Neprestano istraživanje

Neprestano istraživanje oslanja se na demokratičnost komentara i pluralizam mišljenja, a ne na subjektivnost autora bloga.
btw, zašto su nam uskraćeni tlocrti (osim onog 'rako' koncepta) !?

Čini se da je ovo bio jedan poprilično objektivan žiri.

Relativno brzo okončan je ovaj natječaj na kojem gotovo da uopće nije bilo zvučnih imena, a ona malo poznatija i nisu postigla neki uspjeh. Pokazalo se još jednom da 'zvijezde' zanimaju samo realizacije, dok anketni natječaji ostaju poslastica za apsolvente i još neafirmirane arhitekte.

Komentari vezani za ovaj natječaj nalaze se većinom podno prethodnog posta. Na ovom mjestu bilo bi korisno ostvariti nekakav konsenzus vezano za Miesa, Zagrebačku školu te banalnu arhitekturu općenito.

Nakon podužeg 'vijećanja' Ocjenjivačkog suda Gazdek-Dražić-Milas+Rogina, uspjelo se dobiti rješenje koje će za dvije stepenice šišati svu možebitnu konkurenciju. Očekujemo stoga da je STUDIO ORG razradio svoj projekt do maksimuma ostavivši daleko iza sebe ostale firme: DESAR, STUDIO UP, kao i apsolvente arhitekture.
Hoće li se sada konačno uvesti 'zaštitni mehanizmi' i apstinencija članova IO DAZ-a od sudjelovanja na natječajima, vidjet će se uskoro.

Kada je, sada već davne, 1981. godine raspisan natječaj za Vietnam Veterans Memorial u Constitution Gardens glavnog grada SAD-a, stručni ocjenjivački sud, sastavljen od arhitekata i kipara izabrao je između 1421 radom ono rješenje koje je poslala Maya Ling Lin, tada 21-godišnja studentica arhitekture na Sveučilištu Yale, amerikanka kineskog porijekla.
Ovaj primjer zorno nam ilustrira da za kulturnim dijelom razvijenog svijeta kasakamo između 50-100 godina, jer se na našim javnim diskusijama još uvijek povlače pitanja tipa Imaju li studenti pravo sudjelovanja na Arh.-urb. natječajima? ili Što znači bliski suradnik? dok je s druge strane obrazovanje takvo da nitko niti ne sanja o realizacijama dok nije isprojektirao degažman, narisao varijante spojnih prozora te izradio GUP Jastrebarskog.

Moramo priznati da je rasprava nakon DV Selčina bila puno zanimljivija i sadržajnija od ove posljednje. Reakcije natjecatelja nalazile su se negdje između rezignacije i tolalnog afekta pojedinaca, dok se ponajmanje za raspravu zanimalo veselo društvance na ulazu. Koliko je nagrađenim autorima bilo bitno predstaviti i obraniti svoj rad najbolje ilustrira izjava Čerine, koji je nakon zamolbe predsjednika OS-a N. Gamulina da obrazloži svoj rad, samo kratko odgovorio: Mi smo predali ta 4 plakata i to je to. -što ustvari i nije tako daleko od istine.

Kako nije baš jednostavno biti upućen u više od jednog natječaja istovremeno, u nastavku navodimo što se sve dogodilo u međuvremenu.

Svoje opservacije glede ovog natječaja, u koji zasada nismo dublje ulazili, možete iznjeti ispod ovog posta. Za športske teme bit će uskoro prilike na Savici i u Sesvetama...

Jesu li natječaji izvan Zagreba zanimljiviji i manje predvidljivi od onih u metropoli prosudite na ovom primjeru iz Rovinja. Možda je jedino bitno da investitor nije Grad Zagreb, a pola žirija s fakulteta i/ili iz dvorišne zgrade.

