Mojim putem,
Teško je krenuti.
Bacit ću biserje,
nek traže skrivene ponore
u koje ću se zavući!
Probdjet ću noći
i spremiti snove pod jastuk,
nek čekaju neko bolje sutra!
Tražit ću melem
za ožiljke što peku,
zalit ću očaj
sokovima srži i biti
i pustit ću da grijesi se prže
u pustinjama!
Samo ostavit ću sjenu,
nek podsjeća da živim,
bacit ću latice
sama pred svoje korake,
željet ću poljupce jutra,
željet ću rosu u podne
i zalaske sunca ...
Željet ću ono bolje sutra!
Post je objavljen 31.10.2004. u 18:48 sati.