Danas, u podne,
tvoji su prozori bili mračni.
Nisi htjela upiti
svjetle tragove stvarnosti.
Mrko si gledala sunce
i molila ... okani me se!
Nađi nekog drugog ...
... jer meni,
više nemaš razloga sjati.
Zašto si postelju presvukla
u crno?
Tvoj grijeh nije vrijedan
patnje drugih,
u tome nemoj tražiti izliku.
Stvaraš si zapreke koje
drugi prelaze jednim korakom.
Čini ti se nemoguće?
Pa što čućiš samo u kutu sobe!
Zašto puniš čašu gorčinom
kada si žedna,
kad možeš jesti slatki med
sa izvora.
Dušo,
čemu smišljati pokoru,
zašto ponavljaš kajanje?!
Sve je stvar izbora.
Ako baš moraš nešto,
samo,
oprosti sama sebi
Post je objavljen 29.10.2004. u 17:42 sati.