Vjetar čita novine,
lagano rastjeruje sunce
po mojoj vručoj,
slanoj koži!
Misli su mi daleko
u jučerašnjoj večeri.
Kako se samo sve to
ne da izbjeći.
Samo se vrijeme
kreće lagano i
strepnja prodire duboko,
od one slatke strasti
koja možda
ne bi smjela biti dopuštena!
Bojim se.
...ljubavi koja bi
mogla porušiti
sve moje
granice i morale!
Možda bi to bilo dobro.
Možda je stvarnost
samo ogledalo
nepotrebnih stvari
i zamišljenih principa!
Trgni se...
Post je objavljen 20.10.2004. u 12:46 sati.