nedjelja, 31.10.2004.
... jučer kasno uvečer ...
Mojim putem,
Teško je krenuti.
Bacit ću biserje,
nek traže skrivene ponore
u koje ću se zavući!
Probdjet ću noći
i spremiti snove pod jastuk,
nek čekaju neko bolje sutra!
Tražit ću melem
za ožiljke što peku,
zalit ću očaj
sokovima srži i biti
i pustit ću da grijesi se prže
u pustinjama!
Samo ostavit ću sjenu,
nek podsjeća da živim,
bacit ću latice
sama pred svoje korake,
željet ću poljupce jutra,
željet ću rosu u podne
i zalaske sunca ...
Željet ću ono bolje sutra!
- 18:48 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
kuda, reci kamo
Možda ne želiš čuti
zov moje duše,
možda su tuga i probdjevene patnje
ljepši tebi pjev!
Možda su misli moje predražesne
za nemirno more tvoje...
Možda je ljubav skrenula s puta ...
Uspavan je pogled
i grube su ruke,
riječi nemilo deru u dubinu.
Nekad, misli su tkale nebo,
srce je punilo
riznice postojanja.
Nekad, noći su bile
uzbuđujuće slatke,
strast se preljevala
po zidovima od stakla.
Bijeli ljiljani
opijali su nepovratnim mirisom života!
Potražila sam tavan,
htjela sam visoko.
Htjela sam obzorja daleka,
Uvjerit sam se snažno htjela
da nije još sve izgubljeno!
- 00:34 -
subota, 30.10.2004.
------
Noćas je kaktus procvao cvjetom.
Bila je mjesečina
čista.
Zagubljena stihom,
šetala sam bosa
po uveloj travi
i
misli moje,
bile su daleko.
Noćas je mirisala noć
na neko davno zaboravljeno ljeto...
- 16:53 -
petak, 29.10.2004.
***
Danas, u podne,
tvoji su prozori bili mračni.
Nisi htjela upiti
svjetle tragove stvarnosti.
Mrko si gledala sunce
i molila ... okani me se!
Nađi nekog drugog ...
... jer meni,
više nemaš razloga sjati.
Zašto si postelju presvukla
u crno?
Tvoj grijeh nije vrijedan
patnje drugih,
u tome nemoj tražiti izliku.
Stvaraš si zapreke koje
drugi prelaze jednim korakom.
Čini ti se nemoguće?
Pa što čućiš samo u kutu sobe!
Zašto puniš čašu gorčinom
kada si žedna,
kad možeš jesti slatki med
sa izvora.
Dušo,
čemu smišljati pokoru,
zašto ponavljaš kajanje?!
Sve je stvar izbora.
Ako baš moraš nešto,
samo,
oprosti sama sebi
- 17:42 -
četvrtak, 28.10.2004.
...sitnica...
U tragu jutarnje rose
jutros,
pronašla sam tebe.
U tisuću kapi,
smješilo se tvoje lice,
i dok zrak je još bio hladan i vlažan,
dok sam gledala svoj dah
kako se gubi kao magla pred podne..
grijale su me tvoje oči!
U rosi jutros,
ležao je smisao mene i tebe!
Kako je malo čovjeku potrebno
da postane dijete, opet,
i bude sretan.
U samo jednom jutru,
ustvrdila sam ljubav.
- 00:01 -
srijeda, 27.10.2004.
21.10.
Sakrij se od muklih misli
i živi zrak na balkonu!
Jesen je nježno milovanje vjetrom
u ugodno predvečerje.
Sjedimo, nas dvoje na bakonu...
Ne primjećujem vrijeme,
što se brzo šulja
kraj pletenog stolca moga djeda.
Amiko je sletio
na još uvijek
žarko crvene pelargonije..
no, ne zadugo..
Pustili su nešto nježno na radiju,
čuje se ,tiho, kroz
odškrinuta balkonska vrata.
Mama je ušla u sobu.
Kaže da je večera,
svi su već za stolom.
Evo me idem
i puštam ovo,
tek dio savršenstva da nema tebe!
