Kako je lijepo uvjeriti se da vrtić može biti zamišljen i bez dva lifta koja vode na prvi kat. Moguće ga je, naime, isprojektirati i bez navažanja 10 kamiona zemlje ili pak bježanja u trench arhitekturu kao jedinog mogućeg rješenja poprilično nezahvalne parcele.
Jasnoj tlocrtnoj dispoziciji prvonagrađenog rada nema se što oduzeti niti dodati, osim možda još jednog dodatnog, posebnog ulaza za vrtić, kako bi se izbjeglo mješanje komunikacija s jaslicama i skratio put do zajedničkog vjetrobrana (Poljanice i Malešnica imaju npr. 3 vanjska ulaza za 6 jedinica, a ovdje je jedinica dvostruko više).
Vrlo spretna gradacija (polu)javnih i privatnih vanjskih prostora oko vrtića posebna su vrijednost ovog projekta. Ništa nije prepušteno slučaju, a prijedlog izmještanja autobusnog stajališta samo ide u prilog činjenici da se na sve mislilo.
Grafika također prati čistoću zamisli: sve je ispričano s minimalnim vokabularom, a opet bez shematizma, pazilo se na detalje i odmjerenost. Prostorni prikazi vrlo su profesionalni, a nadamo se da postoji i onaj sa zadanim očištem.
Na kraju moramo reći da se nakon ovakvog Natječaja ima što naučiti, ima kome čestitati, ima kome zapljeskati, može nešto pametno čuti, ali i stvari sagledati iz jednog novog rakursa.
Post je objavljen 04.02.2005. u 10:25 sati.