Kakvi su se sve pomaci dogodili u posljednje vrijeme pokušat ćemo ilustrirati slijedećim natuknicama:
- svi radovi predstavljeni su na netu (većina u cjelosti na plakatima)
- za izložbu i javnu diskusiju ne moramo čekati slijedeće godišnje doba
- Protokol i Obrazloženja su pisana vrlo ažurno i studiozno
- Tehnička komisija više ne previđa nesavršenosti nagrađenih radova, a u Obrazloženjima se ne koriste eufemizmi tipa 'Još je manja zamjerka radu...'
- Strogo su poštivane propozicije Natječaja
- Odabrani prvonagrađeni radovi zadovoljavaju funkcionalno, oblikovno i ekonomično
- Poznatih imena ima među nagrađenima i među otkupima, ali i među nenagrađenima
- Posljednji provedeni natječaji potiču na učenje, usavršavanje i hrabre za dalje

Jedino što još možemo priželjkivati u budućnosti od DAZ-a jest da počne izdavati brošure nakon svakog uspješno provedenog natječaja, kako se to obično čini u nekim od njegovih podružnica.

Svi ste pozvani, dakako, na Otvorenje izložbi (ili izložaba?) u prostorijama DAZ-a, u utorak 22. veljače 2005. u 19h.

Kako je lijepo uvjeriti se da vrtić može biti zamišljen i bez dva lifta koja vode na prvi kat. Moguće ga je, naime, isprojektirati i bez navažanja 10 kamiona zemlje ili pak bježanja u trench arhitekturu kao jedinog mogućeg rješenja poprilično nezahvalne parcele.

Jasnoj tlocrtnoj dispoziciji prvonagrađenog rada nema se što oduzeti niti dodati, osim možda još jednog dodatnog, posebnog ulaza za vrtić, kako bi se izbjeglo mješanje komunikacija s jaslicama i skratio put do zajedničkog vjetrobrana (Poljanice i Malešnica imaju npr. 3 vanjska ulaza za 6 jedinica, a ovdje je jedinica dvostruko više).

Vrlo spretna gradacija (polu)javnih i privatnih vanjskih prostora oko vrtića posebna su vrijednost ovog projekta. Ništa nije prepušteno slučaju, a prijedlog izmještanja autobusnog stajališta samo ide u prilog činjenici da se na sve mislilo.

Grafika također prati čistoću zamisli: sve je ispričano s minimalnim vokabularom, a opet bez shematizma, pazilo se na detalje i odmjerenost. Prostorni prikazi vrlo su profesionalni, a nadamo se da postoji i onaj sa zadanim očištem.

Na kraju moramo reći da se nakon ovakvog Natječaja ima što naučiti, ima kome čestitati, ima kome zapljeskati, može nešto pametno čuti, ali i stvari sagledati iz jednog novog rakursa.

Sinoćnje druženje u prostorijama DAZ-a moramo ocijeniti kao iznimno sadržajnim i nadasve korisnim, jer smo imali prilike saznati i naučiti neke vječne istine (iz usta renomiranih članova Ocjenjivačkog suda) te steći uvid u sve pristigle radove i njihovu ocjenu.

Svojim kolegama, koji se misle baviti natječajima, na ovom putu per aspera poručujemo što smo čuli (uglavnom od Dopredsjednika OS-a):

1. Grad svojom dobrom voljom odlučuje kada će i kakav Natječaj raspisati (ovo je mogao biti i pozivni natječaj ili čak direktna pogodba), tako da moramo biti sretni što smo kao arhitekti dobili pravo kreiranja jedne tako male građevine ! /Oluić/

2. Preporuke nisu tu zato da bi ih se slijepo i striktno držali, već treba rušiti natječaje (cit. Šegvić) i RISKIRATI eliminaciju u prvom krugu na Tehničkoj komisiji.

3. Kockati se smije s markicom, katnošću, orijentacijom, dispozicijom,... ali NIKAKO S ŽIRIJEM koji mora biti pomno odabran. /Rako/

4. Neumjesno je postavljati pitanja tijekom Natječaja o BRP-u, odnos kat-prizemlje, položaju na parceli i sl., kad OS ionako mora odgovoriti sukladno Raspisu (a ne valjda sebe osporiti), a kod ocjenjivanja to ionako neće biti previše bitno.

