| < | siječanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Privremen b(r)ijeg
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
san-sna-snu
I znam ...zauvijek
- 20:47 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
And, yes, I know how lonely life can be. I te sjene što me neumorno prate, podsjećaju na sate provedene zajedno. Davno. Vrijeme izgubljeno, al'sjajno! Nedostaješ mi! |
Lajtmotiv
- 22:35 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Dva, tri odsvirana tona.Desperado za Desperadosicu. Tiho. Da ne remetim san ranih spavača susjeda. Naporni dani. Predavanja, obilasci, dogovori, razgledi. Oteto računalo na kratko- tek s jednom željom: da ti kažem da si moja prva i posljednja misao ma gdje bio i ma što radio, da zbog tebe vjerujem u ljubav na prvi pogled, da zbog tebe želim vjerovati u nove živote jer ne mogu zamisliti da bar jedan ne proživim s tobom. Ne smijem svirati, ali smijem bilježiti note po papiru. Riječi. I sve su za tebe. I note . I riječi. I svaki moj dah. I posljednji će biti tvoj! I kad se ne javljaš kao sada, i kad si cinična i sarkastična i kad me ignoriraš, znam, sve je bolje nego ne biti ti dio tvojega života. Probao sam. Svojom greškom. I plaćam.Samoćom i tugom. Godinama. Živim životom stroja, a život prolazi uz mene i umirem svakim otkucajem. Živa je jedino nada.Sve je mlađa i sjajnija. Nada da ću jednom opet osjetiti na sebi tvoj pogled nasmiješen,zaljubljen! I mrzi me ako želiš, samo me ne tjeraj od sebe! PS: vraćam računalo vlasniku! Sve lijepo pozdravljam, a odgovarat ću s vlastitoga kad se vratim. |
Samo za tebe ... 21.1.
- 13:38 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Ovo je samo za tebe, ljubičasta moja, za sva polja mirisna daleke Provanse na koja bih te vodio, oštre usjeke ljubičasta otoka na kojima bih te ljubio ljubavlju ljubičastom, jedinom koja vrijedi, jedinom za koju znam, ljubičasta moja .. Ovo je samo za tvoj dan, za sve tvoje dane, ljubavi moja, od kojih je najviše onih bez mene, onih ljubičastom tamom tuge prekrivenih! Ovo je samo za tebe, ljubičasta moja ljubavi, umjesto cvijeća ljubičasta i modra, čežnjo ljubičasta .. I da mi kažeš da me voliš, sav bih svijet u ljubičasto obojao, za tebe, oblake i nebo i more i vrhunce planinskih masiva dalekih. Zauvijek! Ovo je samo za tebe , ljubičasta moja ljubavi! |
|
Noćas sam svirao bol pazeći da njom ne probudim one koje volim . Tako sam dočekao jutro.Znam, ne smijem stati jer je pobijedila.Noć. Stanem li, preplave me note koje ne mogu uglazbiti. Ne mogu ih ni odsvirati,teške su, tamne, očajničke. Vrište, luduju , trgaju, zovu te nijemim nezapisanim tonovima koji razdiru notno crtovlje srca. I svaka je noć tamnija i teža, gora od predhodne. Noćas sam čekao svirajući ljubav. Samo za tebe . Neumoljiva si kao jutro.Svaneš, pojaviš se kao ono, a nekom drugom doneseš mir.Škrtom me svjetlošću darivaš tek toliko da preživim. Neumoljiva si i ledena kao mraz što se zaljiepio uz stakla okrenuta prema šumi. Neumoljiva si, ali si i jedina glazba koja liječi i mom životu može dati smisao. I zato ne mogu odustati. Kako da odustanem od života, reci mi, ti koja znaš kako razveseliti, utješiti i pomoći svima osim meni. Pomozi i meni, reci da mi opraštaš i da me voliš. |
Pola mog života
- 18:21 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Bacio sam uzalud! Noćas su moji prsti prebirali sjećanjem. I dah je oblikovao ton. Sjećamo se. Ti lijepih stvari. Ja ludosti svoje. I ona osjećaja dužnosti. Srušio sam zbog njega sve što je vrijedilo. I nije ostalo ništa. Život prazniji od ovog kreveta u koji rijetko liježem. Možda netko zna. Kako zavrtjeti vrijeme , vratiti ga , povući izrečeno, obrisati učinjeno.Da potraje noć, zagušila bi me nemoć i ova pjesma samo za tebe odsvirana sa spoznajom da je ne želiš čuti, da ništa od mene ne želiš osim nekog mlakog prijateljstva. Kad bih samo znao što učiniti da te vratim . One sate. One dane. Proklet je čovjek. Spozna što je vrijedilo tek kad više nema. I zato sam proklet. I osuđen na ovakav život. Prazno lutanje. Zaslužio sam ovo , ali mi zbog toga nije nimalo lakše. Kad samo noć ne bi došla tako brzo. Ugasi me kao ja cigaretu u prepunu pepeljaru, tko zna koju po redu. |
