ironija životu
evo me tu sam
jebem se polagano dok miris
suhog voća dopire do nosnica
vatra u kaminu gori dok skiram
i zadnju crnu čipku sa sebe
stišćem si pune grudi
dok prodireš u moju unutrašnjost
držiš me za bokove da ne pobjegnem
i nabijaš se sve žešće u mene
ostavljam svoj životinjski znoj na tvojoj koži
moj miris ćeš još dugo sa sobom nositi
jebem te žešće i zidove bojam svojim uzdasima
a susjede budim svojim uzvicima
svršavam glasno i slasno
s jebenim crnim monitorom i svojom tipkovnicom
po kojoj jedva mičem svoje umorne ruke