Fališ mi, Amore!
- 22:54 -
ponedjeljak, 25.10.2004.
ja vjerujem, vjeruj i ti
Tražila sam stihove očajnički
ne bi li posvetila nebu suze.
Bila sam prazna te večeri!
A onda sam skrenula s teme
i ostavila suze,
shvatila sam da
sama postojanost,
ne može izmamiti osmjehe
dok ne naučimo voljeti sebe!
Buditi se sa snagom i
snažno osjećati riječi,
koje nas nose jutrom kroz misli,
naći izbor
da držimo se onih najslađih,
koje ispunit će nam dan
do večeri tihe!
I ne zaboravi onda i uveče
ljubiti sebe!
...jer,
bio si slobodan jutrom
i ti si birao,
i ne može biti krivo!
Vjeruj sebi,
jer ti si ona sreća,
koja će te pratiti na
nesigurne staze budućnosti,
gdje nerijetko ćeš
kročiti klecavim koljenima...
..ne zaboravi - to su tvoji koraci
..a ti si naučio ljubiti sebe
i znat ćeš dati se i hrabro i krotko,
i znat ćeš prepoznati ljubav,
znat ćeš dati je...
...jer ona sama će pucati
kroz sve tvoje pore
i uzrokovati eksplozije strasti
i slatke povratke u buđenja
djetinjih milina...
- 16:08 -
nedjelja, 24.10.2004.
vratit ću se putem...
Bolio me pogledom
koji je govorio
da propalo je sve već
jednom davno!
Sada stvari gledam drukčije!
Bilo je bitno
gdje je srce,
gdje su usne,
dal me sanja dok spava.
A onda je sve prestalo
i počela sam se loviti
za travke sitne nade,
koja se gasila sve više!
Očistilo se srce
i postalo prazno,
a onda,
postalo je spremno!
I sad me čisto
vodi do bitnog.
Do usana,
do srca,
vraća mi snove,
tako spontano
i nježno.
- 21:48 -
četvrtak, 21.10.2004.
###
Sve lažne nade
i sva obećanja,
sve je to tu
da nas drži na životu.
A što kad puknu,
zar pući će i srce moje?
Zar laži će biti mreža mutna
oko duše moje,
kaljuža u mraku.
Jao, kad puknem i kad
zamrzim sve stvari
koje smatrala sam nekad
vrijednim borbe...
Izgradit ću zid oko sebe
i bit će mi svejedno
- ajme divote!
Ugledat ću se
na stvarnost
i postati okrutna!
Tako i onako si već
uništio u meni
ono što sam bila
pa će mi ovo već biti
sasvim jednostavno!
- 11:24 -
srijeda, 20.10.2004.
12.08.
Vjetar čita novine,
lagano rastjeruje sunce
po mojoj vručoj,
slanoj koži!
Misli su mi daleko
u jučerašnjoj večeri.
Kako se samo sve to
ne da izbjeći.
Samo se vrijeme
kreće lagano i
strepnja prodire duboko,
od one slatke strasti
koja možda
ne bi smjela biti dopuštena!
Bojim se.
...ljubavi koja bi
mogla porušiti
sve moje
granice i morale!
Možda bi to bilo dobro.
Možda je stvarnost
samo ogledalo
nepotrebnih stvari
i zamišljenih principa!
Trgni se...
- 12:46 -
Tiho uživanje
Mnogo je načina
kojim bi mogla reći
što se nalazi u meni.
Ali, odlučila sam se
za jedan.
Šutjet ću.
Šutjet ću i
lagano se smješkati.
Pustit ću oči da se
iskreno cakle
i titraju,
a vi,
vi otkrivajte.
Rado bih sjela s vama,
ako vi želite samnom
i pustit ću da
živimo trenutak.
Ha,
neizvjesnost je slatka,
zar ne?
Ma nasmješite se malo.
Vidjet ćete -
nema toga
što vam u tom trenutku
neće biti drago.
Samo malo,
nasmješite se!
Pa makar ispraznosti.
- 00:06 -