5. Raspravu o urbanističkim problemima treba prekinuti što prije i to već kod spornih i potpuno beskorisnih propisa o građevnim pravcima (držati se GUP-a i zlatnog pravila h/2 od međe) te započeti s Arhitekturom...

6. Ne smije se bježati od zahtjevnijih zemljanih radova koliko god oni poskupljivali cijelu investiciju, a to se odnosi i na izbor materijala (u Programu ionako stoji samo ono što MORA stajati)

7. Bliski suradnici nikako nisu ljudi iz istog KABINETA, jer fizička blizina ništa ne znači. Ako se ne radi o podčinjenosti ili o novcu koji veže dvojicu kolega, oni slobodno mogu piti kavicu i međusobno se nagrađivati, jer ionako je sve ANONIMNO.

8. Niti jedan od preostalih radova nije bez mane (za razliku od nagrađenih i otkupljenih) te stoga niti ne zavređuje da bude na neki način istaknut, a pogotovo ne pohvaljen.

9. Negativne primjere ocjenjivanja treba slijediti, na njih se pozivati, greške ponavljati i utvrditi ih kao pravilo budućih žiriranja (za primjer je uzet ERSTE neboder u Vukovarskoj /Oluić/).

10. Nakon ovakvih, uspješno provedenih natječaja, treba slaviti i pljeskati nagrađenima, a ne se ponašati kao na sprovodu i tražiti nepravilnosti u besprijekornom radu Ocjenjivačkog suda.

Eto, u svakom slučaju smo pametniji, informiraniji i odrasliji. Puni elana da pokažemo usvojeno gradivo možemo se početi pripremati za naredne Natječaje, uz mantru žiri-koncept-grafika-žiri-konc... žiri.

Budući da je nekolicina posjetitelja izrazila želju za iskazivanjem konkretnih (crno na bijelom) argumenata, navest ćemo samo za njih 'pravila igre' koja su grubo prekršena i čime je regularnost Natječaja dovedena u pitanje. Iste molimo da budu jednako tako decidirani u pobijanju tvrdnji.
Nepravilnosti i razlozi da se Natječaj proglasi neregularnim:

1. U točki I.1.6. Općih uvjeta natječaja stoji: Članovi Ocjenjivačkog suda, njihov zamjenik, član Tehničke komisije, tajnik natječaja te sastavljači natječajnog zadatka, kao i njihovi bliski srodnici i suradnici iz uže radne grupe svojim radom ne mogu sudjelovati na ovom natječaju. Navedite nam tko je mogući bliži suradnik od onih zaposlenih u Zavodu za arhitekturu te znanstvenih novaka i docenata s Katedre za arhitektonsko projektiranje - kabinet Zgrada za odgoj i obrazovanje kad u komisiji sjedi Predstojnik dotičnog Zavoda ?

2. U Odgovorima natjecateljima stoji: Na pitanje III.Ad.11. Da li je dozvoljeno izaći s gabaritom građevine izvan zone max izgradnje unutar k.č. br. 7304, poštujući pritom normative max izgrađenosti građevne čestice (30%) i najmanje udaljenosti od ruba čestice (3m)?, odgovoreno je Potrebno se striktno držati preporuke iz Projektnog programa i njegovih smjernica. Na opširno pitanje IV.Ad.1. aljkavo je odgovoreno Vidjeti odgovor pod II.1. (koji nema veze s pitanjem). Na pitanje IV.Ad.4. Koliko je dozvoljeno odstupanje od zadane brutto površine? odgovoreno je Od ponuđenog projekta očekuje se optimalno i ekonomično rješenje u okviru zadanih površina.

