Samo još jednom pogledaj u mene..

četvrtak , 15.08.2013.

Ljudi kažu da ni jedna ljubav nije vječna. Prolazi brzo, baš kao i sreća, za trenutak i teško ju je vratiti. Teško je uopšte pomisliti o starim danima, razgovorima i onda sjesti na pod, shvatiti da ih više nema. Boli svaka prokleta riječ pisana ovde i noć, kad ugase se svijetla. Zašto, Dragi Bože? Jesu svi ljudi tvoji griješnici, određeni da pate do kraja? Gubim snagu i način pisanja. Više jednostavno ne znam, kako da ti opišem svoje osjećaje. Zbog toga, želim napisati ovo pismo, osobi koju najviše volim i cijenim, u nadi da će se sve vratiti, kada ovo pročita. Jebeš život, kad nemaš koga da te utješi i rastjera sve oblake. Nemam nikakvu posebnu moć, ali znam da te mogu učiniti sretnim. Vrati film, na samo neka 3 dana u nazad, pa ćeš shvatiti kakav oblik može imati osmijeh. Preko tebe sam shvatila, kako zlo nema uvijek oblik čovjeka, jer ti nisi takav. Jednostavno si previše puta gažen, da bi razumio moje zakletve i obećanja. Poslje svega, tu sam, zar ne vidiš? Jedan tvoj osmijeh bi promjenio sve, bila bi bolje i opet bi počela vjerovati u ljepotu. Šta da kažem više, jebeš izgled, kada duša pati. Kad ni jedan vidljivi ožiljak nije išta, u poređenju sa onima u nama. Kada hiljadu drugih, ne može pokriti ono jedno odsustvo. Volim te i svim srcem želim da to shvatiš, prihvatiš i promjeniš svoj život. Još uvijek vjerujem u naše snove, ono 'zauvijek' i ljubav, koju niko ne može srušiti. <3