U vrijeme recesije i krize, u vrijeme racionalizacije poslovanja, restrukturiranja i štednje na svim nivoima u nekim našim sportskim klubovima i dalje vlada blagostanje.
Dobili su na upravljanje i korištenje stadione, terene, dvorane a njima izgleda nije važno da li su ti prostori puni ili prazni, iskorišteni ili ne, donose li nekakav prihod ili ne. Međutim, traže se stalno dodatna sredstva za profesionalne pogone i plaćanje uglavnom stranih igrača a sami ništa niti ne pokušavaju do doprinesu u financijskom, poslovnom ili organizacijskom smislu.
Tijekom ljeta je nova varaždinska sportska dvorana bila prazna a svi termini bili su plaćeni od strane Grada. Gdje su inicijative o organiziranju Ljetne sportske škole za djecu, gdje su ti klubovi i njihovi treneri da u plaćenim terminima dvorane organiziraju treninge za pomladak, zašto nitko nešto ne pokrene i učini nešto za sport i klub konkretno? Kada se traže popisi mladih igrača i polaznika sportskih škola tada klubovi "štancaju" podatke o stotinama članova a na treninzima ih ima jedva desetak. Također i sudjelovanje na državnim natjecanjima može biti indikativno. Ima u Varaždinu klobova koji nisu sa svojim "brojnim" podmlatkom bili niti na jednom važnijem natjecanju a kamoli postigli neki zapaženiji rezultat. Razloge treba vjerojatno potražiti u samom klubu, načinu rada i brizi za mlade. Jedino je pitanje tko će napraviti inventuru.
Možda bi bilo više igrača i rezultata da se s mladima više i kvalitetnije radi i možda onda ne bi trebalo stalno kupovati strane igrače i ne bi nedostajalo novca.
Neki klubovi imaju na raspolaganju prostor koji bi se mogao i iznajmiti i zatim od toga djelomično razvijati klub.
Uvjeti su stvoreni - sada su na redu oni koji mogu i znaju popuniti prostore i osmisliti događanja i redoviti sportski rad. Ukoliko u sadašnjim garniturama nema sposobnih i odvažnih treba ih potražiti i dati priliku novim ljudima koji ionako već čekaju pred "vratima" klubova s novim idejama i načinima rada ali očito da za njih još nema sluha.