3. U Programu natječaja stoji: Potrebno je da lokacija i građevina budu kvalitetno arhitektonsko-urbanistički oblikovani te da funkcionalnost i ekonomičnost građevine budu međusobno usklađene. Zatim, Jaslice i gospodarski dio trebaju biti smješteni u prizemlju, a vrtić i uprava na katu... Kod katne izgradnje jaslice su u prizemlju, a vrtić na katu. Prostor više namjena treba biti odvojen od komunikacijskog prostora.

Dakle, gospodo, ili nemojte više ovakve Uvjete pisat (i potpisivat), izdavat normative i regule ili budite dosljedni u onom za što ste plaćeni (od zadnje tajnice i tehničke komisije do Predsjednika i Dopredsjednika Ocjenjivačkog suda).
Očekujemo konačno neki protuargument zasnovan na pravilima struke, etičnosti arhitektonskog poziva, skrbi za najmlađe i njihove roditelje,... i na svemu ostalom što nas uče na fakultetu.

U današnjem Jutarnjem listu, na 22. stranici, predstavljeni su prvonagrađeni radovi sa tri istovremena natječaja, a među njima i sramotni Dječji vrtić u Sesvetama. Navedimo, ponovo, neke činjenice:
'Stručnjaci' kažu da se klinasto smanjuje prema jugu (bez obzira što i teren pada na istu stranu pa se on zapravo otvara prometnici i sjeveru).
Hvali se također racionalnost ove dvoetažne glasshouse pri čemu se valjda misli ili na minimalne gubitke topline (kroz stakla na sve strane), tijekom snježnih podsljemenskih zima ili na dužinu komunikacija ?
Napomenimo stoga citat iz Programa: Treba osigurati dobru povezanost (jedinica) s ulaznim i polivalentnim prostorom i izbjegavati velike staklene površine od poda do stropa (obaveza parapetni zid do visine od 1m).
Fascinantna je izjava da naš 'Gordan' želi u to svoje specifično rješenje strpati čak 350 ! jadne djece (umjesto 300), dok gospodarstvo (centralna kuhinja za 500 obroka/dnevno) nema niti za njih 100. Tješi nas na kraju jedino posljednja rečenica koja kaže: Još nije poznato kad će početi gradnja.

Inače, svi ste pozvani na otvorenje izložbe Gračani-Dolje i Vrbani III u utorak 2. studenog 2004. godine, u 19h u prostorijama DAZ-a.

Sad kad smo zaista u mogućnosti, barem konceptualno, dokučiti pojedina nagrađena rješenja, pokušat ćemo navesti još neke činjenice koje su očigledne, a čuvat ćemo se pretpostavki i insinuacija.
Dakle, idemo redom:

1. RAKO nam je pokazao da sadržaj Natječaja i njegov program nisu bitni: smanjio je broj jedinica za tri (3), izbacio sve prostorije potrebne za opsluživanje 300 djece, dobrano se ukopao (i nasipao), natjerao majke da nose djecu u naručju, krajnje artistički postigao južnu orijentaciju skupnih soba i vješto izbjegao rješavanje zasebnih ulaza (uvid u rješenje čitave čestice nam još nije dostupan). Time je očito zaslužio prvu nagradu i ugovaranje posla za razradu projektne dokumentacije.

2. RISTER se trudio malo više te stoga naišao na očekivane probleme: južna orijentacija, preklapanje tlocrta na katu s onim u prizemlju, uklapanje dimnjaka, gospodarski ulaz, itd. U svakom slučaju dosljednije prihvaćanje Preporuke i samim time manja čistoća na oblikovnom planu. Sve u svemu, u odnosu na konkurenciju, zasluženih 25.000 Kn !

3. VRBANEKA ne možemo previše secirati budući da je njegova BILLA prezentirana jedino traženom fotomontažom (jedini je od nagrađenih koji se toga držao). Očito je da je debelo prekršio građevinski pravac na sjeveru, dobio preklapanje glavnog ulaza s gospodarskim, a pitanje je kako jadna djeca sa sjeverne fronte stižu do svojeg dvorišta, a ako su to jaslice - majke se također nanosaju djece. Za sve to zasluženo je zaradio 15.000 Kn.

