Bolio me pogledom
koji je govorio
da propalo je sve već
jednom davno!
Sada stvari gledam drukčije!
Bilo je bitno
gdje je srce,
gdje su usne,
dal me sanja dok spava.
A onda je sve prestalo
i počela sam se loviti
za travke sitne nade,
koja se gasila sve više!
Očistilo se srce
i postalo prazno,
a onda,
postalo je spremno!
I sad me čisto
vodi do bitnog.
Do usana,
do srca,
vraća mi snove,
tako spontano
i nježno.
Post je objavljen 24.10.2004. u 21:48 sati.