To ni ti ne želiš, znam da dovoljno dobro. Ostani, zauvijek i zajedno ćemo mjenjati stvari, boje života, a možda čak i puteve. Može se pretrpiti sve, samo ne odlazak osobe, za koju dišeš! Zapamti: zajedno možemo sve.
komentiraj (0) * ispiši * #
I dalje dišem.
nedjelja , 04.08.2013.Šta reći, osim da sam i dalje tu? Da i dalje hodam, bez obzira na sve. Neke me stvari i nisu dobro poslužile u životu. Dobro, većina njih. No, sve na stranu, htjela sam pisati o nekome, ko te dobro zamjenio i sa kim se opet osjećam posebnom. Dragi moj brate, on je savršen. Ima kosicu kao anđeo, divne oči, a riječima briše suze sa lica. Često se pitam, da li si morao otići? Da li ovo mora da bude ovako, postoji li promjena? Onaj neki ključ, koji vraća ljude u život .. Ne, znam. Nemoj me shvatiti pogrešno, ne živi čovjek, koji bi mogao preuzeti tvoje uloge u mojoj prošlosti, samo se bojim da bi to moglo preći i u budućnost. Bojim se, da bi i on mogao otići, kao i ti. U suštini, bitno je da živi, gdje god. Znam da ti u svakom pismu pišem kako mrzim svemir, jer nas dijeli, ali šta mogu? Uvijek sam bila iskrena. Jednom će i taj put nestati, a mi ćemo biti kao jedno, opet. To će biti početak nečeg novog i boljeg, ovo više ne ide. Samo se pitam kako će on, da li će me i dalje voliti ovako i da li će poći sa mnom? Ko zna, ostaje nada. Tu gdje si ti, je puno bolje. Tu gdje upravo sada stojiš, više se ne umire. Duša nije tu, ali barem znaš da nemaš više šta izgubiti. Maštala sam o tom svijetu, nakon što si otišao. Ljudi su ga uvijek hvalili, ali znaš da za to treba imati hrabrosti i snage, čvrst um i nimalo saosjećanja, prema onima, koje ostavljaš iza svojih leđa. Ja to nisam mogla, a i još uvijek ne mogu. Mrzim tu riječ crnila, smrt i hladnoću, koja me obuzima, kada pomislim na to. Više ne želim puštati ljude od sebe, pogotovo njega, koji me svojim riječima diže sa zemlje. Vidiš, u tome ste isti, pa ga čuvam što jače mogu, da ne ode. Da ga ne izgubim u tamnoj rupi, bez dna. Sve će nas jednom progutati, ali ja i on imamo još puno toga, učiniti zajedno.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ljubav je priča, a ti si dokaz.
petak , 02.08.2013.Šta da ti kažem, osim da ti naslov priče kaže sve. Konačno si tu, uz mene i pričamo satima. Vjerujemo jedno u drugo, kako god da krene i na tome ostaje. Ko zna, možda jednom osjetiš povezanost, onu, koja traje vječno i koju ne može ništa prekinuti. Nisi ni svjestan koliko volim to, što si tu i što izdvajaš vrijeme za mene. Što pričamo o svemu, kao brat i sestra. Što me riječima utopliš, kao niko prije i što vjeruješ, da mogu sve. Hvala ti, zaista, za svaku obrisanu suzu i podizanje mišljenja. Poseban si i nikad ne dozvoli da te uvjere u drugačije.
komentiraj (0) * ispiši * #
Početak nečeg novog.
Tražila je malo nade i sreće, taj neki pokretač i smjer u kojem da ide. Stajala je pored puta, umorna od svega. Po izrazu lica, znao sam da nešto ne štima. Prišao sam polako, kao da prilazim zvjeri. Iznenadila se, ali se nije opirala na priču.
-Znaš, često prođem ovim putem, rekao sam.
-Stvarno? Nikad te ne viđam, kao da si poseban.
Pokušao sam joj pojasniti, kako me baš ova ulica veže za loša i teška sjećanja. Ušutila je, kao da je znala i okrenula pogled u drugu stranu.
-Moj život ništa nije bolji od tvog, čak je i gori. Ne sjećam se kada sam bila nasmijana, vedra i mila, kao svi ljudi ovde. Pokušavam shvatiti gdje pripadam, ali ne, jbg, ne ide.
Njene riječi su ispale iz usta, kao kesa pored puta. Stajao sam začuđen i ukočen. Baš u tim momentima sam shvatio, kako stojim pored žene svog života. Jebeš prošle stvari, tugu i bolove - rekao sam sebi i pružio ruku ženi, koja zna šta je sve to, u puno goroj količini.
komentiraj (0) * ispiši * #
