Lažiranje broja gledatelja na sportskim borilištima dio je obmanjivanja javnosti u koji su upleteni sportski klubovi, sportski djelatnici ali i sportski novinari.
Predstavnici klubova imaju želju prikazati broj gledatelja što većim jer im to podiže cijenu kod sponzora i mogućih poslovnih partnera. Taj dio se može razumjeti ali se ne može i ne smije opravdati. Umjesto da klubovi rade na svojoj pozitivnom promociji, na podizanju sportske kvalitete, na organiziranju susreta i turnira sa pravim vrhunskim sportašima koji privlače gledatelje i sponzore, na organiziranju nagradnih igara za gledatelje, zanimljivog programa u poluvremenu i prije i poslije utakmice, prodaju ili podjelu sportskih i navijačkih rekvizita i suvenira oni se bave lažiranjem podataka. Kratkoročno možda neki od njih i uspiju uvjeriti svoje sponzore da je to tako ali ne mogu tako raditi vječno. Svaka nečasna radnja, pogotovo u portu se ne isplati i kad-tad stiže zaslužena kazna. Predstavnici nekih klubova stalno „plaču“ kako nitko ne želi sponzorirati njihov klub a ništa ne rade da njihov klub bude ogledalo poštenog sportskog zalaganja i truda u kojem se vide rezultati stručnog rada u svim uzrasnim kategorijama a ne samo u plaćeničkoj prvoj ekipi za koju su stalno potrebna velika materijalna sredstva, pa bi ih građani iz poreza trebali financirati njihovo igranje sportskim klubom.
Dokle god u sportskog obitelji grada o tome svi šute ili samo gunđaju u kuloarima, neće biti napretka. Toj klimi pridružuju se često i sportski novinari uz dužno poštovanje časnim iznimkama. Neki od njih prihvaćaju takva pravila igre a drugi se tako tješe da je tako događaj na kojem moraju biti važniji ako na papiru piše da ima više gledatelja.
U svakom slučaju negativnosti u sportu nisu samo one koje se odnose na namještanje utakmica. Takav stil „muljanja“ sa svim i svačim u klubu stvara atmosferu koja malo po malo otvara vrata i ozbiljnim stvarima kao što su već spomenuta namještanja utakmica. U uređenoj zemlji to su ozbiljne stvari, a kako je kod nas mafijaški i „rodjački“ stil postao skoro pravilo ponašanja, stalno i na svakom mjestu se moram ukazivati na ono što je loše kako bi znali prepoznati i eliminirati.