voltaren https://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

petak, 31.01.2014.

zima

Vidim da u zadnje vrijeme ide na HTV ciklus filmova o Vinetuu. Prvo, nisam imao pojma da ih ima toliko, mora da su bili jako popularni. Zatim, sasvim je neobično slušati kauboje i indijance kako govore njemački! na engleski smo navikli, ali njemački... (čuo sam da je u SAD njemački zamalo postao službeni jezik, jer je pri osnivanju države bilo i puno njemačkih useljenika, pa je trebalo odabrati. zamisli samo da svi amerikanci govore njemački, da li bi svijet bio drugačiji?) i na kraju, a to je najvažnije za nas - zanimljiovo kako su naši, pretpostavljam velebitski krajolici, uspješno odglumili američka prostranstva. dakle, ne treba niti specijalnih efekata, niti treba ići u daleke zamlje za indijanski doživljaj. (filmove nisam gledao, samo sam gore navedeno primijetio.)
pretpostavljam da ti "divlji" konji ipak nisu baš tako divlji, i da znaju došetati do neke kuće, a tko ne bi gladnom konju dao sjena, ili bar mrvu ili jabuku. možda je to neka "vikend" sloboda :)

razumijem da su ljudi različiti, i da bi bilo grozno kad bi svi bili isti, ali mi je teško povjerovati da ima onih koji prirodu baš niakko ne vole. pa barem pješčanu plažu i more ako ništa drugo. još dobiješ i batlera. i nema buba. (znam da to košta). sad sam se sjetio - možda je to rješenje za one koji "ne vole" prirodu. uređeni parkovi, golf tereni, wellness centri. kad razmislim, imaš pravo, većini ljudi se to više sviđa nego da gaze po nekom lišću, možda blatu, a kamoli snijegu. bio sam na Sljemenu neki dan, baš po snijegu, i bilo je par ljudi, ali ako uzmeš u obzir da je ispod Sljemena grad od milijun stanovnika, nekako bi očekivao više od par.

znaš one kuće koje u sredini ili postrance umjesto npr. jedne sobe imaju mali vrt okružen staklom, pa iz kuće vidiš taj vrt? e baš to nama treba. razumijem da se tako gradi kad je okućnica mala, pa vrt ne stane drugdje, i sa svih strana si okružen zidovima drugih kuća, ali tako je otprilike u našem brodu koji je sa svih strana okružen negostoljubivom prazninom. zato, vrt mora biti negdje u sredini, a s obzirom da brod ima više paluba, lako se vrt može prostirati kroz njih nekoliko tako da maknemo stropove i - smjestimo drveće. eto!

nisam nikad čuo za divlje krave. ove pitome mi izgledaju toliko nezainteresirane za bilo što divlje da mi ih je teško zamisliti kako jure nekom livadom. možda bi na slobodi bile vitkije i rastrčanije jer ih ne bi tovili radi mlijeka ili mesa. ali ako ništa drugo nekim krava koje nisu divlje je barem utoliko dobro što ne provedu cijeli život u štali, nego eto šeću livadama, i pasu.

nije mi strano pospremanje, čak to donekle i volim. npr kad je dvorište jako zaraslo i zapušteno i onda ga treba "srediti". onda to ide malo po malo i lijepo se vidi razlika između one sređene i one nesređene strane. dok na kraju sve ne bude sređeno. onda treba pustiti da opet postane nesređeno. jer ni vječno sređeno nije baš zanimljivo, kao ni vječno nesređeno. razumiješ.
ali ona svakodnevna mala pospremanja su mi baš bezveze. tu treba robot. uh da, a tek raskapanje po zaboravljenim tavanima, podrumima i ormarima! znam da uglavnom tamo nema ništa posebno (osim na filmu) ali ipak nekako bude intrigantno, što bi moglo biti.

nedavno sam čuo zanimljivu tezu. naime, da TV kuće namjerno rade po ovom principu - prvo donose loše vijesti zbog kojih se čovjek osjeća slab, nemoćan i prestrašen od svijeta koji ga okružuje i koji je eto mjesto puno nesreća, ratova, siromaštva, bolesti, nemira, kriza, itd, a zatim puste reklame u kojima je sve divno i krasno i samo treba kupiti baš taj proizvod ili baš tu uslugu i ući ćemo u spokoj i mir i bit ćemo zaštićeni od onog lošeg vani. i stvarno, vijesti budu saman grozota, a reklame su ma o čemu god da se radilo lijepe i smirujuće. zvuči kao neka zavjera, ali nije da je bez osnove, pa makar bilo slučajno.

no, pa čudi me da ti je toplina tako bježala van, obično kuće imaju neku vrstu tzv vjetrobrana, tj ulazni prostor koji je odvojen od ostatka kuće, baš radi sprečavanja gubitka topline kod ulaženja/izlaženja. možda si mogla samo skinuti vrata i staviti s donje strane neku gumu ili letvicu, pa bi bio nokat, a ne prst :) ali vjerujem da su nova vrata ipak nova vrata :) tako smo mi iz istog razloga u bakinom stanu promijenili prozore prije desetak godina (sad su pvc umjesto drvenih) i stvarno je osjetna razlika. kod mene je tako da mogu hodati u kratkima kao po ljeti - i po zimi. pa da - u svemirskom brodu nikad ne mora biti zima - osim kad ljeto dosadi. tjedan godišnje je dovoljan.



31.01.2014. u 12:05 • 4 Dijagnoza?#^

srijeda, 22.01.2014.

Skrivena šuma

Gdje još ima slobodnih konja? Pa u jednom tamo šumarku kod Ivanića, u blizini naftnih bušotina, skriveni od ljudi, iz hlada krošnji s čuđenjem promatraju novine modernog svijeta. Pričao mi o tome neki luckasti biciklist...
A za ove s Velebita, priča se da su služili u ratu. I da su pušteni zbog ratnih zasluga, da im je tako odana počast. Ne znam, zvuči bolje nego da ih netko nije imao čime hraniti. Ali se sad pitam, razumiju li svi ti konji u ljudskim ratovima koji su to plemeniti ciljevi istih? I trebaju li i oni osjećati jednak nacionalni ponos i nacionalnu svijest strana na kojima se bore? Ili njih zanimaju neke skroz druge livade... Da, pretpostavljam da su nam neke nedoumice ipak zajedničke, na primjer sigurno nije jednostavno odlučiti ponekad i zamijeniti udobnost tople štale i pune jasle za neku tamo sumnjivu slobodu punu tog neudobnog kamenja i brda i uvele trave i trnja. Za što sve stvarno treba biti barem dobro potkovan. I može biti da onaj doživljaj pogleda s vrha planine jednostavno nije isti bolno praznog trbuha. Pa nije ni konjima lako. Jer, gdje još ima slobodnih konja?

Eh :) Ovo sa manje trajnim zadovoljstvom promaknućem ili povišicom - to je više kategorija - kako kome! Ima ih koji bi učinili svašta za takve stvari, a tvojih zelenih livada se groze, pa što je tebi - tamo plaze svakakve bube i imaš mrave i trave i zemlje za uprljati skupe cipele. Pa još da tamo ima neke pozitive... Mislim, zbilja.
:)
Ali zabavno je zamisliti neku okorjelu menadžericu visokih šiljastih potpetica ukopanu usred livade netom nakon ljetne kiše. Bi li se dosjetila izuti?

Brod bez vrta ne može, to je jasno, ali jesi li siguran da još nema ni jedne šume? Toliko je paluba ovdje, a najviše neistraženih, pa kako možemo znati što je gdje izniklo samo od sebe i bez našeg znanja. I što je čemu uzrok i što je kad prvo - šuma ili njeni stanovnici. A toga što nastanjuje svaku pravu šumu već imamo u izobilju - i zečeva i ludih gljiva i bijelih jelena i olujom porušenih stabala i žutih proljetnih jaglaca. Pa mora biti da negdje postoji i kakva šuma. Šumarak barem.... Osim što je teško bilo što vidjeti u šumi (ako ne želi biti viđeno), veli se da je moguće ne vidjeti čak ni šumu i to od drveća, zamisli. Pa će biti da nas čeka još svakakvih iznenađenja.

Možda čak naiđemo i na divlje krave. Veli neverin da ima takvih kod nas, ne ludih nego baš divljih. Valjda nešto kao divlji indijanski bizoni što su jurili prostranim američkim prerijama. Kakva je to bila sirova snaga, u tim velikim toptajućim krdima. A tako su brzo uništena, valjda jer se njima prelako manipuliralo zbog očite gluposti, jedan kauboj ih je mogao natjerati u bezglavi stampedo prema rubu litice ili prema ljudskim strojnicama najobičnijim pucnjem i slično. Možda sam se baš zato kao dijete više bojala krave nego konja, iako se krave većinom smatra pitomijima. Konje sam mislim doživljavala nešto inteligentnijima i zato manje opasnim od krava, a oduvijek me istinski plaši ta vrsta tupave gluposti, jer je skroz besmisleno nepredvidljiva. Pogotovo kad tako nešto slučajno prepoznam i kod sebe... Uh, krenula sam na Učku, a gdje li sam to samo završila. Nego, danas mi je opet padala kiša samo na jednom dijelu ispred kuće, jednako kao i prošli put. Ne kišnica sa strehe, nego malo dalje, baš kiša. Sad već mislim da imam neki maleni kišni samo moj oblak koji se tamo trajno parkirao.

22.01.2014. u 20:17 • 3 Dijagnoza?#^

utorak, 14.01.2014.

priroda

pročitao sam neki dan da su na Velebitu prije nekog vremena pušteni konji koji su slobodu zaslužili radom (ne sjećam se što su i kako radili) i sada ti konji idu kamo ih volja. vjerojatno se ne može reći da su baš divlji kad su nekad radili s ljudima, ali vjerujem da su se brzo navikli na nove, slobodne aktivnosti. nisam znao da ima slobodnih konja tamo. jer gdje još ima slobodnih konja?
čitao sam i da zelenilo, šume i livade, pozitivnije djeluju na ljude nego promaknuće ili povišica, jer je ovo drugo kratkotrajno zadovoljstvo. i tako si mislim, jako dobro da smo u brod ugradili vrt. možda smo bili preskromni, i uz vrt smo mogli smjestiti i čitavu - šumu!
teško je u šumi zapravo bilo što vidjeti, ako to nešto ne želi da ga vidiš. moguće da nas je na putu vidio neki jelen, ali ja sam ipak vidio samo njegove tragove. mislim si, nije ni jelenima ni konjima tim krajolikom lako hodati, puno kamenja, pa još brda. ali zato je barem malo ljudi.

14.01.2014. u 11:58 • 8 Dijagnoza?#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>