4. PROTIĆ, kao i u Gračanima, čini to čvrsto, možda i prečvrsto. Također, jos jedna BILLA, za koju se teško može reći da je baš sjela u individualnu izgradnju Sesvetskog suburbija. Stav je autora da djeca ipak ne trebaju dobiti novi vrtić tako skoro, jer ponuđeno rješenje pretpostavlja i otkup preostalog zemljišta, koje će biti tko zna kada ili nikad. Za taj stav (i detaljno uređenje šireg obuhvata) dobila je 6.660 Kn.

5. GOLUBIĆ-MLADINOV, očito još neiskvareni natjecatelji, potrudili su se oko projektiranja, ali i u prezentaciji svojeg rada. Začuđuje činjenica da ih je Ocjenjivački sud uopće istaknuo pored ovih prethodnih, bez straha da će ih zasjeniti. Iako nije uklopljena u postojeće fotografije, fotomontaža je besprijekorna, a postavljamo si pitanje jedino: Zašto se slučajni prolaznik mora provlačiti ispod rampe koja vodi na prvi kat, kad je već prije postojao normalni pješački nogostup ? Inače, bravo dečki, ova je nagrada od 6.660 Kn bez navodnika.

6. GLASINOVIĆ-SEVŠEK upravo su onaj dio natječajne populacije koja daje legitimnost ovakvim natječajima. Veselo i razigrano rješenje, uz odmak od natječajnog zadatka, daje prividnu ozbiljnost nagrađenim radovima i uzdiže ih od onih 'studentskih'. Kada su još i nagrađeni s 6.660 Kn (bez obzira na koliko dijelova) zašto se opet u budućnosti ne bi javili na nešto slično.

Ukoliko držite da je nesto izrečeno što ne stoji, napišite to u komentare pa će se stvar preispitati, a našem Arniju se još jednom zahvaljujemo i drago nam je da redovito posjećuje našu stranicu. Jedini je od prozvanih koji se odlučio javiti, osim onih koji su to učinili anonimno. Eppur si muove !

Budući da se Ocjenjivački sud udostojio javno pokazati tek mali dio velikih koncepcija, navest ćemo ono što je za sada vidljivo iz ponuđenog materijala.
Razvidno je da su se svi nagrađeni radovi 'STRIKTNO DRŽALI PREPORUKE', kako je to bilo traženo u Odgovorima natjecateljima, jer:

1. Prostorni prikazi su uklopljeni u priložene postojeće fotografije ili fotografije načinjene s istog mjesta i uz istu žarišnu duljinu.

2. Jaslice su u prizemlju, a vrtić na katu, kao i uprava.

3. Sve grupne jedinice imaju naglašenu južnu orijentaciju ili su od nje u otklonu prema istoku najviše 15 stupnjeva.

4. Nigdje nisu prijeđeni građevinski pravci niti regulacijske linije.

5. Poštivano je svo postojeće zelenilo, koje je prije toga brižljivo snimljeno i ucrtano.

6. Rješen je širi obuhvat s javnim parkom i pješačkim prolazom.

7. Prostor više namjena nije ispresjecan komunikacijama već ih prihvaća isključivo tangencijalno.

8. Zadovoljeni su svi zahtjevi i potrebe centralnog vrtića (ogromna kuhinja, praona, glačaona, garaža za dostavno vozilo) uz optimalno ekonomično i racionalno rješenje (bez velikih širokih iskopa i sl.).

9. Osigurana su parkirna mjesta za djelatnike (min 14).

10. Odvojeni su ulazi za vrtic, jaslice, gospodarstvo, upravu,... i međusobno nisu u konfliktu.

Na kraju nam preostaje jedino rezignirano zaključiti: Kad bi bar mi ostali imali tako jake koncepte, ali prije svega Ime i svoju Ekipu, da si možemo dopustiti ovakvu umjetničku slobodu i poetičnost.

p.s. Za sve one koji nam spočitavaju ovakvu odokativnu procjenu moramo podsjetiti da su postojala lijepa vremena kada se objavljivalo i više od bijedne fotke makete (primjer Gradska tržnica u Kutini), ali se od toga, iz očitih razloga, odustalo.

