Marketing
Pismo za mamu.
Hej mama. Nakon toliko godina, sjedam tu i pokušavam napisati par riječi za tebe. Možda neće biti posebne, ali su barem od srca. Znaš, puno me toga duši i jednostavno ne znam odakle da počnem. Pokušavam sve sama, ali kao što vidiš, ne ide. Sakrivam se u svoju sobu, jer ne žalim da patiš, kada vidiš suze na mom licu. Briga te godinama ubija, zašto onda da učestvujem u tome? Ne, neću, radije ću se boriti sama. Kad smo već kod suza i ubijanja, sjećam se kada sam prvi put čula neke stvari. Povrijedile su me, jako i dan danas se sjetim toga. Trebala sam umrijeti, na dan svog rođenja i sada te samo želim pitati, mama zašto? Zar me uopšte nisi volila i želila? Šta te spriječilo, pa sada dišem, hodam, učim i volim? Da mamice, ja volim i često se previše zaljubim. Kada ti se god poželim povjeriti, u sebi premotam film i shvatim da me nikad nisi želila. Da sam u samoj jednoj minuti, bila na koraku do vječnog sna. Shvatim zašto se nemilosrdno dereš na mene i ne odustaješ, iako plačem i molim za razgovor. On može da riješi puno toga, ali ti ne zamjerim ništa. Prijatelji se često odmiču od mene, jer me ne razumiju. Ne znaju kako bole stare rane, poedine riječi i djela. Ne znaju kako me tvoj pogled probada kroz kožu, kada mi se nasmiješ pred svima. Znam da taj osmijeh nije pravi, već maska sreće i zadovoljstva. Želim da sam mrtva, zaboravljena i da uz tatu stvoriš novi život, pun sreće i ljubavi. Moje sestre su ono, što ja nikad neću bit i kad ih pogledam, kao da ne gledam u svoju krv. Kao da gledam u nešto, meni sasvim nepoznato. Valjda sad razumiješ zašto me nema ni na jednoj porodičnoj fotografiji i okupljanju, volim svoj svijet, u mraku i tišini. Godine te jesu postarale, malo i presavile, ali si za mene i dalje najljepša na svijetu, bez obzira na sve! Volim te mama, i hvala od srca, što si se u zadnjem trenutku, ipak predomislila..
Post je objavljen 06.08.2013. u 23:15 sati.