Sakrij se od muklih misli
i živi zrak na balkonu!
Jesen je nježno milovanje vjetrom
u ugodno predvečerje.
Sjedimo, nas dvoje na bakonu...
Ne primjećujem vrijeme,
što se brzo šulja
kraj pletenog stolca moga djeda.
Amiko je sletio
na još uvijek
žarko crvene pelargonije..
no, ne zadugo..
Pustili su nešto nježno na radiju,
čuje se ,tiho, kroz
odškrinuta balkonska vrata.
Mama je ušla u sobu.
Kaže da je večera,
svi su već za stolom.
Evo me idem
i puštam ovo,
tek dio savršenstva da nema tebe!
Fališ mi, Amore!
Post je objavljen 27.10.2004. u 22:54 sati.