Za sve važnije javne građevine koje se namjeravaju graditi Grad je dužan raspisati arhitektonsko-urbanistički natječaj. On je u tom slučaju Raspisivač, ali samu provedbu natječaja prepušta Društvu arhitekata, koje postaje Provoditelj natječaja.
Ocjenjivački sud se sastoji od predstavnika Raspisivača i Provoditelja, a zajedničkim radom trebali bi iznaći najbolje rješenje, uz dakako zajamčenu anonimnost pristiglih radova sve do konačne odluke suda.
Kako je Ocjenjivački sud uglavnomm plaćen po Natječaju, a ne po količini pristiglih radova, to ponekad izaziva nezadovoljstvo pojedinih članova OS-a kad na Natječaj pristigne veći broj radova (kao što je to ovaj put bio slučaj).
Zbog toga čudi činjenica da se uz zaprimljenih 40-ak radova samo u Zagrebu na dan predaje rok za predaju produžio kako bi pristigli i neki radovi na koje se čekalo.
Budući da je na Natječaj pristigao toliki, za hrvatske prilike neuobičajen broj radova (možda je posljednji takav bio za vrtic Vedri dani, ako ne računamo MSU), s pravom se možemo pitati da li je čista slučajnost da se uvijek vrte ista imena i to ona koja uopće nisu smjela niti sudjelovati na ovakvom natječaju, a sve uz zagarantiranu anonimnost autora.

U subotnjem Večernjem listu od 16. listopada 2004. godine objavljeni su rezultati Natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja DJEČJEG VRTIĆA “SESVETE – SELČINA” na lokaciji Dobriše Cesarića 4 u Sesvetama. Tako rangirani rezultati i donesene odluke o nagradama i otkupima radova svjedoče o krajnje upitnom i gotovo nevjerojatnom ključu, u potpunosti neprihvatljivom za arhitektonsku struku.
O čemu se zapravo radi pokušat ćemo ilustrirati slijedećim činjenicama koje su gola istina i žalosna stvarnost situacije u kojoj se našla recentna hrvatska arhitektura zahvaljujući strukturama i pojedincima koji su potpuno izigrali svoj poziv i odbacili svaku etičku i moralnu funkciju stvaralaštva.
Navodimo slijedeće:

1. Prvonagrađeni rad potpisuje gospodin GORAN RAKO koji je prije samo tri mjeseca bio članom Ocjenjivačkog suda na natječaju Gračani-Dolje, kada je prva nagrada išla godpođi HELENI PAVER NJIRIĆ te samim time dolazi u sukob interesa jer je sada član Ocjenjivačkog suda bila upravo HP NJIRIĆ.

2. Mladi gospodin, arhitekt VANJA RISTER, poznat uglavnom po držanju pismenih ispita iz Škola koje poslije ispravlja gospodin doc. VELJKO OLUIĆ (Dopredsjednik ove iste komisije), prihvatio je savjet (ili dobio prešutno odobravanje) svojeg starijeg kolege iz uže radne grupe, gospodina OLUIĆA da pristupi ovom natječaju i tako dođe u direktni sukob interesa kao i prvospomenuti gospodin. Detaljnije informacije o njihovim međuodnosima raspoložive su na stranicama Zavoda za arhitekturu i Katedre za arhitektonsko projektiranje.

3. Prvi otkup dobila je ZORANA PROTIĆ kao zadovoljštinu. Inače bliska suradnica gospođe VESNE MIKIĆ unatoč dužem, kvalitetnijem i mukotrpnijem zajedničkom radu sa svojom kolegicom u Gračanima-Dolje, izvojevala je tek drugu nagradu, jer je prva, ipak morala ići gospođi HP NJIRIĆ. Također možete usporediti sa stranicom Zavoda za arhitekturu.

