Neprestano istraživanje

Budući da je ovim sramotnim natječajem Društvu arhitekata Zagreba (DAZ) ozbiljno narušen ugled, koji je i otprije bio na staklenim nogama, predlažemo slijedeće mjere koje bi mogle pomoći budućem radu Ocjenjivačkih sudova i vratiti povjerenje natjecatelja. Koristi bi bile višestruke, jer bi se nagrađivala kvaliteta, kreativnost i dosljednost, a ne ime i podobnost.

Preporuke su slijedeće:

1. Potpuna anonimnost radova ! Tek nakon javnog izlaganja i proglašenja nagrađenih radova pod šiframa, a za vrijeme javne diskusije, otvaraju se kuverte i proglašavaju pobjednici – konkretne osobe.

2. Kako bi vjećanja prošla nepristrano i pluralno, glasanja se provode javno pred zainteresiranim pojedincima, dok su kuverte zapečaćene i pohranjene na vidljivom mjestu.

3. Iako smo mala zemlja s nevelikim brojem arhitekata, izbor članova Ocjenjivačkih sudova se dodatno i nepotrebno sužava na najmanji mogući broj ‘igrača’ koji onda sebi međusobno dijele nagrade. Izlaz je u većem krugu ljudi koji međusobno nisu u sukobu interesa prema natjecateljima.

4. Budući da na Katedri za urbanizam već postoji kolegij Zakonodavstvo, možda bi bilo uputno i u sklopu Katedre za projektiranje reći nešto o provedbama arhitektonsko-urbanističkih natječaja i na taj način upoznati studente o budućnosti koja ih očekuje u stvarnom životu. Mogao bi npr. doc. OLUIĆ predavati Pravilnik DAZ-a i Opće uvjete natječaja kao izborni predmet.

5. Svi nagrađeni natjecatelji predaju svoje radove u DXF formatu kako bi se isti mogli dobiti na uvid. Tako bi se mogla provjeriti njihova tehnička ispravnost i poštivanje uvjeta, ali i naučiti nešto za ubuduće što bi svakako bio konačni cilj i dobrobit za hrvatsku arhitekturu.

6. U slučaju kršenja bilo kojih od navedenih pravila od strane Provoditelja, Natječaj bi se poništavao, a natjecatelji pravično obeštetili.

7. Apsolutna transparentnost i otvorenost za javne diskusije, maksimalni pluralizam stručnih mišljenja i odabira, dobronamjerne primjedbe i postnatječajna aktivnost propitkivanja određenenog rješenja i ispravnosti odabira (MSU u Zg za primjer) dovele bi do neupitnog rasta kvalitete hrvatske arhitekture i njene debirokratizacije.