pročitao sam neki dan da su na Velebitu prije nekog vremena pušteni konji koji su slobodu zaslužili radom (ne sjećam se što su i kako radili) i sada ti konji idu kamo ih volja. vjerojatno se ne može reći da su baš divlji kad su nekad radili s ljudima, ali vjerujem da su se brzo navikli na nove, slobodne aktivnosti. nisam znao da ima slobodnih konja tamo. jer gdje još ima slobodnih konja?
čitao sam i da zelenilo, šume i livade, pozitivnije djeluju na ljude nego promaknuće ili povišica, jer je ovo drugo kratkotrajno zadovoljstvo. i tako si mislim, jako dobro da smo u brod ugradili vrt. možda smo bili preskromni, i uz vrt smo mogli smjestiti i čitavu - šumu!
teško je u šumi zapravo bilo što vidjeti, ako to nešto ne želi da ga vidiš. moguće da nas je na putu vidio neki jelen, ali ja sam ipak vidio samo njegove tragove. mislim si, nije ni jelenima ni konjima tim krajolikom lako hodati, puno kamenja, pa još brda. ali zato je barem malo ljudi.
Post je objavljen 14.01.2014. u 11:58 sati.