4. Sam natječaj trebao je poravnati neke prijašnje račune tako da se od početka znalo kome što ide. Takvu tvrdnju možemo potkrijepiti činjenicom da se čak produžio i zadani rok za predaju radova (nekima), jer ih se čekalo da završe, a da se o tome druge natjecatelje uopće nije obavjestilo.

5. Iz svega navedenog, za očekivati je da potpuno izostane obavezna javna diskusija i javno izlaganje radova, jer bi se uvidom u radove mogle uočiti još kojekakve nepravilnosti i tehnička odstupanja koja su nam za sada još nepoznata ('striktno pridržavanje uvjeta iz Preporuke', sadržaj i oprema rada, poštivanje postojećeg zelenila itd.).

Ukoliko imate još kakvih saznanja ili vlastitih iskustava, molimo vas da to napišete u komentare, a eventualne netočne navode na koje nam ukažete ispravit ćemo smjesta. Ovo je poziv na raspravu kako bi se nepravdama i kulinarskim vratolomijama stalo na kraj te počelo raditi pravu arhitekturu u Hrvatskoj.

Budući da je ovim sramotnim natječajem Društvu arhitekata Zagreba (DAZ) ozbiljno narušen ugled, koji je i otprije bio na staklenim nogama, predlažemo slijedeće mjere koje bi mogle pomoći budućem radu Ocjenjivačkih sudova i vratiti povjerenje natjecatelja. Koristi bi bile višestruke, jer bi se nagrađivala kvaliteta, kreativnost i dosljednost, a ne ime i podobnost.

Preporuke su slijedeće:

1. Potpuna anonimnost radova ! Tek nakon javnog izlaganja i proglašenja nagrađenih radova pod šiframa, a za vrijeme javne diskusije, otvaraju se kuverte i proglašavaju pobjednici – konkretne osobe.

2. Kako bi vjećanja prošla nepristrano i pluralno, glasanja se provode javno pred zainteresiranim pojedincima, dok su kuverte zapečaćene i pohranjene na vidljivom mjestu.

3. Iako smo mala zemlja s nevelikim brojem arhitekata, izbor članova Ocjenjivačkih sudova se dodatno i nepotrebno sužava na najmanji mogući broj ‘igrača’ koji onda sebi međusobno dijele nagrade. Izlaz je u većem krugu ljudi koji međusobno nisu u sukobu interesa prema natjecateljima.

4. Budući da na Katedri za urbanizam već postoji kolegij Zakonodavstvo, možda bi bilo uputno i u sklopu Katedre za projektiranje reći nešto o provedbama arhitektonsko-urbanističkih natječaja i na taj način upoznati studente o budućnosti koja ih očekuje u stvarnom životu. Mogao bi npr. doc. OLUIĆ predavati Pravilnik DAZ-a i Opće uvjete natječaja kao izborni predmet.

5. Svi nagrađeni natjecatelji predaju svoje radove u DXF formatu kako bi se isti mogli dobiti na uvid. Tako bi se mogla provjeriti njihova tehnička ispravnost i poštivanje uvjeta, ali i naučiti nešto za ubuduće što bi svakako bio konačni cilj i dobrobit za hrvatsku arhitekturu.

6. U slučaju kršenja bilo kojih od navedenih pravila od strane Provoditelja, Natječaj bi se poništavao, a natjecatelji pravično obeštetili.

7. Apsolutna transparentnost i otvorenost za javne diskusije, maksimalni pluralizam stručnih mišljenja i odabira, dobronamjerne primjedbe i postnatječajna aktivnost propitkivanja određenenog rješenja i ispravnosti odabira (MSU u Zg za primjer) dovele bi do neupitnog rasta kvalitete hrvatske arhitekture i njene debirokratizacije.