Možda ne želiš čuti
zov moje duše,
možda su tuga i probdjevene patnje
ljepši tebi pjev!
Možda su misli moje predražesne
za nemirno more tvoje...
Možda je ljubav skrenula s puta ...
Uspavan je pogled
i grube su ruke,
riječi nemilo deru u dubinu.
Nekad, misli su tkale nebo,
srce je punilo
riznice postojanja.
Nekad, noći su bile
uzbuđujuće slatke,
strast se preljevala
po zidovima od stakla.
Bijeli ljiljani
opijali su nepovratnim mirisom života!
Potražila sam tavan,
htjela sam visoko.
Htjela sam obzorja daleka,
Uvjerit sam se snažno htjela
da nije još sve izgubljeno!
Post je objavljen 31.10.2004. u 00